i ti dani su mi među najsretnijima u životu jer sam imao vremena za sebe, za čitanje i pripremanje jednog novog života. Ipak, u trenutcima depresije, povremeno sam se pitao: pa da li ću ja ovako provesti svoj život?
Moram priznati da me se dojmio ovaj post uvaženog SLK … vrlo iskreno i pohvalno.
Ima tu dosta sličnosti i u mome slučaju. No, sve je u biti u vjeri da će ako dovoljno vjeruješ u sebe sama jednog dana doći i tvojih par minuta… a za tih 5 minuta moraš se ponekad spremat godinama.
Bio sam živio kod bake i djeda dok su mi roditelji radili u Njemačkoj. Znao sam da mi nema pomoći ne pomognem li si sam… a jedini izlaz bila je knjiga. Ona me oformila i učinila od mene to što jesam sada.
Drago mi je da se slažeš kolega, jer je zaista bilo iskreno. Nevjerojatno je koliko sama želja da nešto postigneš doprinosi tome da se to i ostvari.
Ako si danas npr. podstanar, i želiš imati svoj stan, a “neeema teorije” da se to ostvari – ipak to želi… njuškaj, razmišljaj, misli na to i ne odustaj. Nevjerojatno kako ti se jednog dana samo otvore vrata i dok se okreneš, evo prigode. [smiley11]
Ne bih sad rekao da u tome ima nešto nadnaravno, ali meni se puno stvari tako ostvarilo. Ako u startu odustaneš od toga i misliš negativno, jedino je sigurno da ti se to onda i sigurno neće ostvariti.
pozdrav SLK. valjda je tako u životu – nekom donese više sreće, nekom više neseće, a većini kombinaciju sretnih i nesrtesnih razdoblja – to je život.
gorgiji i Martingaleu – ne kužim zašto Bepu nabacujete autoritativnost. ja to uopće ne vidim. Bepo ima svoja uvjerenja i mišljenje i ovdje ih iznosi i polemizira. na suvisao, jednostavan i vrlo tolerantan način. to što zastupa je, po nama, socijalno neosjetljivo, ali po njemu je važnije što veće micanje države i prepuštanje tržištu da radi efikasnije i time generira rast i veći standard za sve (pa i mirovine) i time se posredno rješava i socijala – pa je po tome posredno i socijalno osjetljivo.
ne vidim tu nikakve autoritativnosti – nego principijelno iznošenje stavova koje zastupa od početka teme.
meni se sviđa određena količina socijalne države pa i na uštrb mogućeg većeg razvoja. a i ne gledam to crno-bijelo niti statično i zadano, pa mi je i prihvatljivo da se taj odnos “više-manje države” mijenja s vremenom i potrebama. ono – malo se stisneš sad da bi imao više za koju godinu, pa se tada malo opustiš, pa ak se opustiš previše, onda se opet malo stisneš … i tak. nekak mi se čini da su to stvari koje se treba uštimavati s vremenom.
a što se tiče toga da ak je čovjek neproduktivan na jednom poslu da je bolje da ga promijeni (sam ili da ga se prisili) – ne bih generalizirao, ali ima slučajeva gdje su ljudi na poslu neuspješni, a kad sami ili silom prilika promijene posao, otkriju da su prije samo bili na krivom poslu.
no, osim eventualnog smanjenje davanja prema socijali, ostaje i racionalizacija države za koju kod nas valjda ima puno prostora.
gorgiji i Martingaleu – ne kužim zašto Bepu nabacujete autoritativnost. ja to uopće ne vidim. Bepo ima svoja uvjerenja i mišljenje i ovdje ih iznosi i polemizira. na suvisao, jednostavan i vrlo tolerantan način. to što zastupa je, po nama, socijalno neosjetljivo, ali po njemu je važnije što veće micanje države i prepuštanje tržištu.
Kolega Bepo, javno i ponizno VAM se ispričavam što sam VAŠA čvrsto definirana uvjerenja od kojih ne želite odstupiti zamijenio s autoritarijanizmom. Prema tome sam i ja autoritarijanac, koji nisam želio odstupiti od toga da se država treba pobrinuti za zapošljavanje nezaposlenih teta od oko 45 godina i sa samo osnovnim obrazovanjem (prekvalifikacijom ili doškolovavanjem, kada poduzetnici već to ne žele jer im je preskupo), da država treba stvoriti poticajno okruženje za zbrinjavanje socijale od strane privatnog sektora (udomiteljske ustanove, umirovljenički domovi, rehabilitacijski centri = REIT, “jeftine” javne kuhinje, …), da država treba razviti institucionalnu infrastrukturu razvojnih i istraživačkih centara kada već tržište ne pokazuje interes za to. Na primjer, napisati kritički osvrt proizašao iz vlastite analize je mnogo teže nego napisati vijest. Svijest o važnosti prikupljanja podataka, njihove obrade i prevođenja u informacije nije razvijena. Svi bi informaciju besplatno zbog toga što nemaju novac da ju plate, ali to tako ne ide. Upravo kreiram sustav indeksnih brojeva nužan za upravljanje rizicima portfelja, top to bottom strategiju i mjerenje učinka upravitelja portfeljem. Na žalost, nitko mi to ne želi platiti.
osim eventualnog smanjenja davanja socijali ostaje racionalizacija države za koju kod nas ima puno prostora.
Točno. HNB i HANFA zapošljavaju 700 ljudi, Finska FSA kao njihov pandan oko 140, pet puta manje. U ministarstvima je kakođer oko tri do pet puta više zaposlenih nego što je potrebno, relativno prema efikasnim javnim administracijama. Iz iskustva znam da će “državna administracija” izbaciti na tržište rada osobu koja na to ukaže, a mediji to neće prenijeti jer “im to nije zanimljivo”. Za smanjivanje troškova države smo svi ovdje. Molim VAS da pokrenemo temu kako i gdje smanjiti rashode državnog proračuna – strategija. [smiley11]
gorgiji i Martingaleu – ne kužim zašto Bepu nabacujete autoritativnost. ja to uopće ne vidim.
ma ne autoritativnost nego autoritarnost. a sasvim je legitimno imati autoritarne stavove. samo to što sam rekao nije se odnosilo na bepove argumente, nego me ta citirana welchova rečenica zabavila, dakle na bepa se odnosilo samo utoliko što je on potegnuo tu rečenicu. a taj welchov način argumentacije je topos u analizama autoritarno strukturirane svijesti i uostalom svih totalitarnih režima (na kraju, i berlinski zid je podignut za dobro građana ddr-a, samo oni to nisu shvaćali). a sigurno da je i način razmišljanja koji svodi pojedince na njihovu ekonomsku funkcionalnost latentno totalitaran. jer zašto bi inače pojedincu trebalo biti tako jako stalo da bude dobro iskoristiv tj. produktivan? to je potreba sistema, a ne njegova. ali time idemo off topic.
Svijest o važnosti prikupljanja podataka, njihove obrade i prevođenja u informacije nije razvijena. Svi bi informaciju besplatno zbog toga što nemaju novac da ju plate, ali to tako ne ide. Upravo kreiram sustav indeksnih brojeva nužan za upravljanje rizicima portfelja, top to bottom strategiju i mjerenje učinka upravitelja portfeljem. Na žalost, nitko mi to ne želi platiti.
Ovdje se još događa tranzicija, i ekonomska i mentalna. Business inteligence je sve potrebniji, ustrajte dragi magistre. Često se znanstvenici ne snalaze najbolje u okrutnom realnom životu ali rezultati stručnog rada prije ili kasnije dođu i materjaliziraju se.
Molim VAS da pokrenemo temu kako i gdje smanjiti rashode državnog proračuna – strategija. [smiley11]
Takva polemika nebi nikud vodila jer je kresanje buđeta isključivo politička odluka.
Nije meni problem reći – tu,tu i tu bi skinuo po par milijardi, tu, tu i tu otpustio po par desetaka tisuća “čata”, subvencijama i mirovinama nek se bave banke i fondovi a ne država… itd.
Ali kako nemam političku moć to i napraviti onda se to svodi na “kafansko” brbljanje koje bih ipak sa zanimanjem pratio.
Molim VAS da pokrenemo temu kako i gdje smanjiti rashode državnog proračuna – strategija.
kako nemam političku moć to i napraviti onda se to svodi na “kafansko” brbljanje koje bih ipak sa zanimanjem pratio.
Možda će neki novinarčić napraviti sažetak našeg kafanskog brbljanja, pa možda o tome počnu brbljati i oni koji imaju političku moć. [smiley11]
Kasnim sa odgovorima, pa se nakupilo populizma na koje bi trebalo odgovoriti. Vidim osobni napadi i dalje ne jenjavaju, što me jako zabavlja. [smiley2] No dobro. Da se zahvalim TunaSalad-u što nije emotivno odgovorio već mućnuo glavom, čini se dobro shvaća što želim reći ovdje i u kojem smjeru idem, a i vidi razliku između autoritarnosti i liberalizma. Zanimljivo da Martin koji je silni libertarian ovdje, veći od mene bi se reklo, se zalaže pod okriljem humanosti, za djeljenje graha umirovljenim profesorima umjesto novca.
Ja bi se usudio predložiti ovdje da je bolje im dati palentu, od graha. Smatram da oni to više vole. Čak osobno bi išao na pržene lignje, jer isto tako smatram da umirovljenici bi radje to nego grah. Naime, uzeti ću si za pravo da kao budući mogući ministar, u tipičnom paternalističkom tonu države, znam bolje od umirovljenika što oni žele. (sarkazam) [smiley7]
Molim vas, pa od kud pravo bilo kome da određuje što će tko jesti??? Par zar se ne sjećamo lekcija da je novac (cash) uvijek puno bolji jer podiže korisnost konzumenata puno više od razno raznih udjeljavanja roba?
Isplativije je dati novac, tj. 15 KN, nego tanjur nećega. Jeftinije je, jer valjda isto znamo da taj isti tanjur košta više od 15 kn kad se država bavim “kuhanjem”, a manje vrijedi u rukama umirovljenog profesora. Ili ćemo na to odmahnuti rukom i nastaviti sa populizmom? Kako vidim, umirovljenici u lijepoj našoj nisu baš zainteresirani za išta drugo osim više novca. Umirovljenici bi stvarno rekli da si human Martin.
No, ja nikada nisam diskutirao o umirovljenicima, pogotovo ne o 75. godišnjim. Za njih danas vrijede druga pravila od 50. godišnjaka koji želi raditi, ali nema posla jer je nedovoljno produktivan, Tu bi se trebao nadovezati na gorgijeve misli o produktivnosti. Iako lijepo zvuče, ta razmisljanja o produktivnosti su kriva. No ja te ne mogu prisiliti da shvatiš kako je produktivnost usko povezana sa konzumiranje. “zašto bi pojedincu trebalo biti tako jako stalo da bude dobro iskoristiv tj. produktivan?” Jer koliko proizvodiš toliko i konuzumiraš, to je istina na individualnom levelu kao i na levelu čitave ekonomije. Nije samo potreba sistema, već svakog pojedinca u društvu. Što više proizvodiš, prosperitet ti je veći.
Zato je imperativ NE zbrinjavati ljude da prežive jer je to nekakva odgovornost države, već je osposobljavati i kvalificirati da nađu poslove i postanu produktivniji. Naravno, paralelno sa time ide i visoka sposobnost ekonomije da stvara nova radna mjesta, a velikim izdacima za socijalu što implicira visoke poreze to ne izgleda realno u budućnosti. Da si bolje pročitao što sam napisao vidio bi da nemam problem sa odvajanjem i 5000 KN kao naknadu za nezaposlene, sve dok je to popraćeno sa određenim obvezama (dodatno subvencirano obrazovanje koje će podići produktivnost radnika) i ne traje u nedogled na uštrb produktivne radne snage. To je vidljivo i u onom članku Večernjeg koje ste istakli gore. Crnković-Pozajić ističe da naknade mogu biti i do 80% plaće, ali ne besplatne za radnika, što je uglavnom na par sa onim što i ja kažem. No to vam je promaklo istaknuti. I dalje se ide na krute podjele “socijala” i “radnici.” Pošto je socijala (što to znači??) neproduktivna, država je mora zbrinuti tako da preživi. Jer oni nisu sposobni vratiti se na posao? Ne mogu biti dodatno obrazovani? Ne mogu postati više produktivni?
Zbog takvih politika 20% populacije Europe, oko 60 mil. ljudi, ovisi o raznim državnim beneficija kao glavni ili jedini izvor prihoda. Kad već spominjemo fleksigurnost, ne bi bilo loše da netko i napiše kako se to radi npr. u Danskoj. Ili da ja napišem? Da li tamo država zbrinjava neproduktivne tako da sjede doma i prežive ili im je nezaposlenost na ispod 5%?
…nego me ta citirana welchova rečenica zabavila, dakle na bepa se odnosilo samo utoliko što je on potegnuo tu rečenicu. a taj welchov način argumentacije je topos u analizama autoritarno strukturirane svijesti i uostalom svih totalitarnih režima (na kraju, i berlinski zid je podignut za dobro građana ddr-a, samo oni to nisu shvaćali). a sigurno da je i način razmišljanja koji svodi pojedince na njihovu ekonomsku funkcionalnost latentno totalitaran. jer zašto bi inače pojedincu trebalo biti tako jako stalo da bude dobro iskoristiv tj. produktivan? to je potreba sistema, a ne njegova. ali time idemo off topic.
Koliko god ti se ne sviđao Welch, empirijski dokazi ovoga što ti kažeš su krivi. Prvo uspoređivanje Welchovih menađerskih sposobnosti i strategija sa ideologijom Berlinskog zida može doći iz usta samo najvećeg populista. Drugo, imam članove obitelji koji su radili za GE kad je Welch bio tamo. Otkaze su masovno dobivali “interni konzultanti”, oni koji nisu stvarali ni dolara vrijednosti, tj. bili malo ili ništa produktivni. Guess what? Svi su nakon toga pronašli nove poslove i postali produktivni članovi zajednice, ne zbog zajednice i sistema već zbog sebe i svojeg boljitka i potreba. GE se ponovo uzdigao kao superkompanija i stvara nova radna mjesta i dan danas i vodi u tehnološkoj inovaciji, a i dionica je skočila i donjela veće prihode vlasnicima. Stvarno zvući kao Istočni Berlin. [smiley1]
Isplativije je dati novac, tj. 15 KN, nego tanjur nećega. Jeftinije je, jer valjda isto znamo da taj isti tanjur košta više od 15 kn kad se država bavim “kuhanjem”, a manje vrijedi u rukama umirovljenog profesora. Ili ćemo na to odmahnuti rukom i nastaviti sa populizmom?
Nije isplativije dati novac. Čovjek koji dobije novac može otići prodavati banane i nektarine na “crno” dok je nezaposlen. Možda može popravljati slavine ili davati poduke iz financijske matematike? Pisati diplomski rad ili magisterij onome tko je to voljan platiti? Svejedno. Čovjek koji je stvarno nezaposlen i socijalno ugrožen će doći po tanjur graha ili porciju palente. Ja nisam zaposlen i ne bih gubio vrijeme da odem po tanjur graha. Svaki dan jedem u luksuznom restoranu. [smiley11]
Smatram da bi po tanjur graha dolazili samo 20% zaista socijalno ugroženih. Tako bi država znala tko je zaista socijalno ugrožen i kome treba pomoć, a cijena tanjura graha bi bila samo 3 kune.
Da li u Danskoj država zbrinjava neproduktivne tako da sjede doma i prežive ili im je nezaposlenost na ispod 5%?
Koliko sam razumio, ti bi im dao novac, pa neka rade s njim što hoće. Ja bih onima koji zaista stoje u redu za grah omogućio da se negdje zaposle i na taj način grah zarade. Na primjer, ako je riječ o “teti” od 50 godina i samo osnovnim obrazovanjem, idealno mjesto je kuharica i njegovateljica u udomiteljskoj ustanovi. Država treba pronaći način da učini produktivnim one u koje privatni sektor ne želi uložiti !!! [smiley11]
Kolega Bepo, da li biste bili ljubazni i prestali izvrtati sve što kažem i tako me navlačiti na populizam? Ja sam se vama ispričao isključivo zato da bismo raspravu usmjerili prema nečem konstruktivnom, a vi umjesto da uzvratite na isti način, mene i dalje optužujete da sam populista i autoritarijanac? Mislim da su nas testovi dobro pozicionirali. No, možemo li prijeći preko utvrđenih različitih stavova prema socijalnim pitanjima i udružiti mozgove prema konstruktivnom libertarijanizmu, što bi nam trebalo biti zajedničko. [smiley2]
gorgija: “welchov način argumentacije je topos u analizama autoritarno strukturirane svijesti i uostalom svih totalitarnih režima… time idemo off topic. ”
uspoređivanje Welchovih menađerskih sposobnosti i strategija sa ideologijom Berlinskog zida može doći iz usta samo najvećeg populista.
Ako netko ne misli kao ti, odmah ga populistički optužuješ da je populist i to bez pravog razloga. Više ne mislim da si autorijanac. Mislim da si konstruktivan libertarijanac. [smiley11]
Nije isplativije dati novac. Čovjek koji dobije novac može otići prodavati banane i nektarine na “crno” dok je nezaposlen. Možda može popravljati slavine ili davati poduke iz financijske matematike? Pisati diplomski rad ili magisterij onome tko je to voljan platiti? Svejedno. Čovjek koji je stvarno nezaposlen i socijalno ugrožen će doći po tanjur graha ili porciju palente. Ja nisam zaposlen i ne bih gubio vrijeme da odem po tanjur graha. Svaki dan jedem u luksuznom restoranu. [smiley11]
Smatram da bi po tanjur graha dolazili samo 20% zaista socijalno ugroženih. Tako bi država znala tko je zaista socijalno ugrožen i kome treba pomoć, a cijena tanjura graha bi bila samo 3 kune.
Izgleda da si stvarno zaboravio lekcije, ili ih nikada nisi ni imao, iz krivulja korisnosti i kako novac omogućava postizanje veće točke korisnosti od subvencirane hrane. Empirijski su dokazi da svaki dolar potrošen od države na hranu, ljudima vrijedi manje, nekih 90 centi. Pa mislim, to su osnovnije stvari i vrijede svugdje, pogotovo u ovoj našoj neefikasnoj državi. Da ne idemo dalje u subvencirano zdravstvo ili stanove koji vrijede još manje od novca. Državno dijeljena i subvencirana roba je neefikasna u odnosu na sam novac. Pa što ako će nezaposlen prodavati banane na crno? Ili poduke iz matematike. Što to znači na crno? Crno tržište postoji vrlo vjerojatno jer država nešto negdje regulira i onemogućava slobodnu trgovinu sa arbitralinim zakonima. Ako će to pomoći nezaposlenom i učiniti ga boljim nego prije treba biti slobodan to i napraviti. Svatko tko misli da će tanjur graha u državnoj kuhinji biti “samo” 3kn, je prevelik idealist.
Daj objasni nam molim te koja je razlika između nezaposlenih i stvarno nezaposlenih? Nemoj reći da ti stavljam riječi u usta, sam si se tako izrazio. Stvarno nezaposleni će doći po tanjur hrane, a nezaposleni će ….
Ti čitaš šta ja pišem ili stvarno ne? Da, novac treba dati kao naknadu za nezaposlene, ne tanjur graha. Sa njim bi se plaćali računi i potrepštine, ali naravno taj prihod ne bi trajao godinama, već bi se trebao tražiti novi posao. Unatoč popularnim mitovima da države zapada podržavaju nezaposlene u nedogled i bez obaveza na njihovoj strani, to nije tako. Ukoliko se radi o strukturalno nezaposlenima, nisko obrazovanim, treba tražti dodatne kvalifikacije.
Pa koliko sam puta rekao da država treba omogućiti obrazovne programe i prekvalifikacije za one koji su nisko obrazovani, neproduktivni ali žele i naravno moraju raditi. Može subvencirat i Naknada za nezaposlenost može biti 80% plaće, kao što Crnković-Pozaić kaže, ali ne i besplatno, tj. za niš ne raditi doma. Treba pohađati programe obrazovanja, one koje sami ljudi izaberu. Idealno mjesto nije ono koje država odredi da je idealno za 50 godišnju tetu, nego što ona izabere, svojom voljom. Tako će biti najproduktivniji i njoj biti najbolje. I onda sam ja autoritarian.