Stvarno ne očekujem puno od Birtića, mislim dokazao je do sada da ne treba to od njega očekivati, ali ovo je ko topli prerazblaženi gemišt, ko otvorena piva koja je stajala na suncu…ono izaziva mučninu i želiš da nisi potego ili pročitao…što prije zaboraviti i lječiti se nekim lijepim tijelima na plaži…
Pa ti stvarno besramno reklamiraš tu knjižicu!
vidi, mogao bih, skrivajući svoj identitet, otvoriti 10 accounta (vjerujem da ne bih bio prvi koji na nekom forumu ima 10 ili više nickova), i reklamirati je do mile volje. odavno poznajem tehnike spina, i znam da se accove ne otvara dan prije ili poslije potrebe za spinom, nego mjesecima prije, i to ih se "uzgaja", čini aktivnima, da bi u datom trenutku ispunili svrhu. ali, eto, imam samo jedan account, i nastojim ga koristiti za opće dobro, a na muku prevaranata i varalica.
u to ime, citat iz knjige koji stimulira razmišljanje 🙂
Jason je u šestom razredu i zarađuje bogatstvo. Moj sin i ja vidimo ga skoro svaki dan na putu do škole. Jason sjedi na zadnjem sjedištu limuzine s vozačem, sav ušminkan u modernoj odjeći i s tamnim naočalama. Ah, imati 11 godina i biti tako bogat i takav frajer. Dobro, možda sam se malo zanio. Mislim, nije u pitanju baš limuzina, više je to skuter. A skupa odjeća i naočale, ni to nije do kraja točno. Prije je to njegov trbuh, koji visi preko traperica, bez sunčanih naočala i s ostacima doručka po licu. Ali, nije u tome poanta. Jason je biznismen.
To je jednostavan posao, ali funkcionira. Jason kupuje žvakaće gume, četiri ili pet paketića dnevno. Svaki paketić košta 25 centa i sadrži pet žvakaćih guma. Sin mi je pričao kako se Jason jednom u školi transformirao u svojevrsnog superheroja. Ni kiša, ni led, pa ni zli nadglednici nisu ga mogli spriječiti da proda svoje žvake. Možda njegove mušterije vole kupovati od superheroja (ili su samo zarobljeni u školi), ali on uspijeva, Jason prodaje svaki komad žvakaće gume za 25 centa. (Navodno, jer ja to osobno nisam vidio, Jason otvori paketić i unese ga potencijalnoj mušteriji u lice riječima: "Želiš je, znam da je želiš!" sve dok mu se kolega ne sruši ili mu ne da četvrt dolara).
Moj je sin iz toga izvukao zaključak, to je pet komada po 25 centa svaki, tako da Jason zarađuje 1,25 dolara na svakom paketiću koji proda. Po cijeni od 25 centa po paketiću, Jason ostvaruje 1 dolar čistog profita za svaki paketić koji uspije uvaliti… Mislim, prodati. Ako su to četiri ili pet paketića dnevno, to je prilična suma novca! Nakon što smo se nagledali Jasona na djelu, pitao sam svog sina, koji je u šestom razredu: "Što misliš, koliko taj Jason može zaraditi do kraja srednje?" Moj sin, ovdje ćemo ga zvati Ben (iako mu je pravo ime Matt), stao je računati uprijevši svoje moždane vijuge i služeći se s nekoliko prstiju. "Da vidimo", odgovorio je. "To je četiri dolara dnevno, pet puta tjedno. Tjedno 20 dolara, 36 tjedana škole, to je 720 dolara godišnje. Ako ga čeka šest godina do mature, u tom će razdoblju zaraditi više od 4 000 dolara!".
Budući da nisam želio propustiti priliku za podučavanje, pitao sam ga: "Ben, kad bi ti Jason ponudio da ti proda pola svog posla, koliko bi mu platio? Drugim riječima, on će idućih šest godina s tobom dijeliti dio svog profita od posla sa žvakaćim gumama , ali želi da mu daš novac sada. Koliko bi mu dao?".
koliko biste mu vi dali?