Hrvatski radnici najvise vole kasniti na posao, ogovarati, raditi probleme cim posao odstupa od opisa posla, traziti novce za ono sto im pripada i ono sto im ne pripada i naravno – ocekivati apsolutnu sigurnost radnog mjesta. Takodjer nije im strano uclanjivati se u sindikate. Primjetio sam takodjer da HR radnici imaju velike probleme s rizikom i donosenjem odluka, izbjegavaju i najmanji rizik a sve odluke treba donijeti netko drugi. Vidio sam neki dan uproeznoj upravi da uz SVE ODLUKE (i one najmanje!) oni pise neke ‘biljeske’ tipa tko im je rekao da tako naprave i to sastvaljaju napismeno – zamislite koja averzija prema riziku? Da ne bi netko slucajno dosao io pitao: zasto si pospremio taj papir u gornju, a ne donju ladicu? Cisto pokrivanje vlastite straznjice i unistavanje produktivnosti. Isto rade u policiji na izdavanju dokumenata. Zbog toga im za jedan proces izdavanja treba 20 minuta (umjesto 5 minuta). Zaostalost.

Sad mi molim vas izbrisite komentar jer nije u skladu s naukom katolicke crkve i vasim etickom principima.

ne boje se oni stranih radnika nigdje u svijetu, samo se ovdje boje nečega što sigurno nisu strani radnici, nego domaći lopovi, koji bi njihov trud rado ostavili u svojim džepovima,
koliko su do sada puta opljačkani dobro je da još imaju volje i doći na posao