I evo velike koalicije! Na pitanjima poslovne politike i vlasništva HBOR-a i poslovne politike i vlasništva nad HPB-om se vidi moguća struktura velike koalicije. Zašto netko inzistira na formaliziranju koalicije kada ona u praksi i teoriji već djeluje.
Nije stvar više u upravljanju društvom pomoću parlamenta i državne administracije, kad se društvom može vladati i upravljati pomoću vlasništva i poslovne politike važnih banaka!!!??? Mjesto vladanja i upravljanja društvom seli se iz parlamenta u banke!!!
Parlament, odnosno sabor, postaju sve više kao vanjski marketinški i infrastrukturni subjekti za lakše kretanje vlade i banaka, od krucijalnog važenja za društvo!!!???
Ako ni po čemu drugom ali na pitanju strateških banaka i SDP i HDZ su postigli konsenzus! Sve ostale nesuglasice ispadaju kao Sapunice i sam naš život postaje jedna velika Sapunica!!!???

Odličan tekst. Mislim da postoji i jedan kulturološki problem, kojeg se i ovaj teks dotiče, a to je sramota od rada na selu, što je ostavština jugoslavenskog socijalizma koji je u selu vidio reakcionarnu prijetnju i nazadnjaštvo. Prije nekih dvije i pol godine, prijašnja HDZ-ova vlada je izrazila negodovanje što se na poslove stočara, pastira i ratara javlja zanemariv broj ljudi, a tvrdili su tada da bi se na tim poslovima moglo zaposliti 75.000 ljudi. U javnosti su se na tu lamentaciju osvrtali s cinizmom i prijezirom tipa “oni žele da mi čuvamo ovce”, kao da u tome ima nečeg lošeg! Uvjeren sam da je, pored ovih u članku konkretnih prijedloga glede financiranja agrara, edukacije itd., nužno učiniti jedan zaokret u svjetonazoru. Poljoprivreda nije nekakvo predmoderno nazadnjaštvo, već je u njoj spas čovječanstva, pogotovo u globalnim uvjetima manjka obradivih površina i neodrživog rasta stanovništva. Poljoprivreda također može riješiti i energetske potrebe kroz uzgoj alternativnih goriva i sl. Tužno je da u uvjetima takve nužnosti jačanja poljoprivrede naša seoska gospodarstva propadaju a polja zjape neobrađena 🙁

Ulaskom u EU, hrvatska prehrambena industrija izašla je na tržište 500 milijuna potrošača.
Liberalizacija tržišta izložila je nespremne domaće proizvođače jakoj konkurenciji.
Ukinute su sve carine na hranu što je rezultiralo padom proizvodnje, smanjenjem domaćeg prihoda i zaposlenosti. Rješenje je u izvozu kvalitetnih hrvatskih proizvoda koji su već prepoznati u svijetu jer na količinu da zadovoljimo strano tržište, ne možemo računati, ali samodostatnost se može postići ukoliko se shvati vrijednost naših domaćih prepoznatljivih proizvoda u okviru obiteljskih gospodarstava i na taj način ojača njihov značaj, zaposli više seljačkog stanovništva te se spriječi tranzicija seoskog stanovništva u urbane dijelove zemlje. Poticati takvu strukturu moguće je kroz osnivanje agrobanke što je imperativ jer se naši seljaci danas više nemaju kome obratiti, Ministarstvo je od njih davno diglo ruke….