Krenulo je opet. Treba ispuniti ovaj preveliki, bijedni domaći medijski prostor. Treba svaki potez komentirati i objaviti, svako kihanje i hvatanje za nos. Iza svakog miga možda leži neka skrivena poruka. Pregovori su tek krenuli, daleko su od završne faze i finaliziranja ali domaći mediji svejedno već moraju grijati punom parom jer nemaju boljeg za raditi osim pratiti ove domaće političare, većinom “političare”, i pobrinuti se da isti neprestano guraju face pred kamere i mikrofone i da dosađuju u TV emisijama. Ili kao Petrov jučer, i dalje ponavljati slogane iz izborne kamapnje kao neki robot, koje je vjerojatno tako dugo vježbao da ih već nesvjesno automatski izgovara tj. čim mu netko postavi mikrofon pred usta. Politikom se treba baviti u Saboru, ne pred kamerama. Ova estradizacija politike se nažalost “savršeno” uklapa u svu bijedu i očajnost domaće zbilje. Možda netko misli da će drugog obmanuti time i da bi netko mogao pomisliti da se i to ubraja u neki korisni politički rad (ima li toga kod nas?). Previše je politike u RH, daleko previše i to nikakve. A tamo gdje bi je trebalo biti, korisne i učinkovite, tamo je nema jer tamo obično niti polovica izabranih ne ulazi. Ako pak uđe, ne radi ništa, ili se z…bava i svađa, ili čita novine i surfa po kompu. Uozbiljite se već jednom, krajnje je vrijeme.

Trebam tbl Reglan.

Nefunkcionalno pravosuđe, slijepo na oba oka po potrebi, sa podređenim sporim i neučinkovitim tijelima te mizerno obrazovanje i visoka neciviliziranost i nepismenost društva su veći problemi. Nepismeno i isprazno novinarstvo, koje drže i plaćaju interesne skupine unutar i van zemlje, je tu ipak nešto manji problem. To možeš ignorirati. No ako ljudi slijepo vjeruju što čuju, gledaju i čitaju – sve te besmislice – onda je to već stvar nepismenosti s druge strane. Mogu samo ponoviti, medijski prostor u RH je prevelik, sadržajno nekvalitetan i podsjeća na neke zabavne emisije gdje je bitno tko nosi kakve krpice i je li se pojavio na špici i tko mu je bio pratnja itd. Taj prostor treba biti manji ali puno kvalitetniji i kritičniji prema “radu” i “djelu” onih koje se daleko previše i prečesto prati i koji to rado rade jer je lakše od onog što bi se trebalo raditi u Saboru. Neka si uzmu primjer na zapadnim medijima. Ovo stalno pojavljivanje političara pred kamerama i mikrofonima, u raznoraznim emisijama, govori puno o njima i samim medijima. Politika se provodi u parlamentu a mediji bi trebali politiku smjestiti u Dnevnik i možda jednu malo opširniju emisiju tjedno (ne dnevno). Kod nas od jutra do ponoći imaš politiku na svim kanalima, pa su išli dodati još tri kanala, kao da bude manje politike, a osim na Trećem imaš politiku od 0 – 24 h. I ovdje sve ide krivim putem. Pojavljivanja u medijima su dakle postala bitnija od rezultata, rasprava i sadržaja. Puno se priča a ništa se ne radi. A od onog što se priča, 90% možeš odmah baciti. Sve i kad bi bilo nešto pametno za čuti, od same priče nikakve koristi.