Čim je nešto žurno znači da ćemo sve obaviti traljavo i na svoju štetu! Stječe se dojam da internacionalna elita lovi u magli, a mi po običaju, guske!

Koja bi bila cijena kada bi utopija postala stvarnost

Pretpostavimo dakle da Hrvatska – unatoč svemu i nekim čudom – ipak uvede euro. Kakva su iskustva drugih južnoevropskih zemalja (Portugal, Grčka, Španjolska) koje su ga uvele o kojima nema nikakvih dilema? Prvo i najvažnije, počeli bi rasti jedinični troškovi rada. Jeftiniji krediti bi se daleko najvećim dijelom koristili za ulganja u turističke objekte, hotele, poslovno-stambene komplekse, frizerske slone, luksuzne kafiće itd…itd… – sasvim sigurno ne za ulaganja u proizvodnju. To je donekle u redu u svjetlu činjenice da Hrvatska više nikada neće imati proizvodnju – tu su sve šanse propuštene – ali nije u redu što bi to bilo stihijski i bez ikakvog plana na nivou države, a kamoli o vođenju računa o posljedicama. Dobr dio tih investicija bi se brzo pokazao kao promašaji.

Bilo bi zanimljivo pitati vlasnike (naravno privatnih) hotela i restorana što misle kako bi se vođenje eura odrazilo na njihovo poslovanje.

Dalje, precijenjenost kune bi bitno pomogla kultiviranju opravdnosti uvođenja eura jer bi se za malo kuna dobilo puno eura.

Ne bih dao nagradu za točan odgovor na pitanje kakav bi bio odgovor ifo instituta kada bi ga netko upitao što misli o tome da Hrvatska pokuša uvesti euro.

daj objasni, na čemu točno temeljiš konstataciju da je kuna precjenjena u odnosu na euro ???

Za Barbosu

Nadam se da znaš što nacionalnj valuti bilo koje zemlje daje (ili oduzima) snagu. Na primjer, Thomas Jordan već poodavno tvrdi da je franak precijenjen i u pravu je.

Ali kuna nije precijenjena zbog istih razloga kao franak već zbog toga jer se Hrvatska još uvijek može masovno zaduživati (u odnosu na svoju ekonomsku snagu, konkurentnost itd.) na inozemnom tržištu kapitala. Taj novac HNB pretvara u kune pa ispada da je kuna vrlo tražena valuta. Potražnja za kunom joj naravno diže vrijednost (tu naravno značajno pomaže i turizam). Nažalost samo u Hvatskoj, kuna nema šanse postati safe haven jer Hrvatska ima mizeran izvoz. Podsjećam te da je prva na tzv. indeksu beznačajnosti u Evropi (izvoz industrijskih proizvoda u Njemačku kao postotak BDP-a); dakle nama šanse da bi kuni davala snagu inozemna potražnja za hrvatskim izvoznim proizvodima.

Vjerojatno te zanima i koliko je precijenjena? Danas bi ti to možde mogao reći ifo institut (onaj kojeg je kakti angažirao HDZ, a nedavno ga se sjetio Ivo Stier) ali morao bi biti jako uporan. Ali to će ti precizno priopćiti MMF za godinu-dvije i to bez da ga pitaš. Zašto tek tada? Zato jer će se Hrvtska kroz to vrijeme i dalje zadržavati u inozemstvu, i to uz kamatu preko 5% (ovo u Londonu je bio diletantski faux pas, potencijalni investtor će ubuduće tražiti još više). Nikakvih reformi i dalje neće biti (jer reformi bez MMF-a nema ), pa će i kod Hrvatske – kao i kod Grčke, Italije, Španjolske Irske – doći do izražaja pravilo “žabljih skokova” kada se država počne zadužuje po kamti iznad 5%. Postoji statistika koliko traje da ta kamata dosegne 5,5 a onda i 6 i više posto dok potencijalni investiteri ne kažu “Stop! Dalje ne može”. Nakon toga slijedi “bumerang obveznica” i “klasika” s aranžmanom MMF-a što znači “ćao đaci” načinu određivanja tečaja kune kako to (još uvijek)radi HNB.

Ako imaš povjerenja u ifo, pročitaj zašto preporuča organiziranu i postepenu depracijaciju kune (možeš besplatno downlodati cijelu knjigu).

Tu dolazimo do jedne od paralela sa Grčkom koju mnogi žele “izgurati” iz EU (Wolfgang Scheueble; George Soros, Paul Kruger i drugi), a u novije vrijeme i iz EU. Njihovo rješenje je: bankrot i devalvacija, klasična medicina za beznačajne prezadužene totalno nekonkurentne državice sa precijenjenim nacionalnim valutama.

kol. marx,

ne dijelim tvoje mišljenje i smatram da si se sasvim pogrešno postavio

naime, od uvođenja eura i naše administrativne vezanosti za isti, HRK je i fundamentalno i nominalno previše obezvrijeđena naspram fundamentalnih pokazatelja, zaliha deviza te kupovne moći u trenutku vezanosti na referentnu valutu

naime, dok je euro deprecipirao uslijed recesije i upumpavanja novca kroz ECBov otkup euroobveznica a paralelno s njime i kuna, nominalno je tečaj ostao isti, međutim, dok se eurozona prilagođavala poplavi jeftinog novca i shodno tome usklađivala poticaje, kamate, dohodke i cijene, vrijednost kune se još dodatno srozala prateći samo inflaciju maloprodajnih cijena eurozone ali ne i sveg ostalog pa su tako tečaj i kamate ostali isti, dohodci i mirovine isti li manji a poticaji skoro nestali , što je dovelo do pada kupovne moći, marži, vrijednosti usluga, stagnacije gospodarstva a posebno malog gospodarstva i obrtništva, pada vrijednosti nekretnina, tržišta kapitala, povečanja poreza i sl. recesijskih elemenata

stoga, dragi kolega, bez obzira na istu nominalnu vrijednost tečaja od 2002. danas je vrijednost HRK na razini vrijednosti dinara 1970. i kada sve zbrojiš i oduzmeš, od početne pozicije vezanosti 2002., fundamentalno nismo pali na tako niske razine i upravo suprotno od tebe, smatram da je kuna podcjenjena u odnosu na euro bar 30% tj realno euro ne bi trebao vrijediti više od cca 5kuna

Sto ne bi bio bitniji pokazatelj stopa razmjene sa zemljama koje imaju euro i nas?
kako tu stojimo? Ako puno vise nego ikada izvozimo nego prije a kuna je najslabija naspram eura onda to ima smisla. Ako ne….

Pitanje za stručnjake :

Da li je- prije uvođenja eura – isplativije za dužnika – uzimati kredit u kunama- ili eurima ?

Što će se desiti sa dužnicima koji imaju dug u kunama – nakon uvođenja eura …?
Hvala na odgovoru.

Nista. Hrvatska je pegirana za euro. Drzni fixni paritet u drustvu sa Danskom. Argentina, Bjelorusija, Libanon, Saudijska Arabija, Venezuela i Vijetnam imaju paritet sa dolarom.

Dakle ako drzava koja ima paritet samo implementira euro – nista se ne bi trebalo promijeniti.

Za barbosu

Uvaženi, nemojte sada skočiti ali Vaše rezoniranje je tipčno južnoslavensko. Jednostavno izbjegavate odgovore na neugodna pitnja. Jasno mi je da izbjegavate kometar na opasku Thomasa Jordana da je švicarski franak precijenjen (unatoč negativnim kamatama SNB-a) i uporno se “opire” deprecijaciji.

Mnogo je ozbiljnije da ignorirate pitanje što je to što nacionalnoj valuti bilo koje države daje snagu, posebno kada se ne bazira na njenoj ekonomskoj snazi odnosno izvozu. Kladio bih se da ljudi poput Vas nikada nisu čuli za tzv. “indeks beznačajnosti” (na kojem je Hrvatska prva u Evropi) a govoriti o našoj vanjskotrgovinskoj bilanci sa zemljema EU – posebno Njemačkom – je smiješno.

Bojim se da i Vi dijelite uvjerenje da se tečaj nacionalne valute može “čuvati” intervencijama centralne banke na izoliranom domaćem tžištu što, kako sam rekao, ide dok se država može zaduživati na stranom. No,ta iluzija nestaje i “tarapana” počinje kada to zaduživanje pređe 5% i nastavi prema 6 i više posto, a što ćete imati priliku i sami promatrati za godinu-dvije na slučaju Hrvatske.

Nažalost, ovakve diskusije su velikim dijelom i rezultat naših medija koji lupaju bedastoće a hermetički su zatvoreni za neugodne istine. Kada ste čuli da Hrvatska mora napustiti EU ako hoće ekonomski preživjeti ili da je netko za Oreškovića konačno uzviknuo “Car je gol!”.

I konačno, što mislite, postoji li novinar koji je pročitao originalni test u Frankfurter Allgemeine Zeitung? Eto, to smo mi – uvijek na dnu i uvijek među posljednjima i samo se bavimo prepričavanjima i tračevima što je tko kome rekao ili izjavio. Naravno da onda nema spoznaje da smo prezaduženi a kuna nam je precijenjena…