Za domach 1984
Ma nisam govorio o mogućnostima i perspekivama bodogradnje. Radi se o tome da njena sitacija nije rješena. Ako Uljanik koji ima temeljni kapital od oko 800 milijuna kuna kupuje 3.maj koji godišnje samo na kamate na svoje cjelokupne dugove plaća oko 250 milijuna kuna godišnje, što je tu riješeno?
Još važnije, što je s dugovima bodogradnje? Kako ona može dalje poslovati s tim silnim dugovima i kamtama koje na njih plaća a koje joj ruše sve kalkulacije? Meni se to čini kao kupovanje vremena improvizacijama jer svako restrukturiranje uvijek počinje rješvanjem dugova. Oni se otpisuju (dio) milom (dogovor s vjerovnicima) ili silom (stečaj). Nakon toga slijede rezovi i otpuštanja kako bi tako restrukturirano poduzeće moglo nastaviti poslovati.
To u našim brodogrdilištime jednostavno nije napravljeno.
I ja se pitam isto. Mislim da je samo kupljeno vrijeme, nista drugo…bojim se da bi propast mogla nastupiti samo sa malim zakasnjenjem.
Nista ovdje nije rijeseno, samo se trpa pod tepih sve, prebaci drugom, ili nekakva “flaster” rjesenja.
@marx
Ma pusti ne talasaj.Hrvatska je brodogradjevna sila i gradi najkvalitetnije brodove na svijetu koji redovito donose nagrade umjesto profita.
Ekonomska cijena distanciranog cinima
Za Frankie-a
Frankie, razočarao si me. Tvoje rezoniranje je jedan specifičan vid neodgovornosti (nažalost čest u Hrvatskoj) i zove se “disancirani cinizam”. Ne možeš to pustiti i Vlada brodogradnju neće pustiti jer se boji fizičkog radništva i širih socijalnih nemira, a ne ekonomskih posljedica gašenja brodogradnje.
“Rješevanje” brodogradnje lijepo pokazuje da je u Hrvatskoj ideologija sve, a neugodne istine i neugodni podaci ništa. Drugim riječima, istina nije objektivna kategorija a ideologija jest (to se najbolje vidi kod “interpretacija” povijesti; ekonomija je doduše tek druga jer je samo malo manje neugodna i manje puna poražavajućih istina).
Da na ponavljam što smo već više puta pisali i razer, i ja idrugi: situacija s brodogradnjom je samo i siključivo politička i s biznisom i ekonomijom nema veze. Dobrim dijelom je za to krivo i samo fizičko radništvo koje zna da ih se vlast boji pa zato poručuje vlasti da stečajevi ne dolaze u obzir (odatle takvi istupi u medijima), ali se s druge strane ponaša infantilno: pogledajte transparente “Želimo raditi i živjeti od svog rada”. To je dokaz da – kao i u cijeloj jugoistočnoj Evropi – masa fizičkog radništva u Hrvatskoj još uvijek očekuje od države da im nađe i garantira posao (po mogućnosti još i u mjestu stanovanja).
Naravno, Vlada to ne smije priznati zbog ideološkig razloga. Koliko ovakva politička pat situacije može još potrajati i kada ćemo jednom napustiti ideologiju i prijeći na neugodne činjenice i podatke (čitaj: ekonomiju i biznis) ostaje da se vidi.
