Je, možda kad bi milijarde ili barem milijuni rasli na grani!

milijarda

lebowski – nije valjda beg cicija, daj cijeli članak da se nasladujemo svi mi starosjedioci ovdje.

Mislim da nije sporno zašto Imperijal ne bi toliko vrijedio, samo je pitanje da li će to itko biti spreman platiti…..i koliko onda procjenjuju Maestrale….

da je makroekonmsko okruženje drukčije i da smo normalna država, a ner jedini 6tzu godinu u recesiji, i milijardu kn bi se moglo dobiti. ovako i pola će biti vuk sit- koza cijela. ali to samo govori i opet koliko grobex pojma nema što vrijedi, a što ne vrijedi. za hmst rekao bih da i u ovim nepovoljnim okolnostima ima igrača koi su spremni iskrcati ozbiljnu lovu. neki dan je onaj rus to demonstrirao.

To je činjenica da ova naša burza nije mjerodavna za cijene koje se u biti mogu postići za pojedine firme, ja i dalje tvrdim da Imperijal vrijedi puno više, rekli smo bar 500 kn, a cijenu za Maestrale ja očekujem od barem 360 kn a možda i više…

little to help

http://www.istarski.hr/node/13830

http://www.istarski.hr/node/13830

postam jos jednom clanak, posto imam veci krug prijatelja

Prije nekoliko dana u kontekstu dovršetka privatizacije turističkog portfelja u većinskom odnosno manjinskom vlasništvu države, iz DUUDI-ja i resornog ministarstva turizma, najavljen je i nastavak aktivnosti koje se odnose na privatizaciju državnih udjela u turističkim tvrtkama, između inih i onog najatraktivnijeg – u rapskom Imperialu d.d., piše Ivan Herak u svojoj kolumni za Jutarnji list.

Kad je spomenuto društvo u pitanju, postupak procjene vrijednosti tvrtke, temeljem kojeg će biti donijeta odluka o visini početne cijene državnog udjela u Imperialu, pri samom je kraju, nakon čega će uslijediti postupak javnog prikupljanja ponuda potencijalnih ponuditelja, koji su u nedavno provedenom prvom krugu, dostavili pismo namjere za kupovinu dionica Imperiala.

Prema neslužbenim informacijama, u DUUDI je pristiglo devet tzv. neobvezujućih ponuda, između kojih i one opatijskog “LRH” Opatija, porečkog “Valamara” i Todorićevog “Karisma Hotel Adriatica”. Imperial d.d. Rab, tvrtka je koja se nalazi u većinskom državnom vlasništvu s 50,07%, a 47% tvrtke je u vlasništvu malih dioničara, s ukupnom aktivom u visini od 500 milijuna kuna.

Ukupne obaveze tvrtke, koja ostvaruje godišnji prihod od oko 100 milijuna kuna, iznose 150 milijuna kuna i rok njihove otplate je povoljan. Od značajnijih kapaciteta raspolaže sa četiri hotela, dva autokampa i dva turistička naselja u kojima je, između ostaloga, locirano još pet hotela. Prema neslužbenim procjenama, vrijednost Imperiala d.d. ne bi trebala biti manja od milijardu kuna.

Stoga, kada je u pitanju namjeravana prodaja većinskog udjela države u Imperialu d.d. Rab, potrebno je ustvrditi da ista u ovom trenutku flagrantno predstavlja ishitren potez. Naime, za razliku od primjerice Kupara, koji gotovo četvrt stoljeća predstavljaju mrtvi kapital, Imperial Rab ostvaruje sve javne i kapitalne funkcije, između inog, na godišnjoj razini zapošljava prosječno 260 ljudi, puni lokalni i državni proračun, donosi profit svojim vlasnicima, i većinskim i malim dioničarima.

Drugo, nema nikakve sumnje, pokazuje to zorno i ovaj slučaj, da je politika kao jedino mjerilo i dominantan motiv za donošenje odluke o prodaji nekog državnog poduzeća ili udjela u njemu nametnula kriterij saniranja proračunskog deficita, i to tako da su po strani ostali i oni drugi, manje povoljni učinci privatizacije, za koje u slučaju Imperiala država mora pokazati poseban senzibilitet, obzirom da o Imperialu, izravno ili neizravno ovisi egzistencija petstotinjak rapskih obitelji ili de facto cijeli otok Rab.

Naime, nema nikakve dvojbe da će i u ovom konkretnom slučaju novi većinski vlasnik Imperiala primijeniti uhodanu “mantru” većine “junaka” naše pretvorbe i privatizacije, koji profite svojih tvrtki temelje, ne samo na niskim cijenama po kojima su vlasnički zagospodarili nekadašnjim društvenim poduzećima,već i na korištenju turističkog zemljišta za kojeg praktički već četvrt stoljeća ne plaćaju nikakvu naknadu, otpuštanju viška zaposlenika, te ne na koncu i mizernim plaćama koje su gledano s razine sektora, 25% niže od ionako niskog prosjeka hrvatskih plaća.

Pored svega navedenog, kada govorimo o ishitrenosti privatizacije Imperiala valja spomenuti i dva “utega” koji nedvojbeno zahtijevaju odgodu spomenutog procesa.

Prvi problem predstavlja neriješen vlasnički spor između Imperijala i tamošnje lokalne samouprave, a koji se vodi oko 80 tisuća metara kvadratnih zemljišta kojeg koristi Imperial, dok vlasničko pravo na isto zemljište polaže lokalna samouprava. Još veći uteg prodaji državnog udjela predstavlja činjenica da je Imperial za pozajmicu u iznosu 10 milijuna kuna, koje mu je krajem 90-ih godina dalo Ministarstvo turizma, primjeni li se zakonski osnovan obračun zatezne kamate, državi dužan gotovo 100 milijuna kuna.

Teško je pretpostaviti tko bi se u aktualnom političkom trenutku (npr. afera Spačva), radi ishitrene prodaje državnog udjela, u ime poreznih obveznika usudio jednom trgovačkom društvu, u kojem gotovo 50% vlasništva čine fizičke osobe, otpisati gotovo 90 milijuna kuna državnih potraživanja s osnove kamata, posebno znam ili da Ministarstvo upravo od povratka pozajmice rapskoj tvrtki planira isplatiti Hrvatskom nogometnom savezu sredstva iz ugovora o sponzorstvu.

Drugo krucijalno pitanje koje se nameće kada je u pitanju prodaja predmetnog državnog udjela u Imperialu, je pitanje odabira kriterija temeljem kojih će biti izabran najpovoljniji ponuditelj. Nema nikakve dvojbe da je najviše ponuđena cijena kriterij kojeg DUUDI sada preferira. Tako se primjerice postupalo i u nedavnom procesu privatizacije dubrovačkog hotela Maestral. Taj je način insuficijentan.

Drugim riječima, prilikom postavljanja kriterija za odabir najpovoljnijeg ponuđača DUUDI mora promišljeno ponderirati nekoliko poželjnih performansi budućeg kupca, prvenstveno „good will“ ponuditelja, njegovu poslovnu dokazanost i etabliranost, prezentaciju razvojnog koncepta tvrtke, a slijedom toga i stavljanje na uvid odgovarajućih bankovnih garancija kojima se jamči realizacija razvojnih planova, naravno, ne na kraju i ponuđenu cijenu.

Isto tako, kao poseban element, u natječaju bi trebalo predvidjeti i definiranje odnosno utanačenje provedbe tzv. socijalne klauzule, kroz koju bi se budući većinski vlasnik obavezao, kroz određeno ugovoreno razdoblje, jamčiti stalni radni odnos za sve trenutne zaposlenike Imperiala.

Stoga, držimo li se stare latinske izreke da se na greškama uči, nema nikakve potrebe da politika u slučaju rapskog Imperiala ponavlja pogreške počinjene, primjerice u slučajevima Haludova, Sunčanog Hvara ili TP-a Primošten, te da ga privatizira ishitreno i kroz manjkav koncept, istaknuo je Herak u kolumni za Jutarnji list.

100 milja naspram najmanje milijardu kuna – 10 posto gore ili dolje budemo preživjeli. ovako ili onako, to je svejedno 4 puta, ponavljam 4 puta današnja cijena

Vidim iz teksta da vec neki znaju nesto konkretnije o procjeni. Do sada se spominjao hotel eva i zemljiste, a sada prvi put cujem za ovih 10 milijuna kuna duga. Valjda su za to mislili da se hotel eva izdvoji i preda drzavi za dug.