Ja glasam protiv ljudi u HDZ-u i njihove produžene ruke (npr. šerif), iako su donedavno bili moj izbor, glasam za Čačića kako bi HNS bio što jači koalicijski partner SDP-u, tako da Čačić može ukrotiti neke Ljubine planove. Bepo je dobro rekao – vidi gore…

hmmmm .. Nisam još čuo Jurčića da će mjenjati zakon o HNBu “ukoliko ga ne sluša.” Nigdje u vijestima nisam to čuo, ali bi volio. Daj link Martin ako imaš. Bilo je nekih govorancija u Slobodnoj o mjenjanju Zakona o HNBu ako se on usprotivi nekim njegovim određivanjem tečaja prilikom prelaska na euro, tj. poznato “slabljenje domaće valute” što je samo krinka za devalvaciju.
Nekako mi se čini preglupim tako nešto najavljivati i govoriti, pa čak i za politički naivnog Jurčića.
Ali samo neka da. Mogli bi ga opaliti po prstima MMF ili ECB ili sama EU.

Ispravak “netočnog navoda”:

Ljubo Jurčić: “Prve dvije godine mandata bismo povećali deficit državnog proračuna na pet posto BDP-a… ako tada procijenimo da bi se promjenom monetarne politike mogao povećati gospodarski rast, tada bi najvjerojatnije došlo do slabljenja domaće valute. U tom kontekstu svakako treba reći kako će ionako prilikom prelaska na euro trebati odrediti tečaj po kojem će se raditi konverzija valuta.”
Slobodna Dalmacija: “Što ako se vodstvo Hrvatske narodne banke tome usprotivi?”
Ljubo Jurčić: “Tada ćemo izmijeniti Zakon o HNB-u koji bi takvu promjenu monetarne politike učinio mogućom.”

Kolega Bepo, uz deficit 5 posto nećemo ući u EU. A na toj razini deficita Jurčić želi davalvirati kunu, ne prilikom ulaska u EU !!!

Koliko se sjećam, kod najave tog poreza je isto tako rekao da bi paralelno s time adekvatno smanjio porezno opterećenje plaća. Što bi smanjio i koliko ne znam, kao što ne znam kakav model porez na kap. dobitak će predložiti. No, koliko sam shvatio, ideja je bila da se porezno opterećenje ne poveća, nego preraspodijeli. Pa bih volio ako Martingale može reći kako bi eventualno porezno rasterećenje plaća utjecalo na gospodarstvo pa i na tržište kapitala. Ako možemo nagađati o utjecaju poreza na kap. dobit, valjda možemo i nagađati o ovom drugom.

Ovo je samo jedan primjer gdje se vidi da je prave sudove nije lako donijeti jer se konkretne stvari još ne znaju.

Inače, interview Ostojića u Magazinu
Vaš link
mi je dao primjer na kojem mogu probati opisati što me kod Jurčića inicijalno zainteresiralo.

Veljko Ostojić je sredinom 90-ih godina bio jedan od glavnih inicijatora razvoja sada već etabliranih alternativnih oblika turističke ponude Istre, vinskih cesta i agroturizma, a u konačnici i projekata poput cesta maslinova ulja.

Na jednom mjestu kaže:
Nitko od ‘gore’ ne bi mogao određivati što bi se i gdje trebalo graditi, ali mislim da je uredba o ZOP-u jako dobar primjer kako se s nekoliko osnovnih parametara kvalitetno može usmjeriti razvoj. Takve stvari Hrvatskoj trebaju i na razini zemlje treba donijeti pravila igre.
…
Nama se može dogoditi golem rast kapaciteta u klasičnom privatnom smještaju i pansionima za koje još nije donesen konsenzus je li to ono što nam u turističkom smislu treba

Tu je meni ZOP primjer kako se država upliće u stvari. Naime, samim donošenjem pravila, država kako-tako određuje i usmjerava razvoj turizma, a to ne može bez nekakve vizije kakav turizam hoće. Znači, nekakav plan/vizija kod države postoji (ili bi trebao postojati?) i ona ga, valjda, provodi.

Dalje …

Istra je 2003. prva izradila svoj master plan turističkog razvoja do 2012. godine i on je krenuo od različitih mogućih scenarija razvoja.

– Početak svega bila je odluka o razvojnom modelu koji želimo ostvariti, odgovor na pitanje što zapravo želimo imati na završetku planiranog razdoblja. Imali smo tri ponuđena scenarija razvoja

Prvi je bio scenarij razvoja na dosadašnjim osnovama, dakle neka sve ide po inerciji. Kad smo izvršili simulaciju s obzirom na tip gostiju, trajanje sezone i brojne druge elemente, došli smo do toga da bi sezona trajala dva do tri mjeseca, kategorija objekata bila bi dvije i pol i tri zvjezdice te bismo imali tradicionalni proizvod sunca i mora, praktički ono što je Istra tada većinom imala i što je sada uglavnom karakteristika hrvatskog turizma.

Drugi je bio scenarij najvećeg mogućeg rasta koji je dopuštao prostorni plan Istarske županije. … Vidjeli smo da bi taj scenarij značio relativno brzo stjecanje bogatstva onima koji bi direktno sudjelovali u gradnji tih kapaciteta, ali bi značio i smrt za destinaciju.
…
I konačno, treći scenarij, koji smo i prihvatili, bio je scenarij restrukturiranja postojećih kapaciteta i repozicioniranja samih destinacija te suradnje javnog i privatnog sektora. On omogućava nekoliko novih velikih investicija, velikih resorta kategorije 4+ do pet zvjezdica, koje bi trebale bitno podignuti ukupnu turističku sliku Istre. Hoteli bi s prosječne 2 i pol do tri zvjezdice trebali do 2012. doći u prosjeku na četiri zvjezdice. U tom razdoblju trebao bi se povećati broj kreveta u hotelima i apartmanskim naseljima, a znatno smanjiti broj mjesta u kampovima i privatnom smještaju. Sve se to i događa.

Naime, poanta je u tome da su u Istri napravili plan. Županija i TZ (država) u, pretpostavljam, suradnji s lokalnim tur. djelatnicima. Znači, nisu prepustili da se sve samo odvija, nego je netko “s visoka” odredio neke smjernice za cijelu regiju. Mislim da ih rezultati opravdavaju.

O Hvaru odnosno Sunčanom Hvaru koji je privatna firma ili bar načelno u javno/privatnom partnerstvu:

Čudi me što nakon prve godine nisu ništa naučili, ali u konačnici je to njihova poslovna stvar, barem bi tako bilo kada bi se to ticalo samo njih. Ali, nije tako, to se tiče i Hvara …

Tricky situacija – ne bi se trebao petljati u poslove privatnika, ali cijeli otok ovisi o toj firmi, pa nekakva dilema ipak postoji.

O Dubrovniku:

Nezgodno mi je iz Istre komentirati situaciju u Dubrovniku i davati savjete, ali tamo očito ne postoji kvalitetan dogovor između svih turističkih igrača o tome što se zapravo želi. Ili postoji načelni dogovor, ali ne postoji praktični dogovor kako to postići. Cijela ta situacija je rezultat kaosa u planiranju i funkcioniranju destinacije, koji je na neki način možda očekivan jer je posljedica brzog rasta Dubrovnika nakon svega onoga što mu se dogodilo.

Primjer gdje se nije planiralo ili bar ne kako treba – pomalo nedefinirano i kaotično stanje.

Moj zaključak: nekakav masterplan treba postojati i u domeni države je da ga organizira, napravi i provodi. Primjer Istre je ovdje dobar primjer. A to je ono što sam ja “čuo” od Jurčića prje par mjeseci – postoji vizija/plan za gospodarstvo, i to mi se svidjelo. Ja to nisam shvatio kao da Jurčić hoće tvornice u državne ruke (kao što se ni u Istri hoteli nisu s njihovim planom nacionalizirali), nego nekakvu analogiju turističkog razvoja Istre. Kod Jurčića je taj plan uključivao tzv. reindustrijalizaciju. Čačić se tome protivi i po njemu treba poticati uslužne, financijske djelatnosti. Sanaderova vizija je da se s time ne treba baviti nego to ostaviti gospodarstvu samom.

Pa bih volio da mi objasnite što u tom planskom u Istri ne valja i gdje fulam kad Jurčićevu viziju/plan shvaćam kao i taj masterplan u Istri. Odnosno, da mi pojasnite koliko je tu, po vama, državi dozvoljeno se uplitati a što se smatra “planskim socijalizmom”.

TunaSalad, simpatizeru SDP-a, porezno rasterećenje plaća je poziv za višu potrošnju. Madžarska ima 18 posto izdvajanja za prvi stup, 8 posto za drugi. Hrvatska ima 15 posto izdvajanja za prvi stup, 5 posto za drugi. Po meni je bolji Madžarski izbor, iako nemaju odnos zaposlenih i umirovljenih niži od 1,4. Oporezivanje dohotka od kapitala je udar na trošak kapitala, kao što i sam znaš. Treba li poticati investicije i dugoročnu štednju ili poticati potrošnju? SIMPSONE, Bepo, gorgija, molim VAS da vi pokušate objasniti kolegi TunaSalad. Ja se bolje snalazim kada su u igri brojevi… Rast gospodarstva utemeljen na potrošnji nije zdrav. To prihvaćam kao činjenicu. Ne znam objasniti zašto…

vidim da se vodila jako zanimljiva rasprava od sinoć. hvala martingaleu što je za sve nas na forumu još jednom sažeo udarne točke jurčićevog programa o kojima se u medijima uz rijetke iznimke uporno šuti. i dalje se pitam da li zato što podržavaju jurčića (možda i ne toliko zbog sdp-a, nego više jer ne znaju kako sjahati s konjunkture dekonstrukcije sanadera koju su pokrenuli i na koju su se pripremili dok nije bilo jurčića pa sad guraju glavu u pijesak) ili zato što zaista ne znaju što to sve znači.

martingale točno kaže: s deficitom kakav si je isplanirao jurčič otpada ulazak u eu. i pritom je važno ne zaboraviti jedno, da u biti nije manji deficit sredstvo za ulazak u eu nego je ulazak u eu bitan zato što je to sredstvo osiguranja da neće biti jurčićevskih politika kao što je povećanje deficita. važnost ulaska u eu za privlačenje investicija i gospodarski boom nije u tome što bi ikome bila važna sama ta činjenica je li država “članica” ili nije (inače bi švicarska propala, ne?), nego baš to što u zemljama tipa hrvatske, s takvom političkom i ekonomskom kulturom, jedino članstvo u eu garantira da u njoj neće biti moguće provođenje takvih programa državne samovolje kao što je jurčićev. ono što su u bushovom univerzumu sjeverna koreja i iran, to su u ulagačkom univerzumu političari kao jurčić, i budući da se zna da ih u tranzicijskim zemljama ima na tone integracija u eu se smatra najboljom zaštitom. samo zato (naravno, uz to što garantira i političku stabilnost) ulazak u eu je poticaj za gospodarski rast u hrvatskoj.

što se tiče rasta utemeljenog samo na potrošnji, mislim da rast gospodarstva nikad ne može dugoročno biti samo rezultat jednog sektora nego da se uvijek na kraju prelijeva i na druge, a slažem se da bi bilo dobro od nekoga točnije čuti educiranije mišljenje o tome koliko je zdrav. po meni, što se više troši, to se više ne samo zarađuje na strani ponuđača usluge, nego je i to veći poticaj za zarađivanje na strani potrošača. što je ljudima važnija potrošnja visoko iznad egzistencijalnih potreba, to će oni biti motiviraniji na veću produktivnost, a istodobno svojom aktualnom potrošnjom omogućavaju veću potražnjuza radnom snagom, gdje će moći zadovoljiti svoju potrebu za većim zarađivanjem. istina, kako je simpson dobro napisao, ljude danas zanimaju samo još katalozi s novim ponudama u trgovinama, i to jest zaglupljivanje. ali što je veći dio stanovništva što dublje integriran u taj zaglupljujući ciklus zarađivanja i trošenja (radim i 10 sati za dobru plaću jer želim u onom sve kraćem slobodnom vremenu moći što više potrošiti) to će ekonomija brže rasti.

ni ja ne želim zvučati panično. ne mislim da zbog jurčića hrvatska neće ući u eu ili da će se vratiti u neku prošlost. naravno, to što premijer živi u prošlosti još ne znači da tamo može povući i cijelu zemlju. ako bih baš trebao definirati što mi se čini vjerojatnim, mislim da bi u pregovorima s eu sigurno došlo do zastoja čak i ako ne pokuša provesti to o čemu priča, jednostavno zato jer će ga u eu dočekati s nepovjerenjem. a ako pokuša provoditi svoju politiku, bit će spriječen u onim najkatastrofalnijim dijelovima. ali će u tom slučaju ulazak u eu biti koju godinu kasnije nego inače. i kao što sam prije napisao, mislim da bi se hrvatska nakon njegovog mandata nalazila u europskoj uniji na onom mjestu na kojem je sada ekonomski neuspješna madjarska, daleko od uspjeha recimo estonije ili slovačke.

Istina je da imam i neposrednih informacija o intelektu i habitusu druga Ljube. Ta saznanja učvrstila su moje uvjerenje da je “projekt Jurčić” opasan projekt.
Zašto je SDP koji ima impresivnu infrastrukturu i politički jake ljude istaknuo tipa koji se tek nekidan učlanio u stranku i nema nikakvu političku snagu ? On je naravno figura u frakcionaškim nadigravanjima, Maximilijan u Mexicu. Rizik davanja vlasti takvom liku je jako velik. Tješiti se da on neće ništa bitno promijeniti je utjeha očajnika. I ja sam 2003 bio zabrinut kad se HDZ vratio pa me je ugodno iznenadila Sanaderova politika. Nadati se da će opet biti manje zlo nego što izgleda ? Optimist je neobavješten čovjek. O namjerama Jurčića u ekonomiji je već puno rečeno u 5-6 tema na ovom forumu i svakom upućenom je jasno da je to mali Hugo Chavez, samo što mi nemamo nafte da financira takve regresivne eksperimente.
Još nešto da razjasnim, utjecaj pisanja na ovom forumu je potpuno zanemariv i za ishod izbora i za burzu. Na prste se mogu izbrojiti čitači a nas par sudionika tek razmjenjujemo saznanja i mišljenja. Tražiti motiv zašto netko piše to što piše za mene je bedasto.

Ne prilikom ulaska u EU, nego prilikom ulaska u EMU. Zato je Jurčić rekao prilikom prelaska na euro se mora odrediti i stopa konverzija valuta, a pošto gleda kako umjetno povećati rast devalvacijom, ala Latinska Amerika jer je izgleda nesposoban za bolje, spojio bi jedno s drugim.
Naravno HNB bi imao problem sa time kao što bi imao i ja. Nitko nema pravo političkim diktatom smanjiti vrijednost moje plaće.
Pretpostavka je da ćemo biti u EU već, a točno je da sa velikim deficitom vjerojatno nećemo ući. (ne znam da li možemo prihvatiti euro a da nismo u EU, možda ali sumnjam da bi to napravili i da se može).