Najveće pitanje koje se postavlja jest – što rade policija i tužiteljstvo?

Kao što se sav kriminal na razini država pokušava prebaciti na Sanadera, jednog i samog, tako će ispasti da je za sve muljaže na cestama kriva samo Skladgradnja, a svi pokazatelji govore da je opseg krađe stoput vći od bilanci Skladgradnje.

Sve je počelo kad su otjerali Bechtel. Dok je Bechtel radio, naši izvođači su uspješno radili kao podizvođači, redovito su plaćani a Bechtel je ugovarao poslove s fiksnom paušalnom cijenom, koja štiti investitora, tj. državu, više nego izvođača.

I bilo je novca za sviju. A odjednom su počeli napadi na Bechtel “jer pravi profit”, što je najveći grijeh koji može uraditi bilo koja privatna tvrtka u Hrvatskoj (nitko ih ne napada samo ako gube novce).

Onda je došla ponuda domaćeg konzorcija, duplo niža od Bechtelove, ali s potpuno promijenjenim ugovorom – jedinične cijene s neograničnom mogućnosti zaračunavanja dodatnih radova, vrsta ugovora koji sav rizik prebacuje na investitora – državu, i to su prikazali kao veliku uštedu i pobjedu domaće pameti, o tome je pisalo u svim novinama.

Očito je nabijanje dodatnih radova postalo izvanredno unosan posao, dionice su se dobivale lako, stavljala se kako bilo niska cijena koja se onda do besvijesti uvećavala. Svi su očito krali, pa su cijene reketa i provizija otišle u nebo.

Tu bi u zatvor prvo trebala ići glavna državna revizorica, a zatim pola porezne uprave i inspekcija, zatim nadzor, uglavnom i skoro uvijek IGH, a tek onda bi se moglo raspravljati i krivnji “nižih u hijerarhiji” tj. izvođača.

No budući da bi takav rasplet u zatvor strpao “podobne” koji su pod zaštitom KP HDZ i KP SDP, niti se ne pokreće istraga. I tu se kriminalni krug zatvara i hrvatska još jednom promovira kao zemlja gdje su najteža kriminalna djela pod zaštitom državnih službi koje bi ta djela trebala razotkrivati i sankcionirati.