Šteta da niti ovom prilikom nitko nije napomenuo da banke u Hrvatskoj žive od “duokulture” kreditiranja građanstva i trgovanja državnim papirima jer privrede nema, a ne od kreditiranja privrede ili nekakvog investment bankinga poput drugh država ne samo na Zapadu nego i u jugoistočnoj Evropi.

Ta je “monokultura” aktivnosti banaka u Hrvatskoj opasna i za njih i za Hrvatsku. Pogledajte samo omjer plasiranih kredita građansvu i privredi!

Ambiciozni bi trebali malo pogledati što rade centralne banke na primjer Madžarske ili Poljske posljednji mjesec dana, a usporedbe sa SAD ostaviti na miru. Meni je neshvatljivo da se umjesto toga Boris Vujčić usuđuje javno vući paralele sa SAD!!?? S druge strane, dobro je prije oko godinu dana rekao da je svega 15% poduzeća u Hrvatskoj kreditno sposobno a sve ostalo da su rizični klijenti. U pravu je da tu HNB ne može mnogo učiniti.

No, dobro je da su naše banke tako dobro kapitalizirane obzirom na to da će Hvatska skoro nakon ulaska u EU morati zatražiti njenu pomoć i kao njena članica početi svoje seanse sa “trojkom”. U Njemačkoj se to već otvoreno komentira (vidi tekst Das naechste Sorgenkind heisst Kroatien; http://www.wiwo.de). Tada će se i banke u Hrvatskoj naći u situaciji koja će ih dobro “prodrmati”. Srećom ima još vremena a iskustva s “trojkom” će ubrzo početi stjecati i Slovenija koja je naš susjed pa će zainteresirani njena iskustva moći promatrati takorekuć “preko plota” (posebno “haircuts” privatnih depozita, nadajmo se samo iznad 100.000 eura).

Slovenija se za sada izvukla iz čeličnog zagrljanja “trojke” samo zato jer Njemačka ne želi “šlepati” još jednu državu u eurozoni – ma koliko bila mala i beznačajna – upravo pred parlamentarne izbore u septembru.

Alenka Braušek očito nije svjesna koliko je (za sada još) sretna, čak i ako se planirana tužba protiv Moody’s pokaže kao “ćorak u nebo”!

Grcic nema ideju koliko je hr privreda siromasna. Nadalje Grcic ne shvaca da firme ne uzimaju kredite (ako uopce mogu) jer nema trzista za usluge/proizvode. Agregatna potrosnja opada vec 5 godina. Krediti tu ne pomazu. Drzava bi mogla kreirati demand side ali Grcic i drustvo to ne razumiju a niti neznaju kako…
A nemaju ni neke love u kasi…novi dug je skup…

Ne kuze oni nista, prijatelju moj. Oni su kao slijepi i gluhi cini se, a i bome neznaju niti osnovne stvari.

Ne trebaju nam drzavni projekti, vec aranzman s MMFom, da se zamijene “povoljni” krediti, uz drasticno smanjenej drzave. Smanjenjem poreza stvaras demand u privatnom sektoru, ali se ipak nesto rusi u javnom. No, za izvoz je ovo samo + i imas rast konkurentnosti. Dugorocno se treba rebalansirati ekonomija, iz drzave javnog sektora u nesto povoljnije.

Bez ovih reformi, mi smo zapeli u zivom blatu, i samo lagano tonemo. Guslanje o investicijama s 575 nameta uopce nema smisla. Ali nece biti reformi, jer ova vlada ce pod svaku cijenu gladiti javne jaslicare, i to je to.

Kako Grcic objasanjava to sto uopce nema stranih investicija. Strane firme ne ovise o domacim bankama i imaju povjesno niske kamate na kredite. Pa opet nitko od njih ne investira u Hrvatsku.

Razlog sto investicija nema je mala mogucnost zarade uz nesrazmjeno visok rizik.

Uglavnom jedino u cemu je ova vlada zbilja dobra je prebacivanje krivice za lose stanje na nekog drugog.

Porezi, nameti, spora i enormna birokracija-nikakvo sudstvo. Preveliko mjesanje drzave u sve, znaci male poslovne slobode.

Ovo zadnje sto si rekao-odlicno receno. Oni jos uvijek guslaju o HDZu, mislim da ce tako do kraj amandata, ako se ne raspadnu brzo.

Jednom rjecju crveni kmerovi imaju jako losu strategiYU.

Ljudi,meni nešto tu nikako nije jasno.

Kažu da je probem kroz detaljnu analizu napola rješen. Ja ne vidim da se u Hrvatskoj to shvaća.

Gdje su, pobogu, komparativne analize što se i kako radi u drugim državama sa skoro identičnim problemima? Na primjer u Portugalu ili Španjolskoj? Opet glumimo “čardak ni na nebu ni na zemlji”?

Vratimo se malo na ulogu banaka. Ben Bernanke je prije nekoliko mjeseci najavio da će FED držati temeljnu kamatnu stopu (benchmark rate) na jedva nešto iznad nule sve dok nezaposlenost u SAD ne padne ispod 6%. Ta izjava je izazvala šok u poslovnom svijetu jer je to bio povjesni presedan.
Neka mi netko kaže tko je to prenio u Hrvatskoj i uz kakav komentar?
Neću sada tupiti onima koji ne poznaju tu materiju što se sada dešava u SAD sa quantitative easing.

Ali kada bih imao kome postaviti pitnaje ono bi glasilo: u redu, ne možemo računati na naše banke bez radikalnih zakonskih promjena. Zašto, objasnio sam u ranijem prilogu.

Ali što onda preostaje? Država. Nevjerni Tome neka pročitaju kratak govor tadašnjeg predsjednika Busha na temu zašto SAD ne smiju dopustiti da joj propadne automobilska industrija i što će i zašto vlada SAD u tom smislu poduzeti.

Njegov govor se nisu usudile objaviti niti jedne novine u Hrvatskoj a niti ga barem spomenuti na HTV-u, TV Novoj itd.: paralelele sa hrvatskom brodogradnjom su prviše očite. Zezatori su tvrdili da kada bi u tom govoru neko promjenio subjekte i umjesto Bush metnuo Mesić ili poslije Josipović a umjesto GM i Chrysler hrvatska brodogrdnja svakoga bi se moglo prevariti da je taj govor održao jedan od dvojice hrvatskih predsjednika.

Danas imamo opet situaciju samoobmanjivanja: mi se pravimo da na primjer u brodogradnji nešto radimo, a Komisija EU se pravi da nam vjeruje.

Dakle koliko god to bilo teško priznati: prvo komparativna analiza. Onda odbacivanje bedastoća na temu samoobmanjivanja i kupovanja vremena. Iznenadili bi se koliko se nakon toga brzo dođe do rješenja.

@Marx

slažem se.

1. mi nemamo aktivno vođenje gospodarstva
2. mi na čelu vlasti imamo stvarno dosta nesposoban kadar(koja god da je stranka u pitanju i nažalost to je preslika situacije u zemlji)
3. ponavljam po stoti puta, definirani “strateško bitni ciljevi” gospodarske politike Hrvatske su izmedju ostalih i tekstilna industrija i brodogradnja?!?!

Pa ja ne znam da li oni stvarno toliko ne razmišljaju da ne vide da nemamo mogučnost parirati Kini, Indiji, S. Koreji u brodogradnji a u tekstilu nikome – niti nemamo sirovina i energetski smo uzasno ovisni.

Dakle – male nereplikabilne serije uvjetovane prirodnim datostima i znanjem – masline, vino, obrazovni turizam i eventualno automobilska industrija.. Zadnja ide na serije ali dosta smo dobro tranzicijski postavljeni pa bi manjak dobiti iz znanja mogli nadoknaditi viškom iz solidnog položaja.

U Hrvatskoje je trenutno najrazvijenija industrija – birokracija.
Dakle rezanja u njoj, subvencioniranja dolaska stranih ulagača kroz smanjenu porez na dobit(zbog manje sada birokracije).

Mijenjati strukturu sistema i promijeniti tokove.

Naravno, jednom riječju otpustiti ekonomiju i dati poduzetnicima prostor za pogrešku uz smanjenu porez na dobit.

To je ipak samo sada kad smo na dnu sinusoidnog ciklus uz lagani drift dok se ne dođe pi/2 (neovisno o amplitudi) i stavljamo kočnice na zagrijani rast…(kroz kontrolu kvalitete kredita u poslovanju ili sl…)

Nije tako teško… samo je bitno malo volje i znanja

http://danas.net.hr/hrvatska/tlakic/jadni-skup-u-westinu-i-puno-gora-bijeda-oko-njega

Jadni skup u Westinu i puno gora bijeda oko njega

Očekivao bi čovjek od uglednog skupa u finom zagrebačkom hotelu, u kojem se okupila elita poslovne Hrvatske te gotovo pola Vlade, da će čuti neku suvislu poruku kako dalje jer ovako više ne ide.
Umjesto toga, gađali su se plitkim metaforama, ali i pokazali da nikad nisu bili odvojeniji od onih kojima plaće (ne)isplaćuju i o čijoj budućnosti (ne)odlučuju.

Zna li poslovna i politička elita da je samo u Zagrebu zbog nemogućnosti podmirenja računa bez struje od početka godine ostalo 23.982 potrošača?
Bez plina je iz istog razloga ostalo čak 350 kućanstava, a bez vode njih 225.
A to su podaci samo za Zagreb, u kojem je ipak životni standard uglavnom nešto viši nego u ostatku zemlje.

Prema posljednjim podacima Financijske agencije, u Hrvatskoj je bilo blokirano 255.500 građana zbog duga od 18,75 milijardi kuna, što predstavlja rast od dva posto u odnosu na mjesec prije. Od ukupnog duga građana, na dug financijskim institucijama otpada 12 milijardi, a od toga bankama i štedionicama 10 milijardi, leasing društvima 700 milijuna, kartičarskim društvima 600 milijuna i osiguravateljima 500 milijuna kuna.

Idući put kad odlučite mlatiti praznu slamu i nabacivati se mudrim metaforama, sjetite se da ovi ljudi bez struje, vode i plina i s blokiranim računima od vas očekuju mnogo, mnogo više. Ali posebno vodite računa o tome da, iako smo vjerojatno svjetski rekorderi u mirnom trpljenju sranja koje nam se događa, svakom strpljenju jednom dođe kraj, pa ne bi bilo uputno dalje iskušavati granice.

Za domach 1984

Ma nisam govorio o mogućnostima i perspekivama bodogradnje. Radi se o tome da njena sitacija nije rješena. Ako Uljanik koji ima temeljni kapital od oko 800 milijuna kuna kupuje 3.maj koji godišnje samo na kamate na svoje cjelokupne dugove plaća oko 250 milijuna kuna godišnje, što je tu riješeno?

Još važnije, što je s dugovima bodogradnje? Kako ona može dalje poslovati s tim silnim dugovima i kamtama koje na njih plaća a koje joj ruše sve kalkulacije? Meni se to čini kao kupovanje vremena improvizacijama jer svako restrukturiranje uvijek počinje rješvanjem dugova. Oni se otpisuju (dio) milom (dogovor s vjerovnicima) ili silom (stečaj). Nakon toga slijede rezovi i otpuštanja kako bi tako restrukturirano poduzeće moglo nastaviti poslovati.

To u našim brodogrdilištime jednostavno nije napravljeno.