PET/CT nije nigdje toliko cesto koristen kao u Hrvatskoj. Problem Hrvatske je sto je siromasna. Zdravstvo je skupo. Privatni sektor je do sada sa HZZO-om imao ugovorene cijene postupaka koje su trzisne a drzavne bolnice su iste postupke radile za 20% cijene i bile u gubicima. Sada privatnixi nemaju lukrativne ugovore ili im nudi manje postupaka. I to im je neizdrzivo. Hrvatska je siromasna i to su mogli znati. I ministar i privatnici.

Pucamo po savovima. Doslovno. Slazem se, realno cemo morati prihvatiti da imamo par-nepar zdravstvo i usluge ce drasticno pasti u kavliteti. Kao i mnoge druge stvari.

Oprosti, ali imaš netočne informacije.

1. PET/CT pregled je još uvijek daleko manje korištena tehnologija kod nas nego u ostalim razvijenim zemljama gdje se ona sve više koristi i u drugim djelatnostima osim onkološke. Razlog tome je što je PET/CT kasnije došao kod nas, pa ga liječnici još ne koriste dovoljno. Problem su visoke investicije u skupe PET/CT uređaje i ciklotron za proizvodnju radioaktivnih izotopa. Takvu opremu je potrebno efikasno koristiti da se ne bi stvarali veliki gubici. U mnogim zemljama je to uspješno riješeno putem javno-privatnog partnerstva. I kod nas se krenulo tim putem, ali mi od svega na kraju napravimo problem zbog sveprisutne korupcije i nasilnih političkih rješenja prvo u jednom pa u sasvim drugom smjeru.

2. Cijene su iste za sve medicinske usluge i privatnicima i državnim bolnicama. Problem je što se na skupoj opremi odradi i po 4 puta više pregleda kod privatnika nego u bolnicama pa ispada da privatnici ubiru ekstra profite, a to nije istina. Naime, HZZO-ove cijene MR-a, CT-a i PET/CT-a su najniže u cijeloj Europi, a u strukturi cijene takve visoko tehnološke dijagnostike najveće stavke su amortizacija opreme i materijal koji su jednako skupi kao i svugdje u svijetu.

Dakle, nemaju privatnici nikakve lukrativne ugovore nego se bave visoko tehnološkom uslugom kojoj troškovi diktiraju visoku cijenu pa su onda i manje marže dobar izvor prihoda u našim okvirima. Kod nas se bilo kakav profit smatra ekstra profitom i to je cijela tragedija naše ekonomske politike.

Ali, to isto znači da ako ne uspiju odraditi dovoljan broj postupaka ili im se cijena drastično snizi, da vrlo brzo mogu završiti u stečaju pod pritiskom rata lizinga za opremu. Nevjerojatno je da se ugovori s HZZO-om dobijaju na samo 3 g. i s jednostranim ucjenjivačkim mijenjanjem cijena usluge, a koristi se skupa oprema koja se amortizira 7 godina. Kada se to pogleda kroz prizmu da je samo 15% prihoda našeg zdravstva u privatnom sektoru što je najniže u cijeloj Europi uključno s Rumunjskom i Bugarskom, onda postaje jasno da je jedini problem monopola u zdravstvu onaj koji dolazi od monopola države kroz HZZO.

Inače, HZZO uopće nema stavku amortizacije opreme u svojoj strukturi cijene zato jer im investicije dolaze od budžeta Ministarstva što je još jedan u nizu nevjerojatnih apsurda naše državne administracije.

Nije problem Hrvatske što je siromašna nego što odbija procese tranzicije pa nam je i zdravstvo kompletno ostalo zaglavljeno u socijalizmu pod okriljem “svemoćne” države. Neka HZZO konačno postane fond iz kojeg svi osiguranici imaju neotuđivo pravo na točno određene usluge koje taj fond može isfinancirati, a ostatak usluga lijepo na tržište. Ovako je zdravstvo samo poligon za lov u mutnom iz kojeg kao pobjednici izlaze samo igrači s političkim zaleđem.