Ha, ha, ha… trust hrvatskih prevarantskih mozgova sigurno već nekoliko mjeseci radi kako da doskoči problemu….

Sada će sigurno uvesti potpisivanje na račun od strane kupca. 5 Why…

I neka varaju ovu državu, uopće im ne zamjeram! Kad im država guli kožu s leđa ljudi se snalaze kako zanju i umiju!

Svi žele biti pošteni i plačati porez Državi koju vole .

Ali kada je Država nepoštena prema narodu onda je sve veći broj onih koji nastoje tu gramzljivu državu prevariti i ne platiti porez .

Čak što više , Država uvodi porez retroaktivno , za prošle godine .

Što je porez veći to je utajivaća poreza više .

To je opće poznato , to je zakonitost , to je od uvijek .

Za te fiskalne blagajne poduzetnici će potrošiti oko 200 miliona kuna .

Veću naplatu poreza bi Država postigla da je PDV smanjila na 20 %.

[emo_mrgud]

MOŽEŠ ISTJERAT BOSANCA IZ BOSNE

ALI BOSNU IZ BOSANCA NE MOŽEŠ

[emo_mrgud]

Što veća represija i otimačina od strane države prema građanima, to manja njihova lojalnost prema državi i birokratima koji je vode.
Čista logika.

Nažalost, prije uvođenja fiskalnih blagajni, poznavajući naš mentalitet, upozorio sam odgovorne, da će stvar propasti bez rigorozne kontrole, To se ne događa samo u Zagrebu nego svoda. Ne znam kolike su kazne za izdavatelja računa, a kolike za primatelja..
U italiji prije 3o godina u Veneciji ostavio sam račun na šanku. Osoba sa šanka trčala je zamnom i dala mi račun, jer su kazne bile velike.
Dok se ne naviknemo, Porezne uprave moraju angažirati besposlene i studente sa punomoćjem, da u kafićima, ili ispred kafića kontroliraju izdavanje računa i da se svaki prekršaj kazni.
U nekim objektima postoji dosluh između osoblja i stalnih posjetilaca o neizdavanju računa, jer “država nam krade novac iz đepova ” 78 Miroslav

Znaš li koliku su porezi u Danskoj, Švedskoj…? Pa se ljudi ne ponašaju lopovski .

Kao rezultat dosledne socijalne politike, gotovo 90% populacije Danske predstavlja jednu ogromnu i homogenu srednju klasu sa ujednačenim životnim standardom. Zato nije začuđujuće, što Danci imaju vrlo pozitivan stav prema vlasti i sistemu, i pokazuju veoma visok stepen društvene političke odgovornosti – oko 90% danskih glasača redovno se odaziva na izborima.

Život sa ovako astronomskim porezima, što je inače veoma nepopularna mera za svaku vlast, zahteva od ljudi astronomski nivo društvene svesti i samodiscipline. Zbog toga je u Danskoj brižljivo razvijan društveni sistem vrednosti koji na prvo mesto stavlja jednakost prava svih građana na finansijsku sigurnost, beneficije i podršku države. Solidarnost i deljenje sa drugima je, ako ne intimna pobuda, ono moralna obaveza svih članova društva – uspešnoj socijalnoj državi mora se žrtvovati svako lično bogaćenje i akumulacija kapitala. Niko u Danskoj nema zbog toga previše razloga da očekuje da će se jednog dana opasno obogatiti, ali, sa druge strane, ne mora mnogo ni da brine da će postati siromašan.

Iako žive u bogatoj i razvijenoj zemlji, mladi bračni parovi u Danskoj, za razliku od onih u Srbiji, ne nadaju se nekom automobilu koji će im porodični život učiniti komfornijim. Automobili u Danskoj oporezuju se sa neverovatnih 200-300% od osnovne cene, pa i uspešni sredovečni ljudi obično voze deceniju stare pežoe i opele, ne bi li nekako preživeli ogromne takse. Ovako veliki porezi imaju za cilj da broj vozila, a samim tim i zagađenje okoline, održe na što nižem nivou. Zauzvrat, Danci imaju izvanrednu biciklističku infrastrukturu koja podrazumeva odvojene staze za bicikliste koje povezuju celu Dansku, a priroda im je podarila ravan teren (najviše brdo u Danskoj ima oko 170 metara visine), tako da svi upražnjavaju jeftin, a ekološki nožni pogon . Kada imate malu decu, možete da pazarite otvorenu prikolicu za bicikl u koju ćete strpati klince i tako ih razvoziti po vrtićima i školama, što po lepom vremenu, što po ledenom vetru. To bi već bilo sasvim dovoljno da neki od nas počnu ozbiljno da sažaljevaju sebe i svoju hudu sudbinu. Ali ne i Danci – skromnost u ličnom transportu i orijentisanost ka javnim prevoznim sredstvima poput voza ili autobusa, smatraju se važnim ličnim doprinosom dobrobiti zajednice.

Snažan osećaj kolektivizma i jednakosti u Danskoj nije samo rezultat državne socijalne politike, već ima duboke korene u danskoj kulturi. Danci imaju običaj za sebe da kažu: „Mi nismo narod, mi smo pleme!” Svakog novajliju brzo će upoznati sa svojim „Jante” zakonom, odnosno skupom zapovesti koje je u 10 tačaka formulisao početkom XX veka skandinavski pisac Aksel Sandemose ( Axel Sandemose ). On je zapravo samo podario konačan oblik rasprostranjenoj tradicionalnoj socijalnoj etici karakterističnoj za skandinavske narode, a koja je utemeljena na ideji kolektivizma, u kome niko ne treba da odskače u odnosu na druge („Nemoj da misliš da si nešto posebno”, „Nemoj da misliš da si bolji ( važniji, pametniji… ) od nas” itd). Ovaj „jante” zakon je i danas veoma važan faktor socijalizacije u Danskoj, a u decu se još od jaslica usađuje ideja da se svako isticanje, iskakanje u odnosu na većinu ne podržava i smatra nepristojnim. U Danskoj zato nema agresivnih biznismena i političara koji se trude da iskorače ispred drugih, da se izdignu iznad društva i pokažu vođstvo – odgovor na to bio bi samo podsmeh i ironija većine. U svakodnevnoj komunikaciji, izlažete se ozbiljnoj opasnosti da vas gledaju kao idiota ukoliko pokušate da se ponašate ili oblačite kao da ste spešl . U poređenju sa kulturama kao što je, na primer, naša, gde se svaka društvena prilika koristi za grupnu terapiju ličnih frustracija i kompleksa, suptilno nadriblavanje oko toga ko je veća faca, i štedro prosipanje sopstvenih životnih mudrosti i iskustava, Danci deluju začuđujuće „zdravo” i neopterećeno, sigurno u sebe, ali bez ikakve želje da ostave neki utisak na vas, ili, uostalom, na bilo koga.

Neprikosnoveni jante zakon delovaće i kada, na primer, pokušavate da se zaposlite. Odlične kvalifikacije i visoka stručnost neće vam ni najmanje pomoći ukoliko se nadređenima pričinite i za mrvicu uobraženim ili nedruštvenim. Duboko se veruje da je za uspešno obavljen posao daleko važnije da ceo radni kolektiv funkcioniše kao jedno, i da genijalnost jedne osobe to nikada ne može da nadoknadi.

U takvoj sredini koja prezire kočoperenje, skupocena nabudžena sportska kola i razmetanje luksuznim nekretninama mogu vam doneti samo nevolje i kolektivni podsmeh (neki će reći i zavist). Mnogo se više ceni jednostavan porodični život u sopstvenoj kućici na periferiji (kakve nestanjuje više od 50% populacije), koju ste sami uredili i obavezno ostavili bez zavesa, kako bi drugi mogli da se uvere da ste to obavili sa stilom. A u svom toplom domu možete do mile volje da uživate u „raspadanju” u društvu svoje porodice i prijatelja, uz klopu i piće, što Danci smatraju svojom omiljenom nacionalnom aktivnošću. I obavezno uz upaljene sveće za atmosferu, bez kojih u Danskoj ni žvaku ne smete da sažvaćete, a kamoli da ozbiljno obedujete

Čak 72 % Hrvata misli da Kukuriku Vlada vodi Državu u krivom smjeru !

Vjerojatno i 72 % ugostitelja misli da Vlada vozi u kontra smjeru .

Vjerojatno će 72 % ugostitelja nastojati smanjiti plaćanje poreze Vladi .

Vjerojatno 72 % ugostitelja misli da bi Vlada taj porez potrošila na vožnju u krivom smjeru .

Vjerojatno 72 % gostiju nebi prijavilo ugostitelje .

Treba sve uzeti privatnom sektoru ali baš sve i predati liniću i državnom sektoru.

Oni znaju najbolje sa našom lovom.

Najmanje 10 tisuća novih nezaposlenih osoba prističe na zavod za zapošljavaje u veljači ove godine i to samo iz ugostiteljskog sektora. Ne zato što nisu našli način kako da “doskoče” fiskalizaciji, nego zato što nemaju više što “fiskalizirati”. Država je baš na svaki obrt stavila svoju debelu “šapu” tako da je doslovno sve satrla u prah i pepeo. Najžalosnije je to što im i pored svih tih davanja opet fali novca. Ne postoji ta sila koja može proizvesti toliko novca koliko je njima potrebno da napoji tako ogroman državni aparat koji iz mjeseca u mjesec “sisa” ionako usahlu kravu privatnog sektora. Krava muzara će uskoro da “crkne”, a iza toga slijedi i “crkavanje” onih koji su je “isisali”.Nećemo još dugo morati čekati na to.