nema tu nikakvih projekata, sve je to magla, kao i cijelo ministarstvo turizma.

već iz najbrojenog vidi se kako se daleko otišlo u tim kaotičnim i izopačenim aktivnostima, a novinarima se to izgleda čini sasvim normalno, jer su navikli: ministarstvo turizma se bavi i privatizacijom, i predstečajnim nagodbama, i smanjenjem pdv-a za turizam, i koječim drugim, a za sve to postoje i druga ministarstva i agencije, koje se bave time, te je takvo dupliranje idealna podloga za kaos i nepostojanje odgovornosti za rezultate.

“strateški projekti” “državnih poduzetnika”, kojima je jedino poduzetničko znanje apliciranje divljeg sukoba interesa i oslanjanje na nepostojanje pravosudnog sustava i kaznenog progona…

te priče o državnim projektima mogli su progutati samo investitori koji su navikli investirati u afričke i azijske despocije, gdje se investicije baziraju na dobroj volji partijskih lidera, a ne na ekonomskoj računici, no svi oni očekuju visok profit od poslovanja u nesigurnim uvjetima – da bi tek naknadno shvatili da se u hrvatskoj očekuje od investitora da nemilice troši novce, a da ne očekuje nikakav profit, jer je profit grijeh u komunističkoj teokraciji, dok je čista krađa u toj istoj državi dokaz političke moći.

drugim riječima, međunarodni investitori su dobro upoznali hrvatsku, i nitko normalan više ovdje neće investirati, a država više nema novca da ona sama investira, pa makar linić izašao na ulicu i počeo prolaznicima izvrtati džepove.