Mogao je članak biti i u dvije rečenice: globalno uspješan poduzetnik, 95% tržišta ima vani, formalno sjedište tvrtke mu je tu isključivo iz sentimentalnih i iracionalnih razloga, da ode bilo gdje izvan Hrvatske bio bi još i puno uspješniji.

Po prihodima od pet milijuna €, vjerojatno se radi o montažnim radovima i eventualnoj prilagodbi Thyssen Kruppovih i Schindlerovih liftova!? Neću reći da je to loše. Sve je dobro, što te drži pri high-end tehnologijama. Pa makar to bili i montažni i servisni poslovi.

Zašto treba toliko laži u ovom članku. Ljudi su uspješni ali montiraju tudja dizala Schindlerova, Thysenova i Otisova dizala. Te firme su uložile puno novca u razvoj i sada netko tko živi od njih svojata i pravi se da zapravo on proizvodi dizala.
Pri montaži Simplex koriste Manual tj. upute proizvodjaca dizala koji im kaže u tu rupu stavi vijak i toliko ga zategni. Na montaži dizala isključivo se sve radi po uputama proizvodjaca dizala .
Doveli su jeftinu radnu snagu iz Slavonije i postali uspješni. Prodaju cistu fizikalu i to je super jer donose novce u hrvatsku i to treba tako sagledati jer je jedino to istinito. Ulog u opremu je jako mali a k tome ima desetak montažera u Njemačkoj kao sto je i Simplex i nitko od njih nije proizvodjac dizala.
Čestitam na uspješnosti bitno da se novac donosi u hrvatsku, ali bi trebalo realno i istinito napisati članak

ugrađuje unikatna i superbrza dizala
???

Unikat (latinski -jedini) = prvi ili jedini izrađeni primjerak čega; original;
Unikatni = jedinstven u svojoj vrsti, izuzetan, nedostignut, nedosežan, besprinjeran, bez premca.

A zatim autor navodi mjesta gdje ugrađuju “jedine” primjerke liftova tvornica koje postoje od 1856.g.

Da, autor je stvarno “jedinstven” (pogledajte rječnik stranih riječi i objašnjenje na stranom jeziku za jedinstvenost)

Bilo bi “unikatno” kad bi ugrađivali liftove koje pokreće elektromagnetizam.
Poput vlaka koji sad koriste Kinezi, a vozi brzinom od 450 km/h.
No, sajle koje koriste ovi liftovi baš i nisu pogodne za “maglev” liftove.
Spominani elektromotori isto nisu nešto nepoznato i jedinstveno.

A kako se može napraviti proizvod “made in Croatia”, kad u Hrvatskoj nema tvornice koja proizvodi sajle.
Tvornica elektromotora iz Subotice ima zanimljivu i ne baš unikatnu povijest.
Uništena na hrvatski način.

Tako da proizvod “made in Croatia” mora imati oznaku “assembled in Croatia”, jer nije izrađen, nego sastavljen, skopljen.

No, liftovi montirani izvan Hrvatske nikako ne smiju imati oznaku made in Croatia, jer čak nisu niti proizvedeni dijelovi liftova napravljeni u hrvatskim tvornicama.

@Bobo, pet mio. € prihoda u jednoj godini na 130 zaposlenih. Znači, po uposlenom cca. 280.000,00 kn prihoda. To je negdje oko 38.500,00 €. Toliko bi ih najmanje koštao godišnje jedan obični njemački monter, koji ima satnicu od 12,00 € ( 12 € x 168 sati = 2.016,00 € plus udio poslodavca u troškovima za (zdrastveno, mirovinsko, osig. za njegu, za nezaposlene, sve skupa cca. 650,00 € mjesečno), 2.016 €+650,00 € = 2.666.00 € x 12 mjeseci = 32.000,00 €, godišnje. To je bez terenskih dodataka i bilo čega drugog. A vjerojatno im poslodavac mora i troškove stanovanja preuzeti. Ako tome pridodamo, da radnik ima najmanje četiri tjedna odmora (gdje ne privređuje ništa) a može biti i neki tjedan bolestan… Ergo, te poslove mogu raditi samo radnici iz Nove Europe, koji doma imaju još manja ili nikakva primanja. Šteta je što naši novinari nisu u stanju seriozno obraditi/odraditi jednu temu.

Obučenost, kvaliteta rada i dobra organiziranost, te sposobnost prilagođavanja najkompleksnijim uvjetima gradnje – sve je to, gospodo, stvaranje dodane vrijednosti. Već i sama organizacija i menadžerski know-how ima itekakvu vrijednost. Ne bih to omalovažavao, a realnu cijenu te vrijednosti daje već samo tržište. Pa i spomenuti Schindler nije neka inovativna kompanija, uložili su velike, ogromne novce u industrijalizaciju proizvodnje dizala, pri čemu su potpuno fokusirani na kopiranje drugih, inovativnost im je krajnje ispodprosječna, kao i većini njemačkih kompanija, a opet im ne ide loše.

No problem je u drugome: kad im je krenulo, vlasnik se trebao početi prebacivati u Bugarsku ili Rumunjsku, sa sobom povesti i dobro platiti ključni kadar, i iskoristiti niže poreze i niži trošak radne snage – pa stvarno napraviti europski biznis.