Veća stopa amortizacije umanjuje dobit i porezno osnovicu (ako nije veća od propisane) ali nije trošak u pravom smislu riječi jer ga nikom ne plaćate tj novac ostaje u tvrtki. Morate razumjeti i da ulaganja u turizmu u dugotrajnu imovinu ili u obnavljanje iste nisu mala. Npr za izgradnju hotela sa 4* u pros. se troši oko 150.000 eur po sobi a kod rekonstrukcije postojećih objekata i renoviranja oko 30.000 eur po sobi pa stopu amortizacije treba prilagoditi tim brojkama.
Ulaganje u dugotrajnu imovinu nije rashod. Vrijednost dugotrajne imovine se umanjuje kroz procijenjeno vrijeme upotrebe i to umanjenje vrijednosti ide u trošak (trošak amortizacije). Npr. za 100.000 kuna se nabavi neki stroj i procijeni se da će isti trajati 10 godina pa se onda svake godine njegove upotrebe u troškove stavi 10.000 kuna. Amortizacijske stope su propisane tj njihov maximalni iznos za različite vrste ulaganja. Ukoliko se koristi veća stopa amortizacije od propisane to je porezno nepriznati rashod.
iako ispravnom čini mi se neprimjerenom usporedbom”Stroja”u ovom slučaju
jer himr ima jako malu vrijednost u strojevima a puno veću u nekretninama
znači zemljištima i objektima na tim zemljištima čija revalorizacija nije provedena
stroj možda nakon deset godina više i nije za upotrebu ali hotel koji se amortizira nakon 30 godine itekako je,naravno uz ulaganje u renoviranje
koje je značajno manje od izgradnje novog
zašto se za građevinske objekte primjenjuje amortizacija od 30 godina
nije mi jasno niti logično,nismo u americi i kanadi da je sve od drva pa da crvi pojedu osim ako ovi naši crvi ne jedu kamen ,beton i željezo[emo_smijeh]
prodaja ostatka(od radničkog dioničarstva) prodaće se strateškom partneru imamo se pravu nadati(zahtijevati) da se radi toga napravi
“prospekt” čiji sastavni dio bi trebala biti i vrijednost imovine i to revalorizirana
to će biti jedan od važinijh pokazatelja stvarne vrijednosti ove firme
a što se tiče “kreativnog knjigovostva”i odgovora zašto?
cilj uprave u prikazivanju rezultata je smjer a ne količina dobit(bar za sada)
time si osiguravaju zalihu da i sljedeće godine imaju još bolje rezultate
nisu oni jedini pa ta rade skoro svi,kontinuiranim poboljšanjem rezultata poslovanja stavraju bolji sliku o vlastitom radu a zalihama premošćuju sušnije periode
dali im to treba u situaciji kada država donesenim mjerama i najavljenim mjerama podiže profitabilnost sektora drugo je pitanje
to vjerojatno ovisi od osobe do osobe i spremnosti na rizik
za godinu dana imat ćemo rezultate bitno boljih ovih koji pokazuju odličan napredak i smjer koji još više veseli
da, odmak od cimerfraja ka ozbiljnom turizmu ima svoju cijenu. itekako stoji onda clanak ovdje na poslovnom s naslovom – turisti dobro posluju, a banke jos bolje trljaju ruke. osim luksic grupe koji su recimo hotel parentium u porecu u iznosu od oko 150 mil sami finacirali i adrisa, sve ostale hotelske kuce upucene su na skupe zajmove, dakle nemaju operativnih, ali imaju financijskih kocnica.
Imperijal je već ušao u ritam da svake godine ulaže po 5 mil. eura u poboljšanje kvalitete i napredak, zato i to rade sa amortizacijom, i još uspjevaju servisirati kamatu na dug od preko 150 mil. kuna, impresivno, a i dividenda bi mogla na 4 kn., samo da prođe ta trakavica sa posebnim modelom privatizacije koja se očekuje uskoro….
istra ima najjace kuće i najvise gostiju, ali rapsko i uopce dalmatinsko more i obala su za koplje ispred plitke i kamenite istarske obale. naravno, to nije vise dovoljno, ali je ogroman potencijal
puno ulazu i onda puno svake godine otpisuju tako da prihodi ne strse previse nad rashodima. ali ako bude privatizacisjkog prospekta ili neceg slicnog, a morat ce bez obzira na poseban tip privatizacije, valjda ce se negdje netko istrcati pa natuknuti pravu vrijednost imperijalove dugotrajne imovine.
Imaju oni spor sa Općinom Lopar za zemljište na kojem je kamp, negdje oko 45.000 kvadrata, nije to malo, tako da je vrijednost imovine teško odrediti premda se u nju puno ulaže, po meni 400-500 mil. kuna vrijednosti, pa zadnjih 10 godina se u firmu uložilo oko 250 mil. kuna, nije to malo….
“strojem” sam samo objašnjavao samo princip amortizacije. Nije ovdje mjesto da otvaramo diskusiju o tome jeli amortizacija način da se trošak nabave rasporedi kroz vrijeme uporabe ili način da se vrijednost imovine svodi na tržišnu ili nadoknadivu vrijednost. Isto tako politike tvrtke po pitanju upotrebe iste su vrlo različite i malo su šira priča a vezane su ciljevima i planovima tvrtke.
I tu kod Imperijala dolazimo do glavnog pitanja? Zna li netko od vas koji je cilj postavljen, kakvi su kratkoročni, srednjeročni ili dugoročni planovi?
Nemojmo se previše zamarati računovodstvenim politikama ako smo kupili dionicu i računamo da će u najavljenoj privatizaciji netko morati platiti više od sadašnje tržišne cijene i tu se vidi prostor za zaradu. No tu postoji dosta upitnika jer spominje se radničko dioničarstvo, fantomski strateški partneri, neraščišćeni imovinski odnosi. Sve u svemu prilično netransparentno i nejasno.
Samo treba razmisliti što će biti ako većinski vlasnici budu radnici i lokalna zajednica i dali će znati i željeti odrediti granicu interesa kapitala i svojih interesa.
Bez jasno predstavljenog modela i cilja privatizacije nisam siguran koliko ovo može biti zanimljivo dugoročno ulaganje.
radnici su valjda dovoljno razumni da znaju da ne mogu biti vecinski vlasnici jer biti vecinski vlasnici znaci imati milijune eura za uloziti odmah ove godine i svih sljedecih. odredeni paket dionica sa zajamcenim suodlucivanjem u strateskim odlukama to bi bilo na tragu dosadasnjih radničkih dioničara u hrv. kljuc je tko ce od drzave preuzeti operativno, kadrovsko i ostalo poslovodstvo, dakle tko ce voditi biznis i zaradivati novac. ja opet ne vidim kako bi to radnici mogli jer radnici nigdje u hrv to ne rade.
Mozda ce se ovdje ici prema mirovinskim fondovima sa onim drzavnim dijelom koj nece ici u radnicko dionicarstvo, pa nitko osim radnika i Rabljana nece imati kontrolu nad Imperijalom, ali imam dojam da se Uprava postavlja tako da ce ona ostati i nakon provedenog posebnog modela privatizacije, e sada kakav ce biti to model da Uprava stvarno ostane, onda mi je blize da tih drzavnih 32% dionica (kada odbijemo drzavnih 20% koji idu u radnicko dionicarstvo) pripadne lokalnoj samoupravi, Opcini Lopar i gradu Rabu za neko zemljiste koje ce oni prepustiti Imperijalu, i radnici sa lokalcima kontroliraju 51% firme, nije ni to lose za male dionicare, samo ako se radnicima nece dizati drasticno place da mogu placati dionice…
Samo to i kažem, volio bi vidjeti jasno predstavljen cilj i model takvog načina privatizacije. Prvo po kojem sad zakonu bi radnici Imperijala za razliku od drugih građana RH ponovo imali priliku od države kupiti dionice po nekoj povlaštenoj cijeni, a ako cijena nebi bila povlaštena onda ne vidim baš razlog da ih kupuju od države a ne na burzi? Trenutno je “popust” na nominalu 50%, misli li im država dati jeftinije?
S obzirom da kada je cijena padala ispod 180 kn, netko je tu cijenu branio, mislim da ce radnici dobiti dionice po oko 100 kn…
S obzirom da kada je cijena padala ispod 180 kn, netko je tu cijenu branio, mislim da ce radnici dobiti dionice po oko 100 kn…
uobičajena procedura u hr je dosad bila 20% popusta zaposlenicima + 1% za svaku godinu staža
znači teoretskih za najstarije radnike sa 30 god staža max popust 50%
od nominale(400)=min 200 max 315
stvarno ne vidim kako bi to teoretski mogli dobiti po 100 kn[emo_zacudjen][emo_naivan]