Tahir Mujičić bio je imućni veletrgovac i dioničar Prve hrvatske štedionice; 1944. odlučio je iskoristiti priliku da kupi dionice Esplanade ponuđene u procesu dokapitalizacije, a godinu kasnije je uhapšen. Njegovu sudbinu porodica nikada nije saznala, no sasvim je sigurno da je ubijen i da je njegovu imovinu tadašnja komunistička vlast konfiskovala. Dio je nedavno, nakon 20-godišnje borbe njegove kćerke Edine, konačno vraćen nasljednicima. Gospođa Edina proljetos je preminula pa će 18,75 posto Esplanade pripasti njezinim nećacima.

Nakon 20 godina donesena je presuda kojom je Edina Mujičić, gospođa iz Banjaluke, konačno dobila povrat 18,75 posto dionica hotela Esplanade koje su njezinom, nekad vrlo imućnom ocu, oduzete u komunizmu. Kako mi je u razgovoru krajem prošlog tjedna potvrdio njezin advokat Miroslav Vlašić, gospođa Mujičić presudu nije dočekala. Proljetos je preminula i sada pravo na povrat imaju nasljednici, njezini nećaci.

Prema pravomoćnoj odluci Upravnog suda u Zagrebu Edini Mujičić – odnosno nećacima – vraćaju se 105.053 dionice hotela Esplanade, što su oduzete njezinom ocu Tahiru Mujičiću 1946. godine. Radi se o gotovo 20 posto udjela u tom luksuznom zagrebačkom hotelu, na što je Tahir Mujičić ostvario pravo učestvujući u privatizaciji još 1944. godine. Sada Hrvatska, na osnovu obveza iz Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, nasljednicima vraća oduzeto. U presudi stoji da im se moraju vratiti ili dionice Esplanade ili pak jednakovrijedne dionice neke druge kompanije u kojoj država ima svoje udjele. S njima će steći i sva dionička prava.

IMUĆNI VELETRGOVAC I DIONIČAR UDJELE JE KUPIO 1944. GODINE

Esplanade, hotel koji trenutačno prolazi kroz predstečajnu nagodbu, sagrađen je 1925. godine, i to kako bi, zbog prekapacitiranosti i nedovoljnog komfora ostalih gradskih hotela, pružio smještaj putnicima Orient Expressa, voza što je u to vrijeme saobraćao između Pariza i Istanbula. Za lokaciju je, upravo zato, odabrana neposredna blizina željezničke stanice.

Tahir Mujičić, otac Edine Mujičić, bio je za vrijeme drugog svjetskog rata imućni veletrgovac i dioničar Prve hrvatske štedionice te je 1944. godine odlučio iskoristiti priliku da kupi dionice Esplanade koje su ponuđene u procesu dokapitalizacije. Radilo se o dokapitalizaciji Dioničkog društva za izgradnju svratišta i kupališta koje je u ono vrijeme bilo vlasnik hotela. Izdano je tada ukupno 560 hiljada dionica, od kojih je Tahir Mujičić kupio 105.053. Prema poslovnoj dokumentaciji, vrijednost temeljnog kapitala Esplanade tom je dokapitalizacijom s deset povećana na 35 miliona tadašnjih kuna.

Godinu dana kasnije Mujičić je uhapšen i odveden u nepoznato. Njegovu sudbinu porodica, pa ni njegova kćer Edina Mujičić, s kojom sam imala prilike razgovarati 2010. godine kada je već vodila borbu za ostavštinu svog oca, nikada nije saznala. No, sasvim je sigurno da je Tahir Mujičić ubijen i da je njegovu imovinu tadašnja komunistička vlast konfiskovala. To proizlazi iz sudskih odluka što ih je Telegram dobio na uvid. Gospodin Mujičić smaknut je u sklopu tzv. likvidacije muslimanskog sloja eksploatatora. U hotelu Esplanade, nakon što je oduzet vlasnicima, bio je smješten partizanski štab.

RAZGOVOR S GOSPOĐOM EDINOM KOJU SAM INTERVJUISALA 2010.

U borbu za očevu oduzetu imovinu Edina Mujičić odlučila je krenuti 1996. godine. Tada su se i u BiH, gdje je živjela, i u Hrvatskoj, već smirivali ratni vihori i vjerovala je da će si povratom očevih udjela, kao tada već 62-godišnjakinja, osigurati miran ostatak života. Nedavno donesenom presudom ona i njezin brat ostvarili su pravo na povrat gotovo 20 posto udjela u hotelu Esplanade. Prema dostupnoj dokumentaciji radilo se o precizno 18,75 posto. U stvarnosti je to predstavljalo 105.053 dionice kompanije u čijem je vlasništvu bio hotel u središtu Zagreba.

Uz to, porodica je tražila i tri stana u Kranjčevićevoj ulici, te 12 stanova u Slavonskom Brod koji su također bili oduzeti bogatom veletrgovcu. Rješenje kojim mu se oduzima imovina donijeto je 19. rujna 1946. godine. Donio ga je Kotarski sud I. i IV. Rajona za Grad Zagreb i to na temelju pravomoćne sudske presude Okružnog narodnog suda za Grad Zagreb od 26. studenog 1945. godine. Kao vlasnik Mujičićevih dionica nakon sudske odluke upisana je tadašnja FNR Jugoslavija. Tahir Mujičić službeno je proglašen mrtvim 17. rujna 1950. godine, a njegovi nasljednici postali su njegova kćer Edina i sin Edim.

Nakon Edimove smrti 2003. godine nasljedstvo, odnosno dio konfisciranih udjela Esplanade, prešao je na njegovu djecu. “Od 1996. do 2007. godine trajao je postupak za povrat nekretnina u Zagrebu i Slavonskom Brodu, a na kraju sam uspjela dobiti odštetu – 20-ak posto u gotovini, a ostatak u dionicama. Iako su stanovi procjenjivani puno niže od njihove stvarne vrijednosti. No, udjele u Esplanadi nisu mi željeli vratiti”, ispričala mi je Edina Mujičić 2010. godine kada se prvi puta javno požalila na sporost procesa povrata oduzete imovine, te izrazila sumnju da razlog leži u činjenici da su u pitanju dionice najpoznatijeg zagrebačkog hotela.

GRADSKI URED TRIPUT JE DONOSIO RJEŠENJA U NJIHOVU KORIST

“Odbijajući povrat udjela tvrdili su i kako se u slučaju mog oca nije radilo o običnoj konfiskaciji, već da su mu dionice oduzete na temelju presude kojom je navodno bio proglašen neprijateljem države ili je zbog nekog kaznenog djela ostao bez imovine. Mi smo tu presudu pokušavali pronaći još u vrijeme komunizma, ali niti u jednom arhivu je nije bilo. Niko je nije uspio vidjeti. Sigurna sam da se radilo o fiktivnoj presudi koja je bila napisana samo kako bi se prikrilo oduzimanje imovine”, prisjećala se u svom posljednjem medijskom istupu Edina Mujičić.

Iako je Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Zagreba u tri navrata donosio rješenja u korist Mujičićevih nasljednika, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u sva tri navrata žalilo se na presudu o povratu Esplandinih udjela. Tri puta je Ministarstvo pravosuđa prihvaćalo DORH-ove žalbe, da bi na kraju odvjetnik Vlašić i njegovi klijenti – Edina Mujičić i njezini nećaci – odlučili podnijeti tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske. To je bio pravni put kojim su krenuli u rušenje odluka Ministarstva pravosuđa koje je uporno negiralo pravo na povrat imovine konfiskovane Tahiru Mujičiću.

PORODICA BI MOGLA DOBITI UDJELE U VRIJEDNIM KOMPANIJAMA

Svaki put Ministarstvo pravosuđa tražilo je da se dodatno provjeri dokumentacija iz 1944. godine, kada je provedena dokapitalizacija. Naime, nakon priljeva svježeg kapitala Dioničko društvo za izgradnju svratišta i kupališta u Zagrebu riješilo se hipoteke, pa je trebalo dostaviti brisovna očitovanja. Osim toga, tražilo se da se precizira ko tačno mora vratiti dionice. Na početku ovog procesa bio je to Hrvatski fond za privatizaciju, zatim je obaveza prešla na Agenciju za upravljanje državnom imovinom, a sada je njihov pravni sljebednik Centar za restrukturiranje i prodaju.

U njihovom portfelju nalaze se dionice i poslovni udjeli što ih država ima u brojnim kompanijama, hotelima i tvornicama. Nije isključeno da naknadu Mujičićevim nasljednicima vrati i Fond za naknadu oduzete imovine, i to u državnim obveznicama.

PROTUPRIJEDLOG DIONIČARA

zaprimljenog od dioničara Nenada Bobana, na prijedlog odluke pod točkom 5. dnevnog reda Glavne skupštine društva HRVATSKI DUHANI d.d., Osječka 2, Virovitica, koja će se održati u četvrtak 26. kolovoza 2021. u 9 sati u Kanfanaru, Burići 9B, objavljenog u Narodnim novinama broj 81 od 16. 7. 2021. godine.

Protuprijedlog glasi:

»PROTUPRIJEDLOG:

protuprijedlogu Odluke pod točkom 5. dnevnog reda Glavne skupštine dioničara društva Hrvatski duhani d.d. (u nastavku Društvo) koja će se održati 26. kolovoza 2021. godine u 9 sati u Kanfanaru, Burići 9B, i to tako da protuprijedlog prijedlogu Odluke pod točkom 5. Skupštine Društva glasi:

Na temelju odredbe čl. 220. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 37/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19) te odredbe članka 19. Statuta Hrvatski duhani d.d., Glavna skupština Hrvatski duhani d.d. od 26. kolovoza 2021. donosi

ODLUKU
o isplati dividende za 2020. godinu

Ad 5. Uprava i Nadzorni odbor Društva predlažu Glavnoj skupštini da donese sljedeću odluku:

I. Utvrđuje se da ukupno ostvarena dobit, iza oporezivanja za 2020. godinu iznosi 16.270.520,58 kuna.

II. Ukupno ostvarena dobit za 2020. godinu, iza oporezivanja u iznosu od 16.270.520,58 kuna raspoređuje se kako slijedi:

Iznos od 813.526,03 kuna raspoređuje se u zakonske rezerve.

Ostatak neto-dobiti Hrvatski duhani d.d. za poslovnu godinu 2020. u iznosu od 15.456.994,55 kuna i zadržanu dobit iz prethodnih godina Društvo će isplatiti dioničarima kroz dividendu u iznosu od 50,00 kuna po dionici, kao što je Glavna skupština i odlučila u izreci ove odluke.

Obrazloženje:

Isplatom dividende dioničari Društva ostvaruju svoje pravo na sudjelovanje u dijelu dobiti zajamčeno zakonom. Nastavno na činjenicu da Društvo u proteklim godinama postojanja nije nikad isplaćivalo dividendu i da sama isplata dividende ne bi utjecala na financijski položaj jer je kompanija profitabilna, predlaže se kao što je izrijekom navedeno.

Uprava Društva u svom prijedlogu donošenja odluke o upotrebi dobiti iz 2020. godine pod točkom 5. dnevnog reda Glavne skupštine dioničara društva Hrvatski duhani d.d. koja će se održati 26. kolovoza 2021. godine i dalje, uporno, inzistira na zadržavanju dobiti u Društvu, usprkos, nepravomoćnoj presudi u korist grupe malih dioničara Društva, gdje se u obrazloženju presude navodi:

»Trgovački sud u Bjelovaru, po sucu ovog suda Tomislavu Mrazoviću donio je presudu da poništava odluka o upotrebi dobiti iz 2018. godine koja je donesena na Glavnoj skupštini tuženika Hrvatski duhani d.d. održanoj 18. 6. 2018. godine. Naime, tom odlukom Glavne skupštine se dobitak ne dijeli dioničarima unatoč višegodišnjem pozitivnom poslovanju tuženog dioničkog društva i nagomilanoj zadržanoj dobiti tuženog dioničkog društva te se ista ne koristi već se raspoređuje u zakonske i statutarne pričuve, a po prosudbi razumnog gospodarstvenika kada se ostvaruje tako velika dobit u višegodišnjem razdoblju, po mišljenju ovog suda, nema razloga da se dio tako velike dobiti pa makar i iz samo jedne poslovne godine, a u ovom slučaju 2018. godine, ne podijeli dioničarima tuženog Društva koje posluje s velikom dobiti, a nema posebnih gospodarskih razloga da se ta dobit ne podijeli, jer je smisao i bit imatelja dionica, da kada društvo dobro posluje, imatelji dionica dakle dioničari, oni ostvare pravo na dividendu kao imatelji tih dionica, jer je temeljno pravo svakog dioničara, pravo na dividendu. Zbog toga je presuđeno kao u izreci.«

Iz financijskog izvješća za 2021. godinu, vidi se da Društvo kroz niz proteklih godina, kreditira većinskog dioničara TDR d.o.o., čiji je iznos na dan 31. prosinac 2020. godine dosegao enormnih 156.341.000 kuna, što daje iznos od 185,50 kuna po dionici i time izaziva opravdanu sumnju u prikrivenu isplatu dobiti te dovodi u neravnopravni položaj ostale manjinske dioničare, jer njima nije ponuđena mogućnost korištenja ovog aranžmana pod ovim uvjetima. Zadaća Uprave Društva, kroz kodeks korporativnog upravljanja je da postupa u skladu s načelom jednakog položaja svih dioničara, a ne samo većinskog, diskriminirajući manjinske dioničare.

Nadalje, zadržana dobit u iznosu od 28.310.000 kn i statutarne rezerve u iznosu od 30.658.000 kn, te zalihe gotovih proizvoda u iznosu od 68.658.000 kn (što u pravilu je gotov novac jer se brzo može unovčiti) ukazuje da Društvo drži neprimjerno visoka sredstva u kategoriji novca i novčanih ekvivalenata.

Društvo ne spominje nikakve veće kapitalne izdatke i akvizicije u budućem razdoblju, tako da ne postoji potreba za velikom rezervom likvidnosti na trenutnoj razini. Smatram, da Društvo, eventualne buduće kapitalne izdatke i investicije može financirati iz ostvarenih novčanih tokova te da smanjenje trenutne visoke rezerve likvidnosti neće utjecati na investicijski potencijal Društva.

Isplata dividende odbacila bi sumnju na Upravu, da vodi poslove netransparentno, u interesu samo jednog – većinskog dioničara, a u suprotnosti s interesima Društva i manjinskih dioničara.«

HRVATSKI DUHANI d.d.
Virovitica