problem ovog društva je što se nama stalno nameće da odlučimo HDZ ili SDP…neki već najavljuju krmarka kao budućeg premijerea…žalosna nam majka kad nemamo ništa treće za odabrati

Problem ovog društva je što je, dobrim dijelom, sačinjeno od neodgojene i sebične rulje koja je spremna na dosta toga kako bi, sebi i svojima, priskrbila nekakvu materijalnu korist. Stranke i političari samo su odraz moralno-mentalnog sklopa većine građana Hrvatske, nitko njima ništa ne nameće (jako opasna teza koja isključuje prihvaćanje odgovornosti za vlastita djela!), već oni odabiru na svoju sliku i priliku (dakle, sve samo ne slučajno).

Mi ne samo da se nismo u stanju dogovoriti u kakvom društvu želimo živjeti i koje su to zajedničke vrijednosti oko kojih bi se trebali okupiti – mi nismo u stanju niti civilizirano razgovarati o tome. Većina je spremna na prvu bačenu ideološku kost zapjenjenih gubica nastaviti voditi bitke u vječnom verbalnom građanskom ratu.

Inače, ne znam jeste li uočili: u vrijeme kad je Sanader trebao osvojiti prvi i drugi mandat, jako je popularno bilo laprdati kako su svi oni isti (SDP=HDZ, tako da nije baš niti važno koga se odabere, a što je kulminiralo javnom objavom Jutarnjeg lista, uoči druge Sanaderove pobjede, da je Sanader jednako prihvatljiv odabir kao i Milanović; rezultat – vjerojatno barem nekoliko desetaka milijardi kuna sasvim opipljive štete). Danas se ta populistička doskočica posve izlizala pa je u modu nova: hadezeovci su lopovi, a esdepeovci nesposobni (Romano Bolković, u jučerašnjem članku na Index.hr-u, posredno ju je pripisao Denisu Kuljišu: ako vidiš čovjeka koji je korumpiran kao hadezeovac, a nepametan kao esdepeovac, odmah znaš da je haenesovac). I ona lako sjeda u uho, i ona je dobar izgovor pred samim sobom, ali je i ona jednako opasna. Ljudi moraju naučiti vrednovati svakog prema njegovim djelima, ne tražeći ni u kome opravdanje za vlastite (nažalost, najčešće potpuno iracionalne) odabire. Nisu nama političari pali s Marsa, sami smo ih odabrali, sami ih držimo na njihovim pozicijama i sami od njih očekujemo točno ovakve (jako, jako niske) standarde ponašanja.