Zlo, moj Martine, Zlo i naopako .
Srećom, s toga nebu niš. Zato – dojdite pri nami, tu nema tsunami !

Glas za SIMPSONA, Vašu sretnu budućnost i bezbrižnu starost

Kolega cayman je duhovit i ironičan. Kad to nebi bilo tako onda bi ga podsjetio da socijalizma nema već 17 godina a društvo koje u tom roku nije bilo u stanju riješiti repove – i ne zaslužuje ništa bolje od ovog što sad imamo. Uostalom, nudi se opet neki prikriveni socijalizam, Ljubin dijalektički, tu bi tek procvala birokracija…

Uvijek mi u citatu ispadnu zadnjih par slova, sorry, zna li netko zašto ? Uvijek pažljivo zaplavim nepotrebno i “delete” mi izbaci zadnja slova.

evo malo ću morati komentiarti g. caymana, kad je iznio dosta izričite stavove:

nije točno da se svi slažemo da je potrebno smanjiti državnu administraciju, štoviše ja smatram da ju je potrebno povećati i tako držati barem još 10 godina. zašto? zato što naša zemlja nije zapadna zemlja i naša se administracija još uvijek mora boriti sa ogromnim nasljeđenim zaostacima koji su u poslovima državne uprave i pravosuđa nastali zbog

ova logika bi donekle bila opravdana kad kod nas glavni problem ne bi bio problem negativne selekcije pri zapošljavanju administracije (a glavni problem ne možete gurati pod tepih da bi raspravljali o sporednom, zar ne).
kao što je simpson primijetio, mi smo već dugo formalno izišli iz socijalizma, a “naslijeđene dubioze” nikako da počnemo rješavati – dakle, očito je ogroman problem s kvalitetom administracije. a to opet znači da bi vjerojatno bilo neophodno pootpuštati barem 70-80% od sadašnjeg broja, pa krenuti nanovo pažljivo birajući svaku osobu. i doći do nekog optimuma (u razdoblju od 2-3-4 godine)

drugo što je potrebno napraviti je smanjiti radno vrijeme te administracije na 6 sati, u svrhu poboljšanja rada i učinkovitosti, zato što dobro znamo da se tamo efektivno ne radi više od 4 sata,

ovo je jedna tema koju je temeljito proučavao g. taylor prije cca 150 godina, te mislim da nije baš pravi put vraćati se na takva pitanja bez temeljite argumentacije.
g. taylor je nakon dugotrajnih praktičkih ispitivanja zaključio (pojednostavljeno) da je bolje otpustiti svakog koga se ne može angažirati punih 8 sati, svaka druga kombinacija nosi znatno smanjenu produktivnost (npr, dva radnika koja rade efektivno 4 sata dnevno nisu zamjena za jednog od 8, jer se vrlo brzo naviknu na vlastitu neiskorištenost, pa im 2 sata dnevno postanu maksimum koji ne mogu prijeći itd.itd. – ima toga i u teoriji i u praksi koliko hoćete, no naša državna administracija je školski primjer zanemarivanja svih dostignuća znanosti o organizaciji ostvarenih u zadnja 2 stoljeća).

Jadni birokrati. [smiley3] dojdite pri nami, tu nema tsunami. Glas za SIMPSONA, Vašu sretnu budućnost i bezbrižnu starost. [smiley2]

P.S. QuantaDogg, gdje si da braniš Ljubu Jurčića? [smiley7]

Vidim tiho je u zadnjih par dana. Vjerojatno zato jer nema nekih novosti vezanih uz ekonomske programe, a ne da se nema o čemu rasporavljati. Javnost je preokupljena jednostavnijim, zanimljivijim i ljudski žalosnim temama. Mislim da dobro pretpostavljam kad kažem da ako Jurčić postane predsjednik (a vjerojatnije podpredsjednik) SDPa, ekonomska politika bi stvarno mogla prijeći u primarni plan na izborima i onda u ocjenjivanju vlade…..napokon jeli. Htio sam istaknuti članak iz eukonomist-a ovdje.

http://www.eukonomist.com/index.php?option=com_content&task=view&id=86&Itemid=1

Umjesto o stranačkim bojama, govori o (re)industrijalizaciji HR ekonomije i problemima s kojima se suočavamo.
Ništa posebnog novoga ne govori, sve ono o čemu se većina ovdje slaže: o reformama «javne uprave, pravosuđa, poreznog sustava, obrazovnog sustava i tržišta rada.”
Zanimljivo je da bi za nekih mjesec dana trebala izaći HDZova strategija razvoja poduzetništva, izvoza i restrukturiranja, pa se nadam da će se opet zahuktati rasprava i kritika.
No, članak dobro stavlja u fokus potencijalni smjer (re)industrijalizaciju i probleme. Ispravno se zaključuje da ne možemo biti jeftiniji od kineza (baš da je i neki silni zaključak i nije). No ne spominje ništa o konkurenciji izvoza (tj. biti jeftiniji) sa susjednim, istočnijim članica koje su u komparativnoj situaciji sa nama. Isto tako je točno da samo specijalizacijom u komparativnim prednostima možemo postati lider.
No koje su to prednosti?? Neka sudionici predlože i rasprave. Primjerice, ja smatram da je geografski položaj RH jedan od prednosti kome malo tko u regiji može konkurirati. To sam još u osnovnoj školi slušao, ali nikada se taj potencijal nije optimalno razvio. (No to može biti i jedna od mana; da ne postanemo rentijer država)
Za usko specijalizirane niše potrebna je “ozbiljno-bolna” reforma visokog obrazovanja. (uvođenje školarina, nagrađivanje visokih akad. i srednjoškolskih postignuća, stipendije za akademski NAJuspijesnije i stipendije za potencijalne lidere i naravno suradnja sa privatnim sektorom koji zapošljava VSS).
Nedavne rasprave o školarinama na fakultetima su samo uvod u nadolazeće, žešće i bolnije reforme. Podatak da samo 7.5% radne snage ima VSS je loš i indikativan da nešto treba mijenjati, primarno u smjeru da studenti završavaju studije u normalnim, predviđenim godinama, kao šta je to normalno na zapadu i stupe u radnu snagu.
Posebno mi se sviđa komentar “U srednjem roku morali bismo prestati trošiti novac poreznih obveznika na opetovane sanacije društava iz tzv. državnog portfelja.”
Uz to dodajem…. Da se prestane trošiti porezni novac na neefikasan…ahm…studentski način studiranja. Nije dobar za njih a bome ni za gospodarstvo, tj porezne obveznike. Rezanje rashoda za finaciranje potrošnje kao za mirovinsko i zdravstveno se treba dogoditi i u visokom obrazovanju. Ima drugih metoda kojima država može razvijati (tj. investirati u) sveučilišta, ne besplatnim školovanjem za većinu u cijeloj državi.
Nijedna gospodarska reforma neće uspijeti dugoročno ako se obrazovanje (i naravno pravosuđe) ne reformira na taj način. Možda sam dirnuo osinje gnijezdo no…..
…Mate Babić, u onom prije od Martingalea navedenom članku ispravno kaže: “Hrvatska ima šest sveučilišta, osam ekonomskih fakulteta, a točan broj veleučilišta nitko i ne zna. Hrvatska je veličine srednjega američkoga grada, a Boston, primjerice ima jedno državno sveučilište. Nama bi dostajalo jedno državno sveučilište, a ostala neka se privatiziraju.”

Pravilno rečeno. Društvo i javnost vjerojatno bi riješilo repove i socijal-ostavštinu u mnogim oblicima kad bi mu se dala prilika. Naime, koji političar je odgovoran direktno biračima danas?? Tko su svi ti ljudi na listama i tko će zapravo sjediti u parlamentu?
Svi su prvo odgovorni stranci, a onda nekako iskrivljeno, indirektno biračima. Kad bi se glasovi davali za imena i prezimena, glavom i bradom (ili drugom djelu tjela)[smiley11], politika bi bila primorana slušati i donositi konkretne rezultate biračima.
Jeste gledali otvoreno jučer, sa Čačićem? Ono je ispravno što je rekao, da centralna država (vlada) blokira pritok novca iz EU za lokale investicije i programe koje je osmislila lokalna “vlada” za dobrobit njihovih direktnih jedinica uprave. Ali onda se uplete službeni Zagreb, koji nije odgovoran ili ga je briga za lokalne političare i tako županije izvise. Vremena socijalizma i pogubne centralizacije su stvarno prošla, samo koji je taj političar kojeg je briga kad nije odgovoran biračima? Možda ima nekih iznimki…

Ni u kom slučaju nisam za HDZ u tvom smislu riječi jer sam daleko iznad tih stranačkih pizdarija. Jednostavno samo gledam pod čijom ću vlašću u iduće 4 godine bolje zarađivati na burzi i zasad vodi HDZ. Inače, nisam nikad, pa čak ni 91. glasao za HDZ, samo da znaš, dok sam uvjeren da ti ili tvoji roditelji jeste. U biti ono za što se ja zalažem niti ne postoji na našoj političkoj sceni, a niti će još dugo postojati jer smo prilično zaostala država po stanju mentalnog zdravlja, znanju i promišljenosti. Što se besplatnog studiranja tiče, ja sam protiv toga i trebalo bi dignuti cijene studiranja kao i cijene participacije u bolnicama jer naši ljudi imaju lovu za dati velikim šoping-centrima ali su škrti dati sinu za faks ili za svoje zdravlje. Cijenim dobre stvari kod svake od stranaka. Za administraciju: stojim iza onog što sam gore napisao jer mi imamo gadan problem što se kvalitetnog kadra u administraciji tiče i treba nam novih mladih ljudi u administraciji koji će biti ljubazni i dobro plaćeni,ali prvo treba raščistiti zaostatke u svim resorima. No, nemojmo više politizirati u ovim trenucima iz poštovanja prema gospodinu Ivici Račanu koji se ovih dana bori za život, a ipak je taj čovjek dopustio da dobijemo demokraciju u ovoj zemlji. Red je da to netko napiše, ma što tko mislio o tome.

Bepo is the man!!! Slažem se sa svime.

2. Što učiniti sa brodogradnjom, metalurgijom, tekstilom, kožom i obućom, industrijama koje su u ozbiljnim problemima? Je li reindustrijalizacija moguća u današnjoj Hrvatskoj?

3. Država se mora početi konzultirati sa gospodarstvom pri donošenju ključnih propisa, mora usmjeriti sve svoje istraživačke resurse prema razvoju. Vezano uz tržište rada, ja sam mr.sc. i nemam posao. Jer ne zadovoljavam uvjete poslodavaca. Strategija reforme obrazovnog sustava mora prepoznati, a sveučilišta moraju razvijati specijalizirane programe koji pružaju znanja kakva poslodavci traže. Ali u ovome ima catch!!! Što ako je poslodavca zaposlio rođo, ili ako jednostavno ne zna prepoznati da mu trebaju moja znanja jer je previše bahat da ih vidi? Osnove organizacijskog upravljanja uče o potrebi stvaranja interdisciplinarnih timova… Ali naši upravitelji traže svoje klonove, što sličnije sebi ili lošije kopije sebe…

4. Sva osim nekoliko strateških poduzeća je potrebno što prije privatizirati i prepustiti tržištu. Potrebno je značajno smanjiti proračunske izdatke.

5. Ruđer Friganović, direktor Sektora za industriju pri HGK ne bi bježao od blage deprecijacije tečaja do ulaska u EU.

Što bi sa njima? U mirovinu? Koliko će tek tada biti umirovljenika?

To je istina, no tu je i HNS, Čaćićev habitus je razvoj dok je Ivo prof. književnosti, iako kuži stvari.
Sve je dobro osim Ljube dijalektičkog.

martin, bilo bi lijepo kada bi dokraja definirali industrijalizaciju kao pojam.

kod nas se već odomaćilo poistovjećivati pojam industrije s teškom industrijom. no proizvodna industrija i industrija usluga imaju više sličnosti nego razlika kada je riječ o operativnom upravljanju.

tako da bi dobro bilo što prije početi industrijalizirati npr. hotele – još i sad ih tek mali broj funkcionira na industrijskim načelima, a posljedica je niska profitabilnost čak i najelitnijih destinacija.

Mislim da bi najvažnije bilo reindustrijalizirati našu svijest u upravljanju.

iza učestalih fraza o “traženju tržišnih niša u sferi naprednih tehnologija” “budućnosti u orijeniranosti na usluge” “strukturi gospodarstva poput zapadnoeuropskih zemalja” kriju se, po meni, patetični ideali da se do uspjeha može doći nekim vještim trikovima, genijalnim strategijama i koncepcijama, orijentiranošću na lake i komforne poslove, tj. ideja da se može zaobići znanje i stručnost.

ja bih to nazvao “društvom neznanja”, koje kao ideal postavljaju obje vodeće stranke.

To moraju učiniti oni koji tu parolu koriste. Industrija = grupa djelatnosti. Prerađivačka, financijska i građevinarska industrija su primjeri. Deficit naše vanjskotrgovinske bilance je uzrokovan prije svega mnogo većim uvozom roba od izvoza roba. Zato se u otvorenoj ekonomiji poput Hrvatske mora povećati konkurentnost gospodarstva koja će za posljedicu imati povećani izvoz…

SDP se zalaže za povećanje proračunskog deficita sa sadašnjih tri na pet posto do kraja 2009. godine. Proračunski deficit je jedini instrument za izgradnju institucionalne infrastrukture kojom bi se moglo utjecati na promjenu strukture gospodarstva prema proizvodnji s većom dodanom vrijednosti… Za smanjivanje deficita je osim toga nužno financirati uklanjanje izvora deficita i zato nam deficit sada treba: da bismo ulagali u projekte koji će ukloniti deficit.

Evo primjera koji istina nema veze s proračunom, ali je aktualan za Forum Poslovnog dnevnika. Jadna poduzeća moraju predavati više financijskih izvješća, pogotovo financijske institucije. Poduzeća u JDD za JIK kod HANFA-e, svi za Poreznu upravu MF-a i za FINA-u, za monetarnu statistiku HNB-a, ne znam ni sam gdje sve još… Ideja je bila napraviti jedan obrazac koji bi zadovoljio sve državne institucije i koji bi se podnosio samo elektronskim putem. Trebalo je propisati strogo formatizirani XML obrazac koji će se između 12:00 i 12:05 sati na točno određeni dan prihvatiti direktno u bazu FINA-e. Ta baza bi se zatim automatski obradila, a u 12:06 bi svi investitori mogli koristiti izvedene rezultate… Koristi od takvog informatičkog sustava su višestruke. Najveća je da bi barem 50 “čata” u raznim državnim institucijama morali potražiti posao na kojem će morati biti produktivni…

Jednokratno financiranje uklanjanja izvora deficita je dobra ideja.

Industrijska politika SDP-a se bavi svakom grupom djelatnosti – industrijom, utvrđivanjem potencijala rasta svake industrije zasnovanom na njenim specifičnostima i utvrđivanjem prepreka njenom razvoju, pogotovo prepreka koje postavlja državna uprava. Cilj industrijske politike je povećati iskorištenost postojećih kapaciteta, povećati produktivnost u postojećim industrijama i stvoriti uvjete za razvoj industrija koje imaju veću produktivnost.

Ovo ću komentirati tek nakon što vidim konkretne prijedloge. Strategiju razvoja tekstilne industrije morao bi pisati čovjek na terenu, a makroekonomista bi ju samo trebao uobličiti. Jednako kao što bi strategiju razvoja tržišta kapitala trebali pisati njegovi sudionici, a ne HANFA za Martinu Dalić. Na sreću, ponekad među državne zaluta netko tko kuži, pa je strategija ispala super. Jedino ju šerif Buffalo Sam ne provodi jer je bio previše lijen da čita što mu je podvaljeno…