tako je gospodarski program zemlje zabran “ekonomista”. “ekonomist” stavljam u navodnike jer me taj pojam pomalo iritira (bez obzira na činjenicu kako mnogo vrhunskih ljudi s tom titulom poznajem) jer ne podrazumijeva nikakvo konkretno znanje.
doista, što nude “ekonomisti”. ljudi koji imaju takvo formalno obrazovanje mogu biti vrsni računovođe, financijaši, marketing eksperti ili burzovni agenti – a može se zalomiti i poneki dobar menadžer. dakle tako širok raspon zanimanja da sama kvalifikacija ekonomist i ne znači ništa.
da ne bih širio tematiku, recimo da pretpostavljam da se u ovom konkretnom slučaju radi o makroekonomistima.
ono na što ciljam je da izrazito sumnjam da formule za rješavanje naših ekonomskih problema mogu doći iz oblasti makroekonomije… neke druge oblasti su tako mizerno nerazvijene (posebno pravosuđe, te čak i osnovno znanje mendžmenta) da je naprosto teško doći do ikakve relevantnosti makroekonomije.
Osi3 dobro primjećuje problem klasifikacije “ekonomista” kod nas, koji je zabrinjavajući i ponižavajući za struku. Svi koji završe ekon. fakultet kod nas su “ekonomisti” što je potpuno krivo i treba mjenjati. Većina tih diplomanata je završila što se vani zove “poslovna škola” (lagani sarkazam) i takvu diplomu bi i trebali imati…..smjeru marketinga, komunikacije, poslovnih financija, računovodstva, ljudskih resursa i menađmenta. Ovako kako je sada svi su ekonomisti, a nisu uzeli više od 3 predavanja iz ekonomske znanosti i jedva pa da znaju razliku između mikro i makro. [smiley6] Treba raditi razliku između poslovnjaka i ekonomista. Svatko je u svom smjeru i zna svoju domenu.
Oni koji su pravi znanstvenici ekonomisti (znanost koja proučava kako društvo alocira oskudne resurse) po obrazovanju sigurno (minimalno) imaju magisterij, a po mogućnosti (danas gotovo pa obavezno) i doktorat iz ekonomije jer se tamo specijalizira grana ekonomije. Radi se o itekako konkretnom znanju. Tko studira ekonomiju (ili ekonomiku) ne studira menađment, marketing, ljudske resurse i ostale poslovne grane. Studenti poslovnih administracija i potom MBA su u tome specijalizirani i eksperti neki veći a drugi manji, baš kao i ekonomisti u svojim granama. Spremaju se u većini slučajeva za poslovni, korporacijski i privatni svijet.
Eto naš ministar financija, koji bi trebao biti tata-mata iz fiskalne politike kao grane makroekonomije, nema magisterij. Čisti računovođa…uh! [smiley13] Rohatinski je ekonomist sa dr. (kako se čini najviše usmjeren monetarnoj ekonomiji).
I makro i mikro ekonomisti itekako mogu pomoći razvoju i rastu Hr ekonomije. No političari slabo to koriste i usudim se reći da dosta njih i ne razumije. (Možda je SDP iznimka jer eto angažirali su jednog ekonomista) Ekonomisti, kao i astrofizičari, imaju problema komunicirati sa javnošću, a kamoli ne sa političarima, o čemu to oni točno govore. [smiley1] To sve nekako vodi k tome da Vlada kao izvršna vlast nema jedan Savjet ekonomista kao društvene i primarne znanosti za rast i podizanje životnog standarda. Zašto vlada, bilo koja, ne osnuje jedan Savjet za Ekonomiju kao šta su naši nesretni Slovenci osnovali Savjet za Ekonomski Rast ili bolje poznati primjer predsjednički Council of Economic Advisors u SAD?? Svaka vlada nakon izbora neka dovede “svoje” ekonomiste, naravno sve od reda doktorirane i dokazane stručnjake u nekoj grani (fiskalnoj, radnoj, regulativnoj, financijskoj, mikro, makro ekonomiji) Pa kad rade i predlažu ekonomske programe i politiku neka ne trabunjaju neuko nego neka imaju ekonomku struku i karijeru iza sebe. I javnost bi se više zainteresirala o čemu se tu radi a Savjet bi onda trebao objašnjavati “zašto će ovo uspijeti.”
Vlada se odlučila za financiranje potrošnje zamjenom vanjskog duga za unutarnji dug koji plaćamo mi mirovinski osiguranici. Kuna danas uz prinos 6% za 35 godina će vrijediti 7.69 kuna. Kuna danas će uz prinos 13% kakav donose REIT fondovi za 35 godina vrijediti 72.09 kuna. Dakle, kapitalizira se gotovo 10 puta veći iznos (9.37 puta). Napravio sam studije o tome.
Lijepo. Stavi te studije ovdje da ih pogledamo. Izbriši ime i prezime ako ne želiš da se zna, što je razumljivo. [smiley11]
hehe….Martin i dalje zaljubljen u REITs ali bojim se da je politička klima izrazito nesklona tim potezima jer bi se država, jao nedaj bože!!, trebala odreknuti određenih poreza. [smiley7]
No svakako se slažem da je reforma mirovinskog sustava izrazito potrebna. Pod time mislim na određene nepopularne poteze.
U svakom slučaju treba poticati veću privatnu štednju za mirovinu. Kad su uvedeni mirovinski stupovi to se djelomično napravilo, ali kako Martin kaže fondovi ne smiju ulagati u određene investicije sa većim prinosima.
K tome, nije paralelno i dovoljno spuštena stopa (porez) davanja za mirovinsko iz plaća pa normalno da ljudi mogu i manje štediti za bilo šta. No i sa ovakim sistemom Hr ima (po nekima) moderniji mirovinski sustav od jedne Francuske.
Bez govora je da treba smanjiti namete i davanja iz plaća kako bi više novca ostalo u rukama radnika, a ne države. To bi ujedno i povećalo konkurentnost hrvatski radnika u odnosu na druge, nama srodne i bliske zemlje u tranziciji.
Treba napraviti rez do koje godine današnjih radnika će država financirati mirovinu jer je za njih već kasno da krenu sami u štednju i njih neće obuhvatiti bilo kakva reforma, da ne brinu i da se ne naruši njihov budući životni standard. Makar ne u negativnom smislu, a u pozitivnom zašto ne. Za ostale, koji će raditi još 15-20 godina do prava na državnu mirovinu, treba uvesti obaveznu mirovinsku štednju koja će nadopuniti
i povećati državne mirovine. Naime, treba sistematski mijenjati politiku da samo država daje prihode nakon 65.
Državna mirovina nikada ne smije biti namjenjena kao jedini i glavni izvor prihoda u mirovini. Ona je namjenjena (trebala bi biti) kako dio miroviniskog prihoda da se ne naruši životni standard nakon prestanka rada.
Možda to zvuči neugodno no realnost je da negativni demografski procesi (tsunami staraca) u Hr kao i većini razvijenih zemalja (da, usudio sam se staviti Hr u tu grupu) ne mogu održati ovakve mirovinske sustave (pay-as-you-go sistem). Jednostavno neće biti dovoljno radnika po umirovljeniku da održi takav sistem, a države obećavaju više nego što su sposobne isporučiti.
To dobro znamo i o američkom mirovinskom sustavu koji ako ostane kako je sada će bankrotirati oko 2047.
Treba raditi razliku između poslovnjaka i ekonomista. Svatko je u svom smjeru i zna svoju domenu.
Vlada kao izvršna vlast nema Savjet ekonomista kao društvene i primarne znanosti za rast i podizanje životnog standarda.
Meni je oduvijek najdraža bila ova definicija ekonomije: “Ekonomija je znanost koja proučava kako društva koriste oskudne resurse ne bi li proizvela vrijedne robe i raspodijelila ih među ljudima.” S druge strane Business znači posao, poslovanje, poslovati… Studij business-a se prevodi kao poslovna ekonomija. Business škole podučavaju polaznike kako će voditi posao, dok je ekonomija znanost. Ekonomisti se ne bave proučavanjem kako i gdje knjižiti cash flow from operations.
Martin i dalje zaljubljen u REITs ali bojim se da je politička klima izrazito nesklona tim potezima jer bi se država, jao nedaj bože!!, trebala odreknuti određenih poreza. [smiley7]
treba poticati veću privatnu štednju za mirovinu.
Bepo, vidim da si ekonomski dobro potkovan i informiran, ali ti ne ide računanje. Transferna davanja poticanju kupnje državnih obveznica??? Bepo je očito HDZ-ovac!!! Mislim da sam VAM pokazao da bi danas trebalo uplatiti gotovo deset puta više za isti kapitalizirani iznos u trenutku umirovljenja. ŽELIM VEĆU STOPU PRINOSA!!! Uz istovremenu investiciju u regionalni razvoj (npr. American Land Lease REIT) dobivamo i nove IPO-e koji će doprinijeti stabilnosti tržišta kapitala. BRANIMO EKONOMSKU LOGIKU PRED POLITIČKIM POPULIZMOM!!! Uostalom, nakon što je u US donesen REIT Modernization Act, REIT fondovi nisu porezna utočišta, nego poduzeća koja razvijaju nekretnine i aktivno upravljaju nekretninama.
Naša mala i napaćena domovina jednostavno NEMA čovjeka potrebne širine, s jasnom vizijom razvoja i dovoljnom političkom snagom da uopće dobije šansu. Negativna selekcija. Za visoki rast GDP-a treba nam “samo” – ekonomija zdravog razuma i optimizam nacije.
U cilju povećanja konkurentnosti privreda se mora rasteretiti fiskalnog i parafiskalnog tereta. Jasno je da to ne može biti na račun penzića niti stvarnih bolesnika, nego na račun goleme birokracije, lažnih bolesnika, megalomanskih niskoakumulativnih investicija, nepotrebnog vlasništva države u 1/3 privrede itd.
SIMPSONE, bio si mi drag od prve naše rasprave, a postaješ mi sve draži i draži. BRANIMO EKONOMSKU LOGIKU PRED POLITIČKIM POPULIZMOM!!!
da, upravo ste poentirali na neke moje nabacane misli, ključno je raditi distinkciju između ekonomije kao znanosti te znanja poslovnog upravljanja.
s jednim dodatkom – poslovno upravljanje, najsličnije informatici, oblast je u kojoj je vrijednost formalnog obrazovanja najupitnija. ogromna širina i veoma dinamičan razvoj čine da u ovoj oblasti dominiraju dokazani praktičari.
i takva bi trebala biti i ekipiranost timova koji razvijaju kakav bilo suvisao program…
što se tiče mirovina, tu sam laik, i s pozicije laika mogu dati samo laičke opservacije:
imam tako snažan osjećaj, pojačan povremenim empirijskim računicama baziranim na dostupnim podacima, da sav novac koji osobno isplatim si za mirovinu odlazi izravno gladnim i nemoćnim sada, i nepovratno završava u konzumovim dućanima, bez ikakve oplodnje. meni to izgleda kao čista potrošnja kao i da taj novac dajem uludo – nije riječ o ulaganju nego o haraču.
sustav stjecanja mirovine je tako bezočno nepravedan i kriminaliziran da imamo cijelu vojsku ljudi u punoj životnoj energiji koji uživaju u nezasluženoj mirovini umjesto da naporno grade mladu državu. riječ je o dvostrukom gubitku za bruto nacionalni dohodak, koji je tolikih razmjera da ga se teško može sanirati.
kad vidim te rmpalije koji puni energije cijeli dan vitlaju transparentima pred nekim gradilištima ili institucijama i – nazivajući se ni manje ni više nego ekolozima – traže zaustavljanje ovih ili onih investicija, blokadu projekata, gašenje tvornica – skoro osjećam da je riječ o ljudima koji duboko vjeruju da njihova egzistencija ne ovisi o razvoju ekonomije, nego o bogomdanim dotacijama, koje su tko zna kako dobili i planiraju ih uživati “zauvijek”.
u tim trenucima ne osjećam se pripadnikom grupe liberalnih, kako je martin zamijetio – više mi dolaze na pamet pozitivni aspekti staljinovih metoda vladanja [smiley11]
sav novac koji si osobno uplatim za mirovinu odlazi izravno gladnim i nemoćnim sada, i nepovratno završava u konzumovim dućanima, bez ikakve oplodnje. meni to izgleda kao čista potrošnja kao i da taj novac dajem uludo – nije riječ o ulaganju nego o haraču. sustav stjecanja mirovine je tako bezočno nepravedan i kriminaliziran da imamo cijelu vojsku ljudi u punoj životnoj energiji koji uživaju u nezasluženoj mirovini umjesto da naporno grade mladu državu. riječ je o dvostrukom gubitku za bruto nacionalni dohodak, koji je tolikih razmjera da ga se teško može sanirati.
osi3, shvatio si bit mojih pisanja na Forumu… [smiley2]
Članak Snježane Mlinarević u Večernjem listu od 02.04.2007. godine “IDEJE Razvojni fond prehrambene industrije za širenje u regiji” iznosi otprilike ovo:
Raspravlja se o tome što učiniti da prehrambena industrija postane lovac, a ne lovina. Država bi u fond unijela početni kapital jer nema opstanka za prehrambenu industriju bez koordiniranog rada države i vlasnika prehrambenih poduzeća…
Tko raspravlja? Sačuvaj me Bože države – poduzetnika i transfernih davanja!!!
Prema podacima DZS-a je izvoz hrane vrijedio 0,9 milijardi slavuja, dok je uvoz hrane vrijedio 1,2 milijarde. Poražavajuća statistika svjedoči o nedostatku konkurentnosti prehrambene industrije Lijepe Naše.
Sve što upravitelji prehrambenih poduzeća trebaju napraviti je predočiti investitorima strateški plan (koji sadrži u sebi financijski plan) za povećavanje poslovne konkurentnosti svog poduzeća. Taj plan može i ne mora sadržavati plan povećavanja ekonomičnosti veličine akvizicijama srodnih poduzeća u regiji. Uz jasno prezentiran potencijal rasta i jasnu strategiju stvaranja nove vrijednosti poduzećima se neće biti teško zadužiti na domaćem tržištu kapitala emisijom korporativnih obveznica. Korporativne obveznice su za poduzeća financijski isplativiji instrument zaduživanja od klasičnih kredita i zajmova banaka.
Da državna tijela imaju znanje, ne bi dopustila da im brodogradnja posluje sa tolikim gubitkom. Na primjer, u Ministarstvu financija i Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga više ne postoji zaposlenik koji zna napisati FX Swap ugovor kojim bi zaštitio brodogradnju i ostale izvoznike od deviznog rizika. A navodno bi u HANFA-i trebali nadzirati tržište izvedenicama.
Zbog toga je nužno pojednostaviti (modernizirati) regulaciju financijskog tržišta uz povećavanje troškovne efikasnosti regulacije. Ako financijski sustav Austrije od 10,5 miliona stanovnika može regulirati 200 zaposlenih, jasno je da sa sustavom reguliranja financijskog tržišta Lijepe Naše nešto nije u redu…
Građani Lijepe Naše ne žele državu – poduzetnika. Država treba modernizirati zakonodavstvo, napisati jasnu operativnu strategiju razvoja i obavljati funkciju izvršne vlasti.
Meni je oduvijek najdraža bila ova definicija ekonomije: “Ekonomija je znanost koja proučava kako društva koriste oskudne resurse ne bi li proizvela vrijedne robe i raspodijelila ih među ljudima.” S druge strane Business znači posao, poslovanje, poslovati… Studij business-a se prevodi kao poslovna ekonomija. Business škole podučavaju polaznike kako će voditi posao, dok je ekonomija znanost. Ekonomisti se ne bave proučavanjem kako i gdje knjižiti cash flow from operations.
Definicija je ok, ali umjesto “koriste” treba reći alocira i ne radi se samo o proizvodnji roba već i usluga.
Studij business-a bi prvo trebalo definirati polaskom u poslovnu školu i tako znati koju doplomu se dobije nakon 4 godine. Poslovna administracija je pravilniji i konkretniji naziv, sa smjerom u marketingu, ljudskim resursima, naravno menađmenta.
Poslovna ekonomija je jedan od smjerova u poslovnim školama. Koncentrira se obično na mikorekonomiju jer ona proučava kako individue (potrošaci i kompanije) donose ekonomske odluke i raspolažu sa svojim, osobnim oskudim resursima.
Profesore Bepo, riječ koriste sadrži u sebi alokaciju. Kod riječi korištenje u centar se stavlja funkcija proizvodne transformacije inputa (resursa) u outpute (vrijedne robe i usluge). U Lijepoj Našoj ne postoji ekonomist koji se sa mnom može mjeriti u znanju empirijskih primjena funkcija proizvodnih transformacija (čiji su specijalan slučaj proizvodne funkcije).
Makroekonomija proučava funkcioniranje privrede kao cjeline, analizira razinu i rast proizvodnje, odnos inflacije i nezaposlenosti, bavi se ukupnom novčanom masom i istraživanjem potencijala rasta zemalja na bazi relativnih usporedbi sa drugim zemljama.
Mikroekonomija proučava proizvodne sektore, poduzeća i kućanstva. Na primjer, što određuje cijenu zemljišta, rada i kapitala? Danas je mikroekonomska analiza značajna i u makroekonomskim analizama konkurentnosti potencijala ekonomskog rasta.
Temelj ekonomske znanosti je logičko izvođenje zaključaka iz skupa pretpostavki. Bepo, ako smatraš da si ekonomista, definiraj pretpostavke iz kojih slijedi da bi deprecijacija kune uzrokovala inflaciju. Bez prezentiranog logičkog procesa izvođenja zaključaka zvučiš kao štreber i ne mogu shvatiti ozbiljno niti jedan zaključak koji si iznio… [smiley1]
Shvati ovo kao izazov. Nemoj se naljutiti. [smiley2]
Bepo, vidim da si ekonomski dobro potkovan i informiran, ali ti ne ide računanje. Transferna davanja poticanju kupnje državnih obveznica??? Bepo je očito HDZ-ovac!!! Mislim da sam VAM pokazao da bi danas trebalo uplatiti gotovo deset puta više za isti kapitalizirani iznos u trenutku umirovljenja. ŽELIM VEĆU STOPU PRINOSA!!! Uz istovremenu investiciju u regionalni razvoj (npr. American Land Lease REIT) dobivamo i nove IPO-e koji će doprinijeti stabilnosti tržišta kapitala. BRANIMO EKONOMSKU LOGIKU PRED POLITIČKIM POPULIZMOM!!!
Nije mi potpuno jasna ova rečenica (Transfera davanja….), ako možeš malo objasniti što to misliš reći. Gdje bi to
I o kojim dobnim skupinama govorimo? Mladima, ispod 30 koji su tek diplomirali i pristupili radnoj snazi ili 50 godišnjacima za koje je djelmično kasno da krenu u silne osobne investicije za mirovinu?
Što sam htio reći u prijašnjem većem postu je da PRVO treba diskutirati i promjeniti razmišljanja javnosti o mirovini i mirovinskim prihodima. Prije nego političari krenu sa raznim reformama koje ljudi malo razumiju i naravno još smatraju da je dužnost države da financira i omogućuje mirovinu.
To se pogotovo odnosi na današnje mlade i buduće generacije kojima treba omogućiti da sami investiraju i posjeduju fondove za mirovinu u koje će izdvajat dio prihoda i naravno bit će privatno vođeni. Takvi fondovi će sigurno imati veće prihode od državnih, punih državnih obveznica sa malim prihodom. Da li će oni investirati u REITs, VC, dioničarske fondove, strane obveznice ili bilo koje strane investicijske instrumente je stvar
vlasnika umirovljeničkog fonda i kompanije koja ga “održava.” Mlađi ljudi su komotni sa većim rizicima u nihovom portfelju, stariji naravno žele sigurnost prihoda i malo rizika.
No, to je stvar financijskog, opet kažem, privatnog inžinjeringa između vlasnika i investicijske kuće nakon što je reforma na političkoj i fiskalnoj razini napravljena.
Mene zanima ta prva reforma koja se treba napraviti i poboljšati već napravljena, sve ostalno tek sljedi.
Današnji fondovi su namjenjeni financiranju današnjih umirovljenika i onih koje će uskoro postati, ne današnjih mladih koji će postati budući. (to je taj pa-as-you-go sistem koji propada)
Sad moram ići ali bit će još….i nadam se ne samo o umirovljenicima. [smiley11]
P.S. Ne, nisam HDZeovac, SDPovac ili bilo koji od tih. Stranačka politika me izrazito malo zanima jer je smatram lošom u bilo kojem obliku, a kamoli ne u ovom Hrvatskom. Zanimaju me osobni političari, stručnjaci i ekonomske platforme za koje mogu dati glas…..no takve reforma ne bude koliko vidim u mom vijeku.