Damir Odak. predsjednik Uprave OTP banke Hrvatska:
http://www.poslovni.hr/47786.aspx
“Ideološki ja se protivim izravnim administrativnim mjerama, … Iskustvo je pokazalo da tržište mnogo bolje od monetarne vlasti ili državne uprave provodi alokaciju kapitala.”
“Što bliže povezivanje prodaje proizvoda generiranih unutar “grupe” financijskih institucija – leasinga, upravljanja fondovima, osiguranja, brokerskih poslova i posredovanja s nekretninama – bit će značajno za tržišne pozicije banaka.”
Martingale: ” Svaki Hrvat dužan je bankama 3000 eura http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2007,7,5,hrvati_krediti,80981.jl ” Lažu majku im njihovu, JA NISAM DUŽAN NIKOME NIŠTA!!!!![smiley1]
Ni ja neisam dužan ali bi odmah istresao 3000 da ta priča o zaduženosti završi !!!
Zamislite naslov: Ni jedan Hrvat bankama ništa ne duguje,naprotiv, banke duguju njima štednju !?
Prodaju se HYPO i Slavonska banka
Guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski odbio veliku njemačku Bayerische Landesbank
HUB: visoka profitabilnost hrvatskih banaka samo mit
U HUB-u smatraju da će administrativni limiti na rast kreditnog portfelja dodatno zaoštriti problem jer Hrvatska više ne predstavlja atraktivnu lokaciju za bankovni kapital
Teza o iznimno visokoj profitabilnosti hrvatskih banaka pokazuje se kao mit, stoji u analizi koju je izradio Velimir Šonje iz tvrtke Arhivanalitika za Hrvatsku udrugu banaka. Čak ni kada je povrat na kapital bio na maksimumu 2004. (veći od 16%), njegova visina nije iskakala iznad prosjeka za tranzicijske zemlje Nove Europe. Pad profitabilnosti koji je uslijedio od kraja 2004. naovamo spustio je stopu povrata na kapital na razmjerno nisku razinu u europskim okvirima (na 12,7 posto), a posebno u okvirima tranzicijskih zemalja, kaže se u analizi.
Prema povratu (prije oporezivanja) na aktivu, koji je u Hrvatskoj 2005. iznosio 1,64% hrvatske su se banke pozicionirale iznad prosjeka promatranih zemalja (prosjek je iznosio 1,47%). Najveći povrat na aktivu ostvarile su banke na tržištima u nastanku (npr. Gana, Rusija, Armenija, Kolumbija), a najmanji banke u razvijenim europskim zemljama (npr. Njemačka, Francuska, Nizozemska, Belgija, Austrija). Međutim, u usporedbi s europskim tranzicijskim zemljama, i povrat na aktivu hrvatskih banaka bio je razmjerno skroman. Veći su povrat ostvarile banke u Mađarskoj, Latviji, Bugarskoj, Rumunjskoj, Češkoj i Poljskoj, dok su manji povrat nego u Hrvatskoj ostvarile banke u Litvi, Slovačkoj i Sloveniji.
Tijekom 2007. godine, kažu u HUB-u, povrati u bankarstvu pokazuju tendenciju daljnjeg pada i nije za očekivati da bi se ta tendencija mogla otkloniti novim troškovnim uštedama. Kako su izračunali u HUB-u, kad bi u Hrvatskoj prosječna stopa povrata na kapital u bankarstvu bila 21 posto, kao u osam novih članica Unije 2005. godine, u državni proračun slilo bi se dodatnih 567 milijuna kuna poreza na dobit.
U HUB-u smatraju da će administrativni limiti na rast kreditnog portfelja dodatno zaoštriti problem jer Hrvatska više ne predstavlja atraktivnu lokaciju za bankovni kapital. U zemljama sa sličnom ili nižom razinom rizika (npr. Mađarska, Češka) danas se mogu ostvariti isti ili veći povrati na ulaganje bankovnoga kapitala. Međunarodne su usporedbe važne jer banke u čitavoj Novoj Europi uglavnom posluju u sklopu međunarodnih bankovnih grupa čiji vlasnici i menadžeri žele plasirati rijedak kapital u one zemlje u kojima će on odbaciti razmjerno najveću dobit.
Nagli zaokret u dinamici kreditne aktivnosti mogao bi prije svega, zaključuju u HUB-u, imati negativan učinak na gospodarsku aktivnost odnosno uzrokovati njeno usporavanje, a kod kredita stanovništvu mogao bi se najprije očitovati u manjem broju stambenih kredita. (Bankamagazin)