Sada ce slucajni kada zajasi na tron, prvo sve ignorirati a onda ce samo se zemlja zaduziti za taj novac i vuk pojeo magare. tipicna prica u hrvata.

Treba postaviti perspektivnog centralnog bankara Vujčića za ministra financija pa neka svima podijeli kredite od 2% u HRK kako su on i njegovi prethodnici dijelili svojim djelatnicima. Dok su svi ostali koje su upravo oni nadzirali davali kredite po 5% u EUR. Treba postaviti ove koji znaju, ne koji ne znaju! 🙂

Ako ideš po lovu a vidiš samo nju, ne želiš čitati ono što na kraju potpisuješ i čega se obvezuješ i ne želiš slušati na što te upozoravaju te nisi svjestan da dizanje kredita nije dječja igrica nego velika odgovornost onda ne krivi banku nego sebe. Svatko tko je uzeo kreditu stranoj valuti s varijabilnom kamatnom stopom je morao znati da kredit odnosno rate rastu promjenom tečaja. Tko to nije znao, taj je nepismen. Kultura kreditiranja svega i svačega je ionako promašena i pogrešna jer se krediti daju prevelikom broju ljudi koji nisu kredibilni tj. koji ne ispunjavanju uvjete za dobivanje kredita. Pored toga imamo bolesno pojavu, gdje država ide iz poreznih prihoda i stranih kredita koje je digla podmirivati dugove građana. Gdje to još ima? Ili druga bolesna pojava gdje se pojedinci zadužuju do milijunskih iznosa, neke tvrtke koje bi trebale biti u stečaju nakupe dugove od nekoliko milijardi itd. Ne trebaš biti stručnjak da bi shvatio da tu iz temelja nešto ne štima. Pojedinca koji ne vraća dugove treba ranije “izvaditi iz prometa” a tvrtke moraju daleko ranije u stečaj. Za pojedinca ne može odgovarati država a takvim tvrtkama ne trebaju daljnji poticaju ili neke egzoticne prestečajne nagodbe (gdje to još ima, što je to zapravo?). Ili si u stečaju ili nisu. Malo je tvrtki koje su sposobne nastaviti dalje. U RH se nakupe dugovi pa se istom trulom subjektu ide dalje pomagati nakupljati dodatne dugove. Ili je čista glupost ili je nešto više od toga – a to je onda već kriminal. Kriminal još veći kad se uzme u obzir da se time dodatno opterećuje zemlja i njeni građani. Dakle bolesni i neobrazovani pristup pojedinaca prema novcu, kreditima i željama koje imaju, loši stečajni zakoni u zemlji (za fizičke i pravne osobe), neobrazovanost općenito i loše namjere koje se svako malo kriju iza jednog i drugog, nespremnost stati takvom praksom i onemogućiti da se takvo što radi pokazuje da oni koji su zaduženi da mijenjaju ono što ne valja ili ne postoje ili nemaju pojma što treba raditi.

Ne shvaćaš. Banke koje su plasirale takve plasmane i također donijele katastrofalne procjene koje nisu godinama korigirale niti se potrudule smanjiti rizik trebaju završiti s ključem u bravi, ne da ih se spašava novcem poreznih obveznika gdje god bili. Ili prolijevanjem tonera u QE stilu. A centralne banke i njihove smiješne i grotreskne regulacije, zajedno sa podobnim i povlaštenim kreditnim agencijama treba isto tako zatvoriti te stvari prepustiti tržištu i međusobno konkurentnim valutama i ostalim sudionicima na tržištu. E i onda bi svi bili odgovorni za svoje postupke, ne bi bilo izgovora i jedini regulator bilo bi tržište, ne gomila kvazi-stručnjaka koji imaju ogromnu moć, ogromne plaće, nikakvu viziju i istu takvu odgovornost, a apsolutno sve što rade svodi se u konačnici na trošenje tonera.

Shvatio sam ja, budi bez brige. Kad su pohlepa i apetiti s obje strane veliki, netko će uvijek izvisiti a to je onaj tko je slabiji, onaj tko uzima kredit. U RH se previše osoba vadi na banke kad shvate da su samo gledali novac po koji idu u banku, koji treba otplatiti, na dugi rok, od novca koji još (dugo) nije zaradio i vratio i tek kad sve otplati, ono što (dugo) otplaćuje biva njegovim. Pojedinci vlastito neznanje i neobrazovanost ne mogu prebacivati na banke i državu. Ponavljam, dizanje kredita nije kao pozajmica od 500 kn (bez kamata), koju vraćaš susjedu, bratu (kome već) čim dobiješ prvu ili prve dvije sljedeće plaće. Pohlepa financijskih instituta je tolika, da u međuvremenu kreditiraju i velik broj ljudi koji nije kredibilan i svjesno uzimaju u obzir veliki udio “loših kredita” i gubitke, koje snosi (prezadužena) država i njene porezne platiše. Dakle pored svih gubitaka, koji se kompenziraju ovrhama, bankama se opet isplaćuje ovako poslovati jer je od financijske krize 2008. stvoren paradoksum, a to je da države jamče za privatne tvrtke, što je mimo svih ekonomskih pravila tržišne ekonomije. Sama takva pojava pokazuje da je kapital preuzeo politiku te da je politika obična k…va kapitala. Ta američka pojava je konačno stigla i Europu, kao i sve loše pojave iz SAD-a koje sa zakašnjenjem stižu u Europu. Nema smisla ovdje miješati jabuke i kruške, RH je takva država i takvo tržište s takvim prilikama da jednostavno moraš 10x promisliti hoćeš li ići pozajmiti novac ili nećeš. Mnogi u ovoj zemlji to ne čine ni jednom i poslije se žale na druge kad shvate da su prvi krivac oni sami u cijeloj priči pa tek onda neki drugi.

U novonastalim zemljama koje su proizašle iz one bivše države tržišta su takva da gospodarstvo i gotovo svi njeni domaći subjekti posluju neučinkovito i s gubitkom. Države su prezadužene a dugovi se gomilaju iz više razloga, nesrazmjer u trgovini, subvencioniranje gubitaša, dopuštanje zaduživanja neuspješnim poslovnim subjektima i dopuštanje zaduživanja fizičkim osobama koji idu u avanture čiji scenarij je obično predvidljiv i koban. Građani imaju mala primanja, često imaju nestalno i nesigurno zaposlenje, djelić su cjeline (domaćeg gospodarstva) koja posluje s gubitkom, ali istodobno imaju (pre)velike osobne apetite, u pogledu da bi pored svega toga htjeli imati sve što požele i to odmah i gdje želje nemaju granice prema gore, zaboravljaju pri tome da je to apsolutno nerealno i pogubno po njih i da moraju biti svjesni svojih financijskih mogućnost, samim time i želje im moraju biti realne i prilagođene prilikama koje vladaju u državi u kojoj žive, još više prilikama i stanju vlastitog džepa i izgleda u budućnosti. Ne vodi se računa o tome. To da banke u RH posluju s financijski slabim privatnim klijentima po uvjetima kao što su u razvijenim zemljama s puno boljim primanjima i općem stanjem gospodarstva ne može biti izgovor. Poslovanje banaka je u cijelom svijetu isto, u Africi jednako kao u Aziji, Americi i Europi. Nema tog suda na svijetu koji će presuditi u korist klijenata banaka ako se radi o poslovnom odnosu koji je jasno reguliran ugovorom kojeg su potpisale obje strane, uzimajući u obzir prirodu posla o kojem se radi i sva prava i obveze koji proizlaze iz tog ugovora, uključujući i one manje ugodne posljedice po obje strane ako nešto pođe “po krivu”. Ako si digao kredit u stranoj valuti koji teče po varijabilnoj kamatnoj stopi i tečaj raste, toga si bio svjestan pri potpisu takvog ugovora. Iz toga razloga nijedan sud neće ići presuditi u korist klijenta banke. Nisu sudovi tu da ublažavaju eventualne negativne pojave. Sigurnih kredita nema, čak i oni u HRK nisu sigurni jer je mogućnost inflacije i superinflacije u RH uvijek prisutna zbog prezaduženosti i slabašne domaće prvirede. Kredit u stranoj valuti po fiksnoj kamatnoj stopi je po pitanju toga čak sigurniji od kredita u HRK. Zašto se taj model tako često izbjegava? Zato što na prvi pogled izgleda nepovoljniji i što ljudi, iz nekog neobjašnjivog razloga, očekuju da će kamata prije pasti nego narasti, što je samo po sebi zabluda jer u zemlji kao što je naša prije će kuna oslabiti prema stabilnim valutama nego ojačati. Ni za to ne trebaš biti stručnjak. Stvari će se popraviti kad RH bude uvela euro. Onda neće biti potrebe niti za CHF-om, niti za USD-om i drugim valutama. Ali ne smije i ne može biti da prezadužena država i njeni porezni obveznici idu podmirivati privatne dugove onih koji su polu- ili nepismeni. To je stvar između banke i njenih pojedinih klijenata. Država tu samo može biti medijator. Država ne ide podmirivati dugove privatnih tvrtki i građana. A još manje država koja diže kredite da bi otplaćivala kredite i kamate na kredite. Isto tako takva država ne ide trošiti okolo, subvencionirati tvrtke gubitaše i pojedince i stvarati uvjete da neki nekažnjeno pune svoje džepove dok se oni koji bi ih trebali goniti prave slijepima i smatraju neodgovornima. Takve države su na putu prema propasti i ništa ih neće spasiti od te propasti ako tako nastave, a to što su uništili i upropastili mogu ublažiti na taj način da konačno oni koji su je opelješili napokon odgovaraju i vrate novac uz odgovarajuće kazne i zabranu daljnjeg bavljenja poslom gdje bi opet mogli naštetiti državi i društvu.

..ne zanima nas mišljenje komisija….