Treba tražiti druge načine povećanja uspješnosti i odgovornosti od informiranja “javnosti”. To je ionako, po mojoj ocjeni, na ovom jugu Europe, vrlo manupulativna i naivna masa.
Posve isti problem se pojavio prije 30-ak godina, kad se javnost zainteresirala za razne probleme okoliša, pa se pojavio i veliki optor tadašnjim planovima gradnje nuklernih elektrana (Prevlaka, Vir, Dalj), ali i hidroelektrane Đurđevac.
Isti problem su se pojavili ponovo 1990-ih (pratio sam opet sukobe u Podravini, oko projekta HE, koji je bio modificiran kao “hidroelektana Novo Virje”, nakon što su Mađari odustali od suradnje). Isti mentalitet HEP-ovaca. Velike kompanije do danas to nisu prevladale. Također oko skladišta nuklearnog otpda idr..
Zanimljivo je da je HEP bio naručio i platio priručnik “Kako živjeti s tehničkim rizikom”, izdanje Agencija za posebni optad, Zagreb, 1997.. Tu su im sociolozi Ognje Čaldareviš, Ivan Rogić idr. jasno napisali, prema svjetskim iskustvima, kako treba postupati u odnosima s lokalnom i šrom zajednicom kad se odlučuje o lokacijama neopularnih projekata. Međutim, nitko to, očiot, nije pročitao.
Da dodam prethodnome, ne radi se samo o odnosu prema neukom lokalnom stanovništvu i zagriženim 2zelenima”, nego i prema ekspertima raznih struka. U spomenuotom slučaju HE “Novo Virje”, HEP i energetska struka sukobili su se i s kompletnom šumarskom strukom i ekolozima u Hrvatskoj, Mađarskoj i Austriji.