Jutarnji list od 13.3.2007. godine je bio vrlo kritičan da Ljubo Jurčić ne odgovara na pitanja na Forumu gospodarski rast za bolji život. Gospodo novinari, dajte čovjeku da diše. Ljubo je odgovorio na sva pitanja od 11.3.2007. godine, iako su neka pitanja bila vrlo zahtjevna. Ljubo nema vremena odmah odgovarati uz posao sveučilišnog profesora i ostale obaveze. Sa Jutarnjim listom se slažem da je jedini stvarni protukandidat Ivi Sanaderu, iako je u posljednjih nekoliko dana pokazao neočekivano visok stupanj političke naivnosti. Članak Radimira Čačića “Premijera će izabrati birači” objavljen u Večernjem listu od 13.3.2007. godine je dobro komentirala Željka Antunović u Vjesniku: “Što se tiče premijerskih kampanja koje vode Radimir Čačić i Ivo Sanader, riječ je o marketinškom konceptu “Mi imamo premijera”. SDP tomu suprotstavlja koncept “Mi imamo program i ljude”.” Zanimljivo je da Ljubo Jurčić tek radi na mjerama potrebnim za ostvarenje ciljeva svoje gospodarske politike… Mislim da je ovdje pravo mjesto za umetnuti komentar Jutarnjeg lista: “Željka Antunović se svojom ratničkom retorikom pretvorila… u SDP-ovu verziju Andrije Hebranga”. A gdje je u ovoj ranoj kampanji vladajuća stranka? Da li šuti i radi svoj posao ili želi biti blagoslovljena prema aforizmu “blagoslovljeni bili oni koji nemaju što pametno reći, pa onda šute”? [smiley2]

Ljubica Gatarić je članak “Ekonomist u politici osvježenje za kampanju” objavljen u dodatku Večernjeg lista manager.hr od 14.3.2007. godine završila sa “… proizlazi da je efikasnija državna uprava i bolja organizacija jedini prostor gdje Jurčić (Hrvatska) može napraviti iskorak”.

Deana Knežević je u članku “Bitka za neodlučne birače” objavljenom u dodatku Večernjeg lista manager.hr od 14.3.2007. godine istaknula da strategija HDZ-ove Vlade potiskuje državu iz poduzetništva dok se strategija SDP-a oslanja na aktivniju ulogu države kojoj nije namjera uplitati se u poduzetništvo, nego stvoriti infrastrukturu za poduzetnike.

ja ću ko hrčak nadodati link na taj članak:
Vaš link

Cilj SDP-ove gospodarske strategije “Gospodarski rast za bolji život” je povećanje životnog standarda hrvatskih građana putem realnog rasta plaća, mirovina i dividende, te povećanja kvalitete javnih usluga. Veću stopu rasta realnog BDP-a po glavi stanovnika SDP namjerava ostvariti povećanjem domaće proizvodnje. Zadatak je makroekonomske politike stvoriti okruženje u kojem će radnici biti produktivniji. To okruženje pretpostavlja solidarnost bogatih sa siromašnima, zdravih sa bolesnima i mladih sa starima. Postoje li u takvom okruženju uvjeti za stopu rasta od preko 7% u situaciji kada Hrvatska ima najmanju stopu aktivnosti u Europi?

Infrastrukturni projekti na kojima SDP zasniva svoju strategiju su modernizacija željeznica i razvoj energetskog sektora. Jesu li ti projekti upravo ono što Hrvatskoj treba?

Industrijska politika SDP-a se bavi svakom grupom djelatnosti – industrijom, utvrđivanjem potencijala rasta svake industrije zasnovanom na njenim specifičnostima i utvrđivanjem prepreka njenom razvoju, pogotovo prepreka koje postavlja državna uprava. Cilj industrijske politike je povećati iskorištenost postojećih kapaciteta, povećati produktivnost u postojećim industrijama i stvoriti uvjete za razvoj industrija koje imaju veću produktivnost. Moram priznati da ova priča lijepo zvuči.

Regionalna politika SDP-a se zasniva na tezi o kojoj se može raspravljati, tezi da je svaka industrija vezana uz neku regiju. Da bi se industrija u regiji razvijala mora imati svu potrebnu infrastrukturu: fizičku i institucionalnu. Ovdje je potrebno istaknuti i socijalnu infrastrukturu poput domova umirovljenika.

Fiskalna politika SDP-a se temelji na reformi poreznog sustava. Porezi će se plaćati progresivno, prema financijskoj snazi poreznih obveznika. Strategija zagovara i uvođenje poreza na dohodak od kapitala kao dodatak porezu na dohodak od rada. Argument za uvođenje poreza na dohodak od kapitala je da se rast tržišta kapitala nije reflektirao na rast gospodarstva. O izrečenom argumentu ekonomska javnost tek treba raspravljati.

Pri provođenju strategije, SDP će morati voditi računa o ograničenjima hrvatske ekonomske stvarnosti. Najveće slabosti Hrvatskog gospodarstva su visok udio vanjskog duga u BDP-u i visoka zaduženost građana. Slabost je i niska efikasnost državnih investicija, a tome SDP namjerava doskočiti poticanjem gradnje novih i modernizacijom postojećih proizvodnih pogona dok će se potrošnja destimulirati. Nadam se da ćemo uskoro čuti mjere za ostvarivanje zacrtanih ciljeva.

Martine moj, opet se Ti bacio na pisanje umjesto da špekulantstvom zarađuješ lovu.

Zato ja nemam vremena za veliku analitiku ali mi je smješno kako nitko ne kaže najbitnije : Najveća slabost Hr.privrede NIJE prezaduženost nego suludo velika tzv. zajednička (budžetska, proračunska) potrošnja !
Svi samo pričaju kako još više uzeti ( Jurčić,Štern…), dakle o prihodovnoj strani, a nitko o kresanju rashodovne !? A bez toga NE MOŽE biti velikog razvoja i rasta !!!

Kad nađem vremena bit ću malo opširniji, do tada srdačan pozdrav.

Ideja vodilja bilo koje gospodarske strategije Hrvatske moraju biti hrvatski nacionalni interesi, a ekonomska znanost mora služiti ciljevima utvrđenim u prihvaćenoj gospodarskoj strategiji. Primarni cilj bilo koje gospodarske strategije mora biti maksimiziranje stope rasta realnog BDP-a po glavi stanovnika. Iz ekonomske teorije znamo da se postavljeni primarni cilj može realizirati povećavanjem produktivnosti zaposlenika i povećavanjem udjela zaposlenih u ukupnoj populaciji. Cilj mora biti povećavanje konkurentnosti nacionalnog gospodarstva, a ne izvoz sam po sebi. Izvoz uvijek dolazi kao posljedica povećane konkurentnosti, a smanjenje vanjskotrgovinskog deficita dolazi kao posljedica povećanog izvoza. Cilj mora biti razvoj financijskog tržišta koje mora biti stavljeno u službu utvrđenog primarnog cilja. Pri utvrđivanju mjera za provođenje gospodarskom strategijom utvrđenih ciljeva, mora se voditi računa o ograničenjima poput očuvanja stabilnosti cijena, a prema kriterijima iz Maastrichta imamo i ograničenje očuvanja stabilnosti tečaja (tečaj domaće valute mora najmanje dvije godine ostati unutar unaprijed postavljenih granica). Je li zaista već sada potrebno provoditi politiku očuvanja stabilnosti tečaja? Je li treba toliko žuriti sa zadovoljavanjem uvjeta za uvođenje eura ili prije toga tečaj treba dovesti u realne odnose? Pozivam ekonomsku znanost da odgovori na ova pitanja. Tek nakon znanstvenih simulacija očuvanje stabilnosti tečaja može biti prihvaćeno ograničenje gospodarske strategije. Prilažem još nekoliko pitanja za ekonomsku znanost: Može li se u Lijepoj Našoj voditi monetarna politika koja potiče gospodarski rast, a da se ne ugrožava makroekonomska stabilnost? Može li Hrvatska zamijeniti svoj inozemni dug u stranim valutama sa dugom u domaćoj valuti koji će financirati inozemni investitori? Hoće li smanjena kreditna aktivnost banaka koja će doći kao posljedica odluke HNB-a o ograničenju rasta plasmana banaka na 12% imati za posljedicu pad industrijske proizvodnje i izvoza?

Članak Sanje Modrić “Jurčićev novi kapitalizam” objavljen u Jutarnjem listu od 15.3.2007. godine navodi “U Hrvatskoj nema značajnijih investicija osim kada investira država”. Želi li Jurčić državu poduzetnika ili ga novinarka krivo interpretira? Nadam se da Jurčić želi jaku državu koja svojom infrastrukturom koja potiče privatno poduzetništvo. Promotori liberalnog i globalnog kapitalizma (globalni kapitalizam ili kapitalizam bez granica generira neograničenu mobilnost kapitala s ciljem povećanja dobiti) koje predvodi MMF moraju se suočiti s činjenicom da slobodna tržišta mogu opstati samo uz jaku državu.

U Jutarnjem listu od 15.3.2007. godine su prezentirani rezultati anketa:

1. Koliko su predstavnici HDZ-a opravdali povjerenje koje im je ukazano na prošlim izborima? (uopće ne 35.7%, uglavnom ne 32.1%, ne mogu ocijeniti 10.7%, uglavnom da 19.9% i u cijelosti 1.7%).

2. Da su danas izbori za Hrvatski sabor, za koju biste stranku glasali? (HDZ 31%, SDP 27.8%, HSP 11.2%, HNS 9.5%, HSS 8.1%, …)

Gospodinu guverneru odličje Miltonovog velereda za monetarnu politiku !!!
Sreća je da svi koji bi se poigrali tiskanjem novca – nemaju šanse.

Pozdrav s pjesmom : “Ne dirajte mi glavnicu”

LJUBO JURČIĆ, GOSPODARSKI STRATEG SDP-A u članku “Jurčić: I s porezom bi cijene dionica jednako rasle” objavljenom 15.3.2007. godine:
1. U Hrvatskoj nema nikakve korelacije između poslovanja poduzeća i njegove vrijednosti na burzi – unutra imate sto-dvjesto insajdera koji igrajući se povećavaju cijene dionica
2. Za mene je kvalitetna nekretnina najdugoročnije ulaganje. Najsigurnije, ako vam ne treba da preživite. Ja iz tekućeg rada više zaradim nego što je potrebno za život, a za ovo ostalo je najsigurnije dugoročnije ulaganje. Imam već dva-tri poslovna prostora, no ja sam ipak najviše orijentiran profesorski i onako, pripovjedački.

Profesorove izjave zaslužuju komentar:
1. Koeficijent korelacije između US GDP in EKS$ i S&P 500 indeksa između 1997. i 2002. godine iznosi 0.007372. Analogno, koeficijent korelacije između US GDP in EKS$ i S&P 500 indeksa između 1950. i 2002. godine iznosi 0.865422
2. Ako je nekretnina najsigurnije dugoročno ulaganje, profesor Jurčić bi se kao domoljub morao založiti da se mirovinskim fondovima kao dugoročnim i konzervativnim investitorima omogući ulaganje u ZIF-ove s javnom ponudom za ulaganje u nekretnine.

Evo jednog zanimljivog članka Borisa Vlašića: “Kada SDP-ovci glasuju za HDZ”

http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2007,3,17,Valsic_kolumna,66786.jl

Hoće li SDP u izbore sa sloganom “Srce je lijevo”?

ne znam da li im je netko podvalio a oni nemaju pojma ili zaista u sdpu misle da je hrvatska tako autisticna da nitko nece skuziti da nisu bili u stanju sami smisliti niti svoj slogan. prvo uzmu od lafontainea taj svoj fundamentalisticki socijalizam, a sada ce i predizborni slogan. netko im izgleda debelo podvaljuje navlaceci ih jadne na vec propale eksperimente… ili oni svjesno navlace narod samo zato da bi dosli na vlast…

Prof. dr. Gvozden Flego i Marija Lugarić su autori SDP-ovog izbornog prijedloga promjena u obrazovanju koji će izaći pod sloganom “Obrazovanje za društvo znanja”. Prijedlog sugerira da u porezne olakšice trebaju ući troškovi PDS-a, učenja stranih jezika i informatičkog obrazovanja. Meni bi osobno bilo draže da se ukine PDV na kupovinu knjiga jer već imam diplomu PDS-a, a informatički sam jako dobro obrazovan. Prijedlog sugerira besplatne fakultete koje će pohađati duplo više studenata, pa je shodno tome i nužan rast broja zaposlenih u školama i na fakultetima. Zbog oskudnih kapaciteta treba osigurati i gradnju novih objekata. To bi se trebalo financirati povećanjem proračunskih rashoda izdvojenih za obrazovanje za samo 50% do kraja mandata od 4 godine. Je li se autori prijedloga razbacuju neutemeljenim parolama? Pretpostavimo da će (prema zacrtanom cilju SDP-a) realni rast BDP-a biti 6% prve dvije godine uz 7% sljedeće dvije godine. Pretpostavimo da će stopa inflacije iznositi 3%. Tada će se nominalni BDP tijekom 4 godine potencijalnog mandata povećati za 44.79%, što je gotovo jednako predviđenom povećanju proračunskih rashoda za obrazovanje. Čini mi se da sa brojkama nešto nije u redu, te autore gospodarskih strategija još jednom pozivam da što prije izađu u javnost s prijedlogom kako misle podijeliti pitu (vidi http://www.poslovni.hr/Forum/Thread.aspx?ThreadID=1897). Napominjem da prijedlog proračunskih rashoda Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa za 2007. godinu iznosi 10.449.532.000 HRK, odnosno 9.67% ukupnih proračunskih rashoda.