Poslovni dnevnik opet lupa bedastoće
Naslov nije dostojan spomena, a za podnaslov bi daleko bolje pristajalo [/b]politika vraćanja dugova je štetna[/b].
Ovakvi su novinarski tekstovi tipični za sve države u kojima je dužnk uvijek u privilegiranom položaju u odnosu na vjerovnika pa stalno reformiraju svoje stečajne zakone. Takve države uvijek glasaju za nerad, nered, bijedu i životarenje. Grčka će se standardom sada brzo pridružiti Bugarskoj, Rumunjskoj i Hrvatskoj – oko 50% BDP-a po stanovniku, kupovne moći itd…itd… o produktivnosti; jediničnim troškovima rada itd. bolje da ne govorimo.
No, sistem u kojem ljudi ne vole raditi koji bazira svoj standard na zaduživanju u inozemstvu i ne želi vraćati dugove nije demokracija i to je poruka ostatka eurozone Grčkoj.
Što se tiče Njemačke, na njihovom prvom susretu – koji je promatračima izgledao kao blaga lekcija dobronamjernog djedice nedoraslom unuku (packa koju je Varoufakis dobio i od Christine Lagarde) ministar Scheuble je lijepo objasnio Varoufakisu što Njemačka hoće i što je njen cilj u Evropi: “Mi ne pokušavamo izgraditi njemačku Evropu. Naprotiv, naš cilj je izgraditi Evropu koja će kao cjelina biti globalno konkurentna”.
Ovo je u skladu s izjavom Angele Merkel da “razvoj jediničnih troškov rada u Grčkoj ide u smjeru koji daje nadu da će on postati konkurentna”. Naravno orijentacijom na poljoprivredu i turizam što jestab njemačke vlade.
Obični Grci nisu ni približno svjeni kakva ih bijeda sada očekuje – zbog nesposobnog i neodgovornog Tsiprasa koji svoj strah od materije u kojoj se niti izdaleka ne snalaz pa to pokušava sakriti arogancijom i samo dobiva nove ćuške.
Prije više mjeseci Scheuble je dobro rekao: “Žao mi je Grka. Izabrali su krivu vladu”.
Kada bi Varoufakis i Tsipras imali barem malo političkog instinkta znali bi da je za svaku sirotinju ključno to da li izaziva sućut ili sažaljenje. Greškom Tsiprasa Grci sada u eurozonni izazivaju sažaljenje a ne sućut. To se također moglo iščitati iz Scheubleove izjave: “Mir tun die Griechen Leid” (sažaljenje). Nije upotrijebio riječ “Mitleid” (sućut)
Najbolje po meni sto grcka Vlada sad moze napravit je da se obrati živom zidu pa da dr. Ivan Pernar posalje svoju knjigu Kako je nastao novac te objasni EU kako je novac dug i da su krediti stoga neotplativi.
nesporno je da dugove treba vraćati, ne pitanje je da li je ova dodatna politika štednje koju prema grčkoj nameće EU doista put izlaska iz krize ili put za produbljenje krize jer će dodatnim smanjenjem potrošnje grčkoj padati i prihodi od PDV-a i ostalih poreza, a inozemni dug s kamatama rast će i dalje
Avax10,
smeta me Vaš izraz “dodatna politika štednje”. Nitko ne nameće Grčkoj štednju radi štednje zato jer ih u eurozoni ne vole. Ova “štednja” je zapravo insistiranje na odbacivanju nepotrebnih troškova, na primjer na nabujali državni sektor itd..
Tu je za Grčku nezgodno da je prije dolaska Syrize imla primarni budžetski suficit i skromni rast. Naravno, to je bilo strahovito skupo postići (sjetite se slučaja Latvije). No, rad uz štednju i odricanja drugdje daje rezultate (Irska, Portugal i dobrim dijelom već i Španjolska), na što Angela Merkel neumorno upozorava.
Zapravo je za Grčku najgore to da je postala izolirani slučaj u koji se upire prstom pa ne čudi postavljanje pitanja koliko EU uopće treba Grčku (izlazak radi odbacivanja eura i uvođenja drahme). Sve više dominira stav “Ako su Grci izabrali bijedu – pustimo ih”. Očito je da u Grčkoj nema želje za reformama (ne samo ekonomskim) jer bi inače Syriza već bila povijest. I ne samo Grčku nego i Hrvatsku, BiH, Srbiju, Makedoniju – cijelog niza malih državica na Balkanu koje imaju mizernu ekonomsku sitaciju i sve su blizu bankrota.
Avax10,
smeta me Vaš izraz "dodatna politika štednje". Nitko ne nameće Grčkoj štednju radi štednje zato jer ih u eurozoni ne vole. Ova "štednja" je zapravo insistiranje na odbacivanju nepotrebnih troškova, na primjer na nabujali državni sektor itd..
Tu je za Grčku nezgodno da je prije dolaska Syrize imla primarni budžetski suficit i skromni rast. Naravno, to je bilo strahovito skupo postići (sjetite se slučaja Latvije). No, rad uz štednju i odricanja drugdje daje rezultate (Irska, Portugal i dobrim dijelom već i Španjolska), na što Angela Merkel neumorno upozorava.
Zapravo je za Grčku najgore to da je postala izolirani slučaj u koji se upire prstom pa ne čudi postavljanje pitanja koliko EU uopće treba Grčku (izlazak radi odbacivanja eura i uvođenja drahme). Sve više dominira stav "Ako su Grci izabrali bijedu – pustimo ih". Očito je da u Grčkoj nema želje za reformama (ne samo ekonomskim) jer bi inače Syriza već bila povijest. I ne samo Grčku nego i Hrvatsku, BiH, Srbiju, Makedoniju – cijelog niza malih državica na Balkanu koje imaju mizernu ekonomsku sitaciju i sve su blizu bankrota.
ja ne znam odakle tebi da je makedonija blizu bankrota? pa ta država ima jedan od najmanjih dugova u cijeloj europi, a i u svjetskim razmjerima dosta im je maleni dug. to se naravno ne bi moglo reći za njihove južne susjede koji će nadrljati kako god bilo.
Delboy – korekcija i isprika
Uvaženi, potpuno si u pravu ste glede Mekadonije. Isprika tebi i forumašima. Opravdanja za takve greške nema, ali možda mogu ponuditi objašnjenje: kod kategorizacije tih malih problematičnih državica lako se pogriješi kod svrstavanja. Financial Times je prije niz godina na naslovnici objavio “Hrvatska, mala baltička država je glavni kandidat za prijem u EU”. Netko je pobrkao Balkan i Baltik. Eto, to se dešava i velikima.
Ali napravio sam još jednu grešku, i to glede Španjolske. Španjolska je radom i štednjom već postigla solidan a ne samo djelomičan uspjeh. Vidi: Greek crisis a political gift for Rajoy; podnaslov Spanish economic turnround contrasts with turbulence in Athens; jučerašnji FT.
Nadam se da se podrazumijeva da ne možeš biti kod svega u toku…..
ma nema frke. makedonija i jest zanimljiva i specifična ekonomija u svakom pogledu.