ERO D.O.O. 77,26% 330.042,00 77,26% 330.042,00
FRANCK D.D. 2,38% 10.152,00 2,38% 10.152,00
RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D. ZAGREB 1,84% 7.873,00 1,84% 7.873,00
RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D. ZAGREB 0,53% 2.284,00 0,52% 2.234,00
GERARDI PIERINO 0,52% 2.200,00 0,52% 2.200,00
SOCIETE GENERALE-SPLITSKA BANKA D.D. 0,51% 2.170,00 0,51% 2.170,00
MILJKOVIĆ VIKTOR 0,47% 2.012,00 0,47% 2.012,00
KARŠIĆ DRAŽEN 0,43% 1.853,00 0,43% 1.853,00
VIDOVIĆ SRĐAN 0,40% 1.699,00 0,40% 1.699,00
CETINA ATTILIO 0,33% 1.400,00 0,33% 1.400,00
84,67% 84,66%

PE 6.11, PB 0.47, PE * PB = 2.87
Ako bi se uzeo visegodisnji prosjek dobiti, brojke bi bile jos nize, ali posto je dobit u padu, onda je ovo losiji slucaj.
Ja cekam jos nize.

Sto naravno ne znaci da bude nize, niti je to prizivanje da ode nize. Problem je s jedne strane u ocitoj nezainteresiranosti za FRNK, jer bid je stvarno smijesan, pogotovo kad mu se vidi dno.
Inace, sto je cijena niza, to je slabija rasprava. Sto nas tako gadno pogadja pad cijene ili su svi pobjegli iz dionice glavom bez obzira?

[/quote]

Pa cuj, kad se vec poklanja, uvijek moze i nize. Mada je moje geslo, bolje da krene prema gore i da vise ne kupujem, nego da ide dolje pa da kupujem.

Možeš čekati niže cijene, samo što bi ti se lako moglo dogoditi da se cijene vrate, a tad će ti biti kasno. Propustio si povoljnu priliku. Drugim riječima trebaš se osigurati od tog rizika.
Strpljenje je sigurno vrlina, no treba imati i egzaktnu mjeru do kad čekati, a kad je vrijeme za akciju.

Eto ja sam unatrag mjesec dana obavio veći dio kupovine, jer sam to čekao gotovo cijelu ovu godinu. Od rizika propuštanja povoljne prilike osigurao sam se tako što sam kupio na zadovoljavajućim cijenama.

Da će tržište prestati padati nakon što sam ja kupio su očekivanja u domeni znanstvene fantastike i nema nijednog opravdanog razloga za to. I to nije nešto o čemu treba sada brinuti. Sada je vrijeme kupnje i jedina je briga kupiti najkvalitenije i zadržati zadovoljavajuću likvidnost.

Slijedeći rizik koji se nameće svima koji kupuju je kako zadržati i dalje odgovarajuću likvidnost i spremno odgovoriti na nove povoljne prilike. Ili imati i dalje dovoljno keša-trenutno je to najveći izazov. Čekanje mislim da nije više presudno, pogotovo ne na ovim razinama cijena. Jer ako npr tisak padne za još 50% to je nekih 125 kuna, što je relativno malo u odnosu na njegovu vrijednost (oko 1.000 kuna gdje je 125 kuna pad od 12% – što može nadoknaditi u jednom povoljnom danu).

Cuj, daleko od toga da ovo nije povoljno, zato sam i stavio faktore da nas malo potakne na raspravu. Na kraju krajeva, the ekipa (po 1000 komada) se tovarila po 1300Kn ili vise, sto znaci da je i ta cijena njima dovoljno dobra. Mi sitni kupimo mrvice, ali zato dosta povoljnije.

E sad, ne mozes kupovati bas kad zelis, jer postoje, naravno, ogranicena sredstva, a onda se trazi dno, koje je naravno vrlo tesko pogoditi i tada iskoristiti ogranicena sredstva. Drugi faktor kod odluke kupnje je, opet naravno, spustanje prosjeka.

Ovo naravno nije poziv na kunju ili prodaju FRNK :).

Frank impresionira niskom zaduženošću u ovim vremenima kreditne krize. Prehrambeni proizvodi ne bi trebali osjetiti krizu, a cijena bez obzira na to i dalje pada. Tržište je ovdje neopravdano snizilo cijenu dobre dionice.
Prema podacima u zadnjih 6 godina prosječni godišnji rast imovine iznosi 8,2%. Ako uračunamo trenutnu potcjenjenost povrat na investiciju bi trebao biti visok.

No da li će rasti u narednom razdoblju brže od indexa? Možda trenutna cijena sugerira da neće.

Imam je u portfelju.

Mislim da je Buffett rekao da on kupuje dionicu koja vrijedi 1 dolar kada joj je cijena 40 centi. Ako bi to bio PB, onda je jos malo pa 0.4, trenutno 0.47.

Kako računa intrizičnu vrijednost?? Pa to je zapravo ništa drugo nego svojevrsni DCF. S tom razlikom da on sebi taj diskontni novčani tok računa "malo po svome", on voli gledati puno u povijest poslovanja, pa onda puno u budućnost… voli stvari malo "ugladiti" (zaokružiti) i biti razuman/konzervativan na svakom koraku; dakle najprije će pogledati zadnjih 10 godina izvještaja, i za svaku godinu izračunati "zaradu vlasnika", to ne bila obična knjigovodstvena dobit, nego malo širi pojam, to bi bilo sve ono, što se stvarno/realno može izvući novca iz firme svojim vlasnicima, a bez narušavanja poslovanja/investicija… dakle bitno je kolika su kapitalna ulaganja potrebna za održavnje posla (dobro je da su što manja), bitno je da je ROE/ROIC velik i dobro upravljan (firma ne smije zadražnu dobit reinvestirati u poslove manjeg povrata nego što ga postojećim opsegom aktivnosti ostvaruje, tada bolje da isplaćuje dividende…), pa će on otprilke ovako reći: neto dobit + svi nenovčani izdaci – prosječna kapitalna ulaganja = zarada vlasnika; to bi kod nas bilo za svaku godinu: neto dobit + amortizacija (+ još malo nešto, ovisno da li i kako poduzeće još "skriva dobit") – u zadnje vrijeme nekakav prosječni novčani tok od investicijkih aktivnosti , i to što dobije to je ključan podatak, tu veličine gleda u zadnjih 10 godina; ako se zadražava više manje stabilna, pogotovo ako raste… to je dobar znak. Sada je puno intrigantije pretpotaviti kako se ta veličina očekuje ponašati u budućnosti, u svakom slučaju nastoji biti konzervativan, ako je postojao nekakv rast u prošlih 10 godina, za naredno razdoblje sigurno da neće pretpostaviti neku veću stopu, vjerojatno nižu… e sad je to prava igra, kako će on na temelju poznavanja posla, na temelju proučavanja konkurenata i njihovih mogužnosti zarađivanja… kakve će stope rasta projicirati za "zaradu vlasnika" ovoga poduzeća; to što dobije za sve iduće godine za koje biznis očekuje da će ostati u poslu, to diskonta, i to je "njegov DFCF", stopa koju će koristiti je zapravo stopa "njegovog očekivanog prinosa", dakle nešto vrlo individualno, neće njegov DCF imati neke veze sa onim što ga rade analitičari sa svojim metodama određivanja diskontne stope. A njegova stopa je nešto tipa: njegov osobni prosječni godišnji prinos do sada; tj. želi uložiti u nešto gdje će imati prinos jednak ili veći dosadašnjemu, "da si ne naruši perfomanse", i na tako dobiveni broj, kao maržu sigurnosti, lupi 20 % do 50 % dolje (ovisno "koliko je siguran u tu firmu", za one jače, blue chipove i tak i ne mora marža biti baš 50 %). Tako dobiveni broj je obično nešto jako malo, i što se na tržištu rijetko pojavi, u pravilu za ovakih kriza i sl. Zato njemu sada vrijeme za šoping, jer dugo stvari nisu imale "cijenu koju on smatra sebi povoljnom".

Stupanj zaduženosti i količina keša po dionici (što je kod FRNK zanimljivo) igra važnu ulogu u procjeni sigurnosti (pa potrebna marža sigurnosti može biti manja kod ovakvih "pouzdanih firmi"), kao i slobode u projiciranju viših stopa rasta zarade vlasnike pretpostavkom da će menadžment u budućnosti ta novčana sredstva i potencijal financijske poluge mudro iskoristiti. U ocijeni svega toga je ključno mišljenje o menadžmetn

Da samo što dionica vrijedi više od knjigovodstvene vr.
Kažem to napamet, mislim da bi to dcf ovdje jasno pokazao.

Kako računa intrizičnu vrijednost??
…
[/quote]

Sto vise reci nego: dobro. Svaka cast na postu.