Ako sam dobro shvatio, u Konzumu se „ogleda“ upravo „drastična porast vrijednosti rodbine na selu“ i porast „robne razmjene u ukupnom gospodarstvu“.
A koja je to „ rodbina na selu“ ako ne Pik Vrbovec, Belje, Agrofructus i ostali? A što je KONZUM, ako ne u prvom redu mjesto gdje Agrokorove tvrtke kćeri vrše „robnu razmjenu“ da bi potom i distribuirale?
Zašto su se u toj ZATVORENOJ TRGOVAČKOJ DRŽAVI, kakovu nije zamislio niti Johann Gottlieb Fichte , našli i investitori, i banke,i niz ostali sudionika na tržištu i nije neka posebna enigma.
U pravu ste , kroz Konzum se ogledaju posljednji ostatci univerzalizma, kao prošlost i sadašnjost.
Nemoj o bitcoinu. To je tema na kojoj i pametniji od tebe ispadaju budale.
birta poceo gledati grafove…jel moguce [emo_zacudjen]
birta poceo gledati grafove…jel moguce [emo_zacudjen]
ima utakmica koje pogledaju i ljudi koje sport ne zanima 🙂
samoposlužne blagajne su okrutne ?????
i kombajn vjerojatno… za nosače nosiljki sigurno je i parni stroj bio okrutan…
evo ..
ako koga zanima:
Broj aukcije: 2216052
Početak aukcije: 23.04.2013 u 2142
Kraj aukcije:30.04.2013 u 2142
JNA – šapka i 4 titovke
– Šapka oficira/podoficira kopnene vojske – vrlo dobro očuvana
– Titovka oficira RV i PVO – dobro očuvana, nema etiketa
– Zimska kapa za uniformu M77 sa našivenom zvijezdom – (Branko Krsmanović Paračin – br 3 – 57 cm obujam glave, 1984.) – dobro očuvana
– Ljetna kapa sa zvijezdom (IKOM) – IRIS Prijepolje 1/1980 – kapa je u dobrom stanju (platno) ima na jednom dijelu crvenu mrlju (moguće krv), a jedan krak emajla zvijezde je okrhnut
– Stariji tip zimske kape sa zvijezdom (IKOM) – nešto lošije stanje, zvijezda ima ogrebotina, materijal čoja
[emo_naivan]
O Milanu Kunderi i ‘Besmrtnosti’ već sam puno toga rekao pa nekako mislim da nema više razloga ponovo objašnjavati. Radije bih spomenuo par drugih pisaca ili knjiga. Meša Selimović mi je sigurno najdraži pisac s ovih prostora. Njegova knjiga ‘Tvrđava’ kao i ‘Derviš i smrt’ su mi kao vodič kroz život. U njima se može pronaći cijela povijest, razlozi za propadanje civilizacija, isticanje pravih vrijednosti, kao i sve ono najlošije što se može pronaći u čovjeku. To je isto pisac čija su me dijela natjerala preispitati vlastite stavove i vrijednosti. Agota Kristof i njezina trilogija ‘Velika bilježnica’, ‘Dokaz’ i ‘Treća laž’ su me isto zatekli nespremnog. Nisam imao nikakva očekivanja prema tom djelu, ali sam ubrzo shvatio da se radi o velikoj autorici i da mi je u rukama velika i važna knjiga!
To su one knjige koje pustiš iz ruku tek kada dođeš do zadnje korice. Jednostavno dragulj u ‘novijoj’ književnosti. Nema tu suvišnih riječi, nema klasičnih književnih opisa, stvari su gole i sirove. Točno onakve kakve, zapravo i jesu. Od Agote sam naučio da se neke stvari mogu dovoljno dobro opisati ili prenijeti opisujući ne sam događaj, već njegovu posljedicu. Zbog te sam autorice počeo istraživati jednu cijelu, za mene nepoznatu, književnu scenu. Puno je još autora i knjiga koji su ostavili trag u meni. Svaka knjiga koju pročitam, nauči me nečem novom i obogati me na neki novi način. Nema knjige od koje nisam barem nešto dobio ili naučio. U ovome svijetu gdje nam se nude gotova rješenja i gdje smo svakodnevno izloženi reklamama, ponekad mislim kako je knjiga zadnja nada za očuvati našu svijest, vježbati maštu, a ujedno njome možemo pobjeći na sigurno i mirno mjesto.