Prvo: MAKNITE OVE DOSADNE WLW POPUPOVE
Drugo: Ovo je potpuno POGREŠAN podatak, 100% pogrešan podatak.
Ili je kriva definicija hipermarketa ili je kriva brojka.
Ako se kao hipermarket definira dućan preko 1.500 m2 i zbroje prometi svih dućana koji spadaju u taj segment (većina Kauflanda, Billa, Getro-a, SuperKonzumi, većina Plodina, dio Keruma i Tommya) tada je udio Hipera iznad 20%.[smiley8]
Bilo bi dobro da ovakve teme obrađuju profesionalci…[smiley15]
Ispravna je konstatacija da je bitno definirati kategoriju prodajne jedinice “hipermarket” (tradicionalno to je: prodavaonica na principu “samoposluživanja” i “samoizbora” u kojoj se prodaje najmanje 50 % artikala neprehrambenog asortimana. Za velicinu prodajnog prostora su razlicite velicine, ali sve klasifikacije navode najmanje 1000 m2. Prema tome, u komentaru pobrojeni objekti očito svi ne spadaju u kategoriju “hipermarketa” već su “supermarketi” s time da mnogi od njih su i improvizacije sadržaja ponude koji su po tipovima prodavaonica jasno kategorizirani i navedeni u postupku standardizacije maloprodajne mreže. Svrha je poruka potrošacu da zna što može očekivati kao ponudu u kupovini u pojedinom tipu prodavaonice. Voluntarizam u izgradnji maloprodajne mreže (prvenstveno arhitekti bez suradnje s trgovačkim tehnolozima) a onda neznanje o organizaciji trgovine od strane aktualnih managementa, dovode do ove zbrke na hrvatskom i sličnim skorojevičkim tržištima. Tu bi bilo posla i za udruženja za zaštitu potrošača kad bi radila svoj posao. Zato i usporedbe koje navodi autor predhodnog komentara nisu na čvrstoj osnovi. Međutim, stoji opća konstatacija da navike i kultura kupovanja u hrvatskih potrošača
nije sklona “planiranoj kupnji” ili “kupnji s prtljažnikom automobila” u toj mjeri kao što je to u razvijenijim tržišnim sredinama. To će se dobro vidjeti kad dođe “hard” trgovac npr. Lidl. Hrvatski kupci će biti manje impresionirani njegovom ponudom nego što mnogi očekuju i prognoziraju. Za večinskog hrvatskog kupca nije najniža cijena najači kriterij kupnje. On je godinama (npr. u Trstu i slično) sticao iskustvo “svečanosti” i “predstave” kupnje. Oni koji preferiraju najnižu cijenu kao isključivi kriterij kupuju i na pločniku na ulici. Ipak su oni manjina. Line Karlo.
Line Karlo, U većem dijelu sadržaja se slažem. Lidl je drugo pitanje i slažem se oko konstatacije da prosječan RH kupac neće biti impresioniran standardnim Lidl formatom. Ali GFK i AcNIELSEN, agencije koje bi trebale znati nešto o tipovima dućana potpuno pogrešno klasificiraju dućane. Dovoljno je pogledati brojke i ljudima koji su barem 2-3 godine proveli u trgovini sve postaje jasno.[smiley11]