Što znači ovo “održiv” ? Zašto duplo veća stopa rasta ne bi bila “održiva” ?

Da ti odgovorim, morao bih se raspisati o svemu što određuje potencijal ekonomskog rasta. Ovo sam pisao 2003. godine: “Stvoriti izvozni potencijal i socijalnu državu (državu zadovoljnih i sigurnih ljudi) kroz povećanje konkurentnosti, primarna je strateška zadaća svake Vlade”.

Indeks konkurentnosti ekonomskog rasta sastoji se od indeksa makroekonomske stabilnosti, kreditnog rejtinga zemlje, kvalitete vladinih investicija, percepcije korupcije, kvalitete zakona, indeksa inovacija, informatičke i komunikacijske tehnologije, te transfera tehnologije.

Bepo se raspisao (iako još uvijek bez konkretnosti) o potebi politike očuvanja stabilnosti tečaja kao komponente makroekonomske stabilnosti. Da je vladine investicije bolje opisati sa riječi rasipanje je svima valjda već jasno, a politika oporezivanja u cilju financiranja državnog poduzetništva je odavno trebala biti mrtva. Mnogim zakonima treba giljotina, a korupcija i dalje cvate.

K tome neproduktivna državna administracija buja. Pogledajmo regulatore financijskog tržišta. Finska FSA regulira cijeli financijski sustav sa 140 zaposlenika, Austrijska FSA sa 200, a koliko zaposlenika imaju HANFA i HNB zajedno? Postoji li u HNB-u simulacija utjecaja politike očuvanja tečaja na gospodarski rast utemeljena na znanstvenim argumentima? A kvalitetu statistike kakvu “proizvode” u HANFA-i sam komentirao pod INVESTICIJSKI FONDOVI. Kada bih počeo nabrajati gluposti koje rade birokrati u Ministarstvima, ne bih se mogao zaustaviti do sutra…

Tek nakon značajnih rezova i restrukturiranja u državnom birokratskom aparatu možemo govoriti o potencijalu realnog gospodarskog rasta od 8 do 9 posto. MMF zna što priča. Sve baziraju na znanstvenim argumentima.

Pa o tome se i radi, o pitanju TKO TO hoće i može napraviti ?!
Kina s nekih miljardu i po ljudi već godinama ima dvoznamenkasti rast. U maloj Hrvatskoj bi ispao smješan da spomeneš takošto, iako smo industrijskom proizvodnjom jedva dosegli onu iz 1990.
Naravno da su usporedbe ishitrene, u Kini se još uvjek vrše javne egzekucije, prinudno ograničava natalitet itd… na što mi nebi pristali.
Prof.Lovrinčević točno kaže da je zacrtavanje planiranog rasta unaprijed – neozbiljno.
Ali isto tako defetistički niska očekivanja, to rade političari nebi li im rezultati bili za dlaku bolji, pa da si pripišu zasluge. Bilo bi im bolje da prouče fenomen jedne Estonije.

Glas za SIMPSONA, Vašu sretnu budućnost i bezbrižnu starost

Dobar, solidan plan SIMPSON. Ne piše puno (zato daj) o fiskalnoj i poreznoj politici kojim bi postigao smanjenje proračuna (osim više privatizacije), što je nužno potrebno. Moćno oružje za pobjedu defetizima i negatizma je najava i provedba dobre porezne reforme, gdje bi ljudi vidjeli rast neto plaće zbog smanjenja “poreza” na plaće, uz manji porez na konzumovom računu. Glupo je to zvati “davanjima”…. politički trikovi. Tko to želi davati velike komade svoje plaće? Povrat poreza je uvijek IN. [smiley2]
Sviđa mi se ono “spominjanje” flat taxa, ja ga podržavam, ali treba ga dobro plasirati u reformu.

Kako smo vidjeli iz vijesti ovih dana, 1/4 proračuna (28,2 milijarde kn) je otišlo zaposlenicima kao plaće. Valjda su tu i uključeni zaposlenici državnih “”poduzeća”” (dupli navodnici) a ne samo birokracija. Nekako je surealno da 1/4 prihoda vlade odlazi na plaće vladinih zaposlenika.
Pravo lice HDZ kao jedne konzervativne stranke (riječju ali ne djelom) je da su povećali rashode 7.2%.
Vidimo da je HDZu, kako to lijepo Poslovni piše, “bilo teško kontrolirati” izdatke za subvencije gospodarstvu. Bili su veći više od 9% u odnosu na 2005. Više od polovice ih je otišlo državnim poduzećima, svim gubitašima uglavnom (neka sam u krivu ovdje). Kad se već rasipaju poreznim novcem, umjesto da ide privatnim efikasnim poduzećima (iako sam i protiv toga) u nekom strateškom sektoru koji hrvatska pošto poto želi stvoriti, oni odlazi u propala, neprofitabilna i nekonkurentna “poduzeća.” Privatna efikasna i konkurentna poduzeća bi trebala dobiti sve te subvencije onda (na populistički način) ako smo ozbiljni o ekonomiji.
HDZ očito da nije, već je ozbiljan o kupnji glasova. Slab je to business, samo kupovati bez prodaje.

Vidim da je profesor Bepo ranoranilac. Svaka čast, Bepo. Nije ti prva poruka u 5 sati ujutro. Nego, može li mi netko poslati link na podatke strukture rashoda bruto domaćeg proizvoda za 2006. godinu? Ja sam o tome saznao jedino od VAS i iz novina…

Molim vas reakciju na novu rukavicu izazova politici očuvanja stabilnosti tečaja. Miodrag Šajatović u Ekonomalijama: “Koliko god to zagovornici zacementiranog tečaja kune pokušavali marginalizirati, pristaše fleksibilnije tečajne politike nikad nisu posve zašutjeli. Da je netko u Hrvatskoj htio ozbiljnije analizirati nedavne najave otpuštanja tisuća radnika iz Airbusovih pogona u EU, otkrio bi da je jedan od razloga krize europskog proizvođača aviona – jak euro i slab dolar. Zahvaljujući slabom dolaru, američki proizvođač aviona Boeing daleko je konkurentniji od Airbusa čiji se troškovi računaju u jakim eurima, dok su ponude kupcima izražene u slabim dolarima. Sada bi bilo zanimljivo čuti domaće advokate precijenjene kune i njihovo objašnjenje da jak euro šteti Airbusu, dok jaka kuna ne šteti preostalim hrvatskim izvoznicima.”

1. Molim VAS da nabrojite i argumentirate razloge za provođenje politike očuvanja stabilnosti tečaja. Molim VAS da opišete teorijske i empirijske modele koje vaša institucija koristi za simulaciju utjecaja deprecijacije tečaja na stabilnost cijena i gospodarski rast.

2. Molim VAS da ukratko izložite HNB-ovu strategiju upravljanja deviznim rezervama i usporedite ju sa praksom usporedivih zemalja (navesti kojih). Molim VAS da komentirate praksu nekih razvijenih zemalja koje devizne rezerve ulažu u vlasničke vrijednosne papire i razvojne fondove.

evo malo laičkog doprinosa baziranog na penguinovoj “teach yourself economics” i dosta prakse (i snažnog uvjerenja da za praktične programe više i ne treba, dapače smeta):

(namjerno isključujem bilo kakav analitički znanstveni naziv):

– ako sam platio autoškolu 1.200,00 kn 1996. godine (nisam baš bio napredan vozač

[smiley1]), a sada se te škole bore za novu cijenu od 9.000,00 kn – a da se zvanični tečaj gotovo nije pomaknuo, o čemu je onda riječ? po meni o umjetnom tečaju, koji pak pomaže samo uvoznicima i nikom drugome.

druga strana medalje je: penguin kaže da se novac može tiskati samo ako ima pokriće u protuvrijednosti. a protuvrijednost opet raste samo kroz dodanu vrijednost, po seljački kroz naporan i ekonomski suvisao rad.

znajući na balkan u našim srcima (ne mislim na ovaj forum, ali mislim na šire društvo), jasno je da bi se lako bilo odlučiti pokriti nerad štancanjem kunića….

dakle pravo rješenje je očito negdje između štancanja kunića i glađenja brade “mate importu” (sadašnja situacija). no kome to povjeriti?!

po meni bi bio prvi korak da država prestane s praksom neplaćanja (jer ona ga generira), te da isto općenito strogo zabrani – pa da vidimo s koliko novca uopće raspolažemo

(trenutno sam uvjeren da mnogi ropski todorićevi kooperanti ne rade za stvarni novac koji negdje postoji, nego za magloviti optimizam da će ležerno akvizicionarstvo samo po sebi donijeti neki basnoslovan profit – nekad u budućnosti/i obvezno bez ikakvog posebno uloženog truda i znanja).

to bi bio solidan prvi korak[smiley13]

Kvalitetna rasprava dečki. Malo se kasno uključujem, ali neki raniji postovi isprovocirali su nekoliko pitanja.

Prije svega, iz nekih postova se da naslutiti jedna po meni potpuno kriva teza, a to je iluzija o HDZ-u kao nekoj laissez-faire opciji koja zagovara slobodu poduzetništva, nasuprot SDP-a kao opciji koja se zalaže za državni intervencionizam.

Po meni, to je slijepo trpanje specifične političke zbilje RH u neke zapadnjačke lijevo-desne šablone. To jednostavno ne stoji. Po čemu je molim vas HDZ poduzetniku okrenuta opcija? Ili još bolje: čime se zalaže za manji upliv države u ekonomiju?

To su naprosto iluzije proizašle iz činjenice da se program Dr. Jurčića zalaže za veći izravni ili neizravni državni angažman u velikim infrastrukturnim projektima s jedne strane, a sa druge iz potrebe onih koji ne funkcioniraju bez klišeja i stereotipa da negdje strpaju HDZ, koji je prirodni kontrapunkt socijaldemokratima.

Kao, HDZ je desno, desno je suprotno od lijevo, pa ako je lijevo za aktivnu ulogu države u razvoju, desno stoga valjda mora biti kontra toga…. Paz da ne bi.

Vidim da ste izuzetno dobro verzirani u ekonomskoj teoriji, a neki i praksi. Poštujem. Ali evo malo političke realnosti….

HDZ se od SDP-a ne razlikuje po ekonomskoj politici.

Prva i osnovna razlika je u retorici (bla bla Generali, bla bla dignitet domovinskog rata, bla bla branitelji i t.d.) s ciljem pobuđivanja nacionalnih emocija i recikliranja naše društvene kalvarije s početka devedesetih.

Druga vidljiva razlika je u sustavu vrijednosti: HDZ je manje tolerantan prema različitosti, skloniji katoličkoj crkvi i tobože više drži do obitelji, što je po meni krajnje licemjerno, al ajd.

Treća, vrlo bitna razlika, je u tome što SDP ima program a HDZ ne. Oni su na vlasti i plivaju u dnevno-političkim problemima. Mislite da se netko zamarao razvojnim programima? Sigurno. Pa nisu imali konkretan program ni kad su bili u opoziciji. Izbore su dobili na Gotovini, kestenjarima i praznoj ratničkoj retorici. I ono malo “programa” što su imali, vrlo brzo su zaboravili i napustili pred pritiskom dnevnopolitičke stvarnosti.

Četvrta bitna razlika je u tipu politike. HDZ-ov modus političkog djelovanja, jedan od preostalih Tuđmanizama, je korištenje javnih sredstava za plaćanje glasačke lojalnosti određenim širokim društvenim skupinama. Počelo je kao pretorijanski sindrom pokojnog Despota, koji je policiju i vojsku držao zadovoljnom i dobro plaćenom. Partijski podobni poduzetnici trajno su interesima bili vezani uz Zajednicu, a dnevno su povećavali brojnost članstva transferima “velikih igrača” i sitnih oportunista kojima su i mrvice bile dovoljne. Krug je proširen na državne službenike, branitelje, a po novom i umirovljenike, s kojima su trenutno u paktu.

Puno dobro plaćenih i sigurnih poslova u javnom sektoru dovelo je do skupog, nemotiviranog i neučinkovitog sustava koji je bio kamen oko noge ekonomiji kojoj je trebao poticaj za rast. Pogodovanja partikularnim gospodarskim interesima prema partijskom ključu drobila su pred sobom razvoj poduzetništva i konkurentnosti. Mrvice gladnima, sitni predizborni darovi i povlastice određenim kastama (davanja umirovljenicima, povlastice za uvoz automobila braniteljima i sl.) bili su strogo u funkciji kupovine lojalnosti birača i vrlo su brzo odlazila ravno u potrošnju i uvoz.

Dakle četvrta bitna razlika je u tome što se HDZ vjerno drži politike trošenja javnih sredstava u funkciji postizanja dnevnopolitičkih ciljeva umjesto u razvoj, kao što je to cilj SDP-a.

Nastavak slijedi 😉

Umjesto disklejmera: jasno je da sam lijevo orijentiran. 🙂

Lijevo orijentirani QuantaDogg, hvala što si se uključio. Nadam se da ćeš pokušati braniti tezu korištenja tečaja u ekonomskoj politici (citirao sam izjavu Ljube Jurčića). To je ključna razlika između ekonomske politike SDP-a i HDZ-a. HDZ je očuvanje stabilnosti tečaja definirao kao ograničenje u problemu maksimaliziranja stope realnog rasta bruto domaćeg proizvoda kao cilja. SDP zastupa tezu precijenjenosti tečaja i potrebu njegove korekcije kao poticaju konkurentnosti i izvozu.

Vrlo dobro pitanje koje se nekoliko puta istaklo bilo je nešto u stilu “koliko kakve države u gospodarstvu.” Ključan element koji nedostaje za kvalitetan odgovor je “gdje?”

No prije toga, volio bih da se odmaknemo od ideje HDZ-a kao tobožnjeg šampiona laisez faire ekonomije.

Način vladavine HDZ-a od stoljeća dva’cetog pa naovamo dovoljan je kontra argument toj tezi. Pod HDZ-om država možda nije bila poduzetna kao ona koju sugerira Jurčić, ali to ne znači da je ostavljala gospodarstvo na miru da raste i razvija se.

Jurčićeva država je poduzetnik u domeni velikih infrastrukturnih projekata. Ako je to državni intervencionizam, onda ona jest intervencionistička.

HDZ-ova možda nije poduzetna, pa stoga i nije intervencionistička na taj način. Ali kakav li je samo intervencionista bila (a u jednoj mjeri i dalje jest) na jedan drugi, HDZ-u svojstven način…

Govorimo o intervencijama pojedinaca koji su se redovno koristili polugama državnog aparata, nerijetko služeći partikularnim i privatnim interesima. U povijesti je takvih slučajeva bilo toliko da su 90-ih bili više pravilo nego izuzetak. Zaboga, jedan dobar dio naše ekonomije prešao je iz društvenog u privatno vlasništvo vođen upravo takvim mehanizmima javne intervencije.

Elemente takve prakse vidimo i danas; spomenimo samo Veronu.

HDZ-ova država je itekakav intervencionist. Ali to nije oblik sustavnog intervencionizma, to je više ispodstolaški intervencionizam. U službi partikularnih interesa. To nije laissez faire. To je gazdovanje.

Da se vratim na početak, i postavim potpunije pitanje: koliko kakve države gdje?

Ekonomske teorije koje vjerujem svi podržavamo govore da su za razvoj tržišta sloboda i konkurencija najbolji katalizator.

No u kapitalističkoj tržišnoj utakmici netko dobija, a netko gubi. Na nacionalnoj razini, to znači da neke tvrtke propadaju a neke opstaju. Neke rade čipove, a neke čiste kanalizacije. Na globalnoj razini, ekonomije nekih država i regija dominantno proizvode čipove, softver i nano-strojeve, a druge uglavnom šivaju tenisice i lopte za Nike i Reebok.

Nešto intervencionizma ipak je potrebno ako ne želimo imati ekonomiju blagajnica, čistača kanalizacija i šivača lopti. Pa ako to globalnu ekonomsku bilancu odmakne koji promil od optimuma, ja neću pustiti suzu.

Ako se država ne uplete u razvoj gospodarstva, bojim se da ćemo biti samljeveni u zupčanicima globalne ekonomije.

Pogodio si bit, kolega QuantaDogg. Koliko kakve države i gdje u gospodarstvu je ključno pitanje. Želimo li državu – poduzetnika, pa makar i u domeni velikih infrastrukturnih projekata?

QuantaDogg dobro piše o “kao” razlikama između SDP i HDZ ekonomske politike. Sve je to populistička retorika. Kao šta sam prije rekao “riječju ali ne djelom” se “kao” razlikuju. HDZ bi trebao biti prirodna opozicija SDP, ali nemaju snage ni intelekta (stručnosti) u HDZu za pravu ekonomsku opoziciju. Najavljivali su smanjnje pdv-a za 2% pa ni to nis uspijeli jer nisu znali kako reformirati porezni sistem. Trebalo je imati i…ahm….”hrabrosti” uz stručnost.
Sjetimo se da su Jurčić i Crkvenac bili ministri u SDP. Makar se ja ne slagao sa njihovim nazorima i objašnjenjima, jesu stručni ljudi. A njihova opozicija danas, u HDZ-ovoj vladi?? Nikako stručnjaci u domeni u koji bi trebali biti.

Iako nisam lijevo orijentiran HDZu isto ne mogu dati glas.
Nisu laissez-faire opcija u politici. Ničim, osim retorikom, se ne zalažu za manje države u ekon. Kao šta sam prije napisao, još su i povećali neproduktivne subvencije gospodarstvu. Znači, intervencionisti su na ekonomski nesposoban način (da ne kažem nešto gluplje), politički, ne ekonomski, kupuju glasove, kao što QuantaDogg kaže. Nemaju (za sada) kontra plan.
Uvođenje “hitro” i slično ubrzanje birokracije donosi samo toliko u glavi birača.
SDP bi trebao pobjediti na izborima, pa neka pokažu šta znaju i mogu. Vjerojatno neće intervenirati na politički način u ekonomiji, već nastojati nešto produktivno uraditi. Ako za 4, ili 8 godina, mandata uspiju relano pokrenuti ekonomiju, BDP, restruktuirati je i reformirati HDZ će se možda ekonomski “opametiti.” Javnost će se sigurno opametiti prije i staromodni “ispodstolaški intervencionizam” ili “Tuđmanovski” način neće prolaziti kod mlade generacije.