U svijetlu svojatanja vrha polutoka Kleka i Velikog i Malog Škoja u Malostonskom kanalu od strane Bosne i Hercegovine na površinu izlazi još jedan (ne)riješeni granični spor.
Naime radi se o župi Zavalje koja iako spada u Gospićko-senjsku biskupiju i Slunjski dekanat od 1947. je pripojena Bosni i Hercegovini. Bosanskohercegovački izlaz na more kod Sutorine pripojen je Crnoj Gori, a zauzvrat je Bosna i Hercegovina namirena
područjem Zavalja kod Bihaća na račun Hrvatske (tobože zbog izgradnje aerodroma Željava).
Granice Župe Zavalje prema BiH određene su mirom između Austrijskoga i Osmanskog carstva potpisanim 1791. godine.
One se nisu mijenjale ni 1918., budući da karađorđevićevska država nije priznavala unutarnje granice, a u diktatorskoj podjeli Kraljevine Jugoslavije na devet banovina 1929. godine župa Zavalje ulazi u Vrbasku banovinu, koja nije isto što i Bosna.
Ali 1939. godine, nastankom Banovine Hrvatske, Zavalje, prirodno, nastavlja biti dijelom Like, dakle Hrvatske.
Ni godina 1945. nije donijela amputaciju župe Zavalje od Narodne Republike Hrvatske.
Županijski (kotarski) sud iz Gospića sudio je ljudima iz ove župe i nakon 1945. godine.
Ni kasnije se nije jasno utvrdilo razgraničenje dviju država.
Granica je ne samo nepravedna, nego je i neprirodna. I dan danas se znade gdje su «linije» i «prekolinije» i slični nazivi koji su jasno odvajali lički dio od bosanskoga, a nalaze se ispod naselja koja čine rimokatoličku župu, a nekad i općinu Zavalje.
Sva naselja župe nalaze se na cesti Karlovac – L. Petrovo selo – Zavalje – Nebljusi – Lapac, a otkada su istrgnuta sela Veliki i Mali Baljevac, Vučjak, Zavalje, Međudražje, Mali i Veliki Skočaj, granica se od Željave do Meljnovačke drage vere iznad navedenih mjesta strminama i gudurama Ličke Plješevice.
[URL=”http://www.lib.utexas.edu/maps/europe/croatia_hist_control_1996.jpg”%5DZemljovid razgraničenja između Austrijskog i Osmanskog carstva na kojem se jasno vidi područje zapadno od Bihaća koje je oteto Hrvatskoj.[/URL]