Pa nije dobro naravno ali to je sve dio akcije OTPOJIMO GA OD DIONICA. Što će banke reći sad kad je založeno cca 200.000 komada koje vrijede cca 10 mil. kuna a vrijedile su deset puta više. Pa neće biti sretni, a telefoni će zvonitiko ludi, još dodajmo da Erent više nije gradonačelnik Čabra i da je vlast u rukama SDP-a pa uzeti će mu i sve jabuke bez fiskalne kase.

Sad će se voditi akcija ko na Herbalifu jedni će gurati dolje a MF gore. Moguć potez MF-a je da trezor počne kupovati a može kupiti cca još 29.000 komada da bi se spasio margin calla a vidim po ovome da će borba biti oštra naročito kako banke budu stiskale MF-a.

Šta će se dogoditi ako akcija uspije i otpoji ga se od dionica?
Koji su scenariji u tom slučaju i kako će to povoljno utjecati na cijenu dionica?

E onda pogledajte prvih 10 dioničara koji će birati svoju upravu. Ima zanimljivih imena jelda ? A bankama dionice ne trebaju pa će ih prodavati recimo HPB a oni imaju preko 25% dakle javna ponuda i sa 25% postaje se u biti “vlasnik” ako ne onda najveći mali može raditi što ga volja recimo kupovati za trezor 29.000 komada i tako namiriti sve ostale dioničare a i sebe jel tako.

Ovaj zadnji scenarij je dosta izvjestan i moguć. Tako dioničari mogu značajno profitirati. Da sam ja npr. najveći mali dioničar a dođe zabrana od hanfe ide skupština i imenovanje mojih članova uprave, direktora, NO-a, sve po ps-u i Zakonu a zatim trezor također po Zakonu kupuje dionice po nekoj cijeni recimo 300 kuna ili 500 kuna a zatim uprava da prijedlog za stečaj i ode i tako svi dioničari namireni a državi ostaje tvrtka, a MF-u uspomene.

Zanimljivi su scenariji…
U slučaju prvog scenarija, po kojoj cijeni bi išla javna ponuda?
U drugom slučaju, zašto bi trezor kupovao dionice po 300 ili 500 kuna, kad ih ima po ispod 100?

Po prvom onda kada je nastala obveza negdje 2009 a cijena je bila cca 250-300 kuna.

Naravno da ima i ispod 100 ali ukupan broj dionica na prodaji je svega 1.728 komada a trezor može kupiti 30.000 a zašto , naravno zato jer će najveći mali dioničari željeti izići po čim većoj cijeni a nema ni baš puno slobodnih dionica svega cca 60.000 e pa da vidimo kako ga misle OTPOJITI.

HPB je država, ona dionice ne treba, ona će ih prodati i pri tome izgubiti…po kojoj cijeni i kome će prodati? A sve to bi se trebalo odigrati da bi se namirili mali dioničari…i onda ostavili tvrtku u stečaju državi…koja bi morala muku mučiti s radnicima i njihovim pravima i dugovima tvrtke…postavlja se i pitanje odakle bi išla isplata dioničarima ili s kojim bi to novcima trezor kupovao dionice po 300 ili 500 kn…
Malkice mi je to sve nategnuto, previše se u tom scenariji u prvi kadar guraju mali dioničari…a znamo da mali dioničari uvijek izvise na kraju…
Da se razumijemo, imam dionice FNVC…i nisam optimista po tom pitanju…

Ja jesam jer ima u prvih 10 PODEBLJIH MALIH DIONIČARA a oni znaju kako …..
Pa nije to puno novaca kad gledate da je trenutna cijena 0.1 book.
A OVI PODEBLJI VELIKI NE VOLE GUBITI.
Ovih 155.000 kod HPB-a su zalog za kredit koji ističe krajem mjeseca vidi što je bilo prošle godine oko tog kredita a tužitelj je bio jamac i taj kredit je uzrok tužbe koliko ja znam.
Neće HPB prodavat već će se odigrati ODPOJI GA OD DIONICA s tim ode MF u mirovinu.

Samo neznam što će onda ostaviti ČABRANIMA, ma bit će sigurno neka ribica iz ribogojilišta ako bude hrane za njih, jer kad vjerovnici počnu kucati, pa banke, pa porezna od koje je bio zaštićen, pa članovi obitelji nenamireni…..dobit će zlatnu pastrvu ili jabuku za životno djelo……a TVORNICA ĆE IONIAKO RADNICIMA ZEMLJA OKO ČABRA SELJACIMA a dva samaraša u zasluženu mirovinu.

Malo o našem Marijančeku iz VL 6.5 2013 Vaš link …da se ne zaboravi:

U obiteljskim tvrtkama glavna je motivacija i izazov što uspješnije prenijeti poslovanje na sljedeću generaciju
Obiteljski biznis: Marijan Filipović nije sinu Marinu ostavio ništa

Piše: Lidija Kiseljak
povećaj slovapovećaj slovanormalna slovamanja slovamanja slova
Ovih je dana u središtu pozornosti na poslovnoj sceni obitelj Šola, majka Marija, koja je sa svoja tri sina uhićena zbog malverzacija u Karlovačkoj banci, s kojom su svi bili povezani u poslu u banci te udjelom u vlasništvu.

Da je vođa takvog poslovanja bila majka Marija, bio je i zaključak istrage o malverzacijama, koje su se svodili na davanje milijunskih tzv. kredita za likvidnost prijateljima, kojima se pomagalo i većim kamatama na depozite, ali izvlačenje tog novca za financiranje svojih povezanih tvrtki. Je li majka imala prevelik utjecaj na sinove i u kojoj su mjeri oni prihvatili takav način poslovanja, ne može se znati, ali, kako nam tvrdi jedan psiholog, jasno je da je obitelj vodila isključiva želja da od prosječne obitelji iz predgrađa postanu dio poslovne elite, za što su neko vrijeme i slovili. To je ujedno i jedina tako završena epizoda poslovanja obiteljskog biznisa, koji zapravo i nije bio obiteljski jer je dioničara u banci bilo više, a ni novac nije bio njihov, no očito su ga oni tako shvaćali.

Ponekad i frustrirajuće

Hrvatska nema dugu tradiciju u obiteljskim kompanijama. Sve je počelo potkraj osamdesetih godina, ali već se može izdvojiti nekoliko kompanija u kojima nasljednici preuzimaju posao svojih roditelja. Nastaviti tradiciju svojih roditelja mnogima nije uvijek željeni izbor, ponekad ti odnosi među generacijama ne funkcioniraju, dolazi do razilaženja u poslovnim stajalištima, a u nekim pak slučajevima planovi i dogovori funkcioniraju dobro. Radi li se o obiteljskoj tvrtki ili samo nasljedstvu u profesiji, sa stajališta psihologa takve situacije mogu biti vrlo teške.

– Socijalna očekivanja i pritisak da trebaju biti kao i roditelji (bilo po dobrome ili lošem), da se trebaju ponašati, djelovati i živjeti da zadovolje imidž koji im je često nametnut, sve to može biti izuzetno frustrirajuće – kaže psiholog Boris Blažinić, ravnatelj Instituta za kvalitetu i razvoj ljudskih potencijala. U Hrvatskoj je sigurno najeksponiranija obitelj Todorić i njeno prehrambeno carstvo unutar koncerna Agrokor, u kojem danas rade i sinovi Ivice Todorića Ivan i Ante te kći Iva Balent. Vrlo su brzo došli na visoke pozicije, a nikada se u javnosti nije čulo da je došlo do većih razilaženja u vođenju poslovanja. Jedino se od nekih stručnjaka čuje kako sve konce sada drži otac i da je upitno hoće li djeca imati tu snagu da posao u budućnosti nastave.

Prošle je godine veću pozornost izazvao slučaj obitelji Filipović. Nakon što je sredinom prošle godine otac Marijan maknuo sina Marina s čelne pozicije njihove tvrtke Finvest, potkraj godine otac je napravio korak više te prebacio tvrtku na zakladu koja sada upravlja Finvestom, ali zakladom i dalje upravlja Marijan Filipović. Nagađalo se da sin Marin želi odustati od drvne industrije i posvetiti se turizmu, što ocu nije odgovaralo. Iako nakon toga sin Marin nije htio davati komentare u javnosti, sada nam je otkrio da je razlog razilaženja bila drugačija poslovna politika.

– Posve je netočno moje zagovaranje izlaska iz drvne industrije, već je točno moje zagovaranje da ostane ono od drvne industrije čime možemo biti konkurentni na europskom tržištu. Moje je stajalište bilo da se nastavi s proizvodnjom u pogonima Gerovo i Karlovac, sukladno planu strateškog restrukturiranja napravljenom prije četiri godine, koji imaju zdrave potencijale i domaću sirovinu. Što se tiče proizvodnje namještaja koja je u prot

NASTAVAK:
sukladno planu strateškog restrukturiranja napravljenom prije četiri godine, koji imaju zdrave potencijale i domaću sirovinu. Što se tiče proizvodnje namještaja koja je u proteklih šest godina ostvarila 19 milijuna kuna gubitaka i koja ne koristi ni sedam posto vlastite sirovine, smatram neodgovornim prema svim dioničarima daljnje zagovaranje te proizvodnje. Osobno sam za djelatnike u proizvodnji namještaja zagovarao prekvalifikaciju i sezonsko zapošljavanje u hotelima u kojima bi mogli zaraditi više tijekom sedam mjeseci umjesto da ih dovodimo iz udaljenijih krajeva – priznaje Marin Filipović te dodaje da je i opravdan angažman u turizmu, koji je donio znatno povećanje prihoda, sa 40 na 61 milijun kuna u četiri godine, i to sa samo 63 stalno zaposlena djelatnika. Zanimljivo je da Marin svog oca više tako i ne zove, nego imenom i prezimenom i kaže da do sada od njega nije namiren.

– Od gospodina Marijana Filipovića, s današnjim danom, ni ja ni bilo tko od članova moje obitelji nije namiren ni u kojem obliku – zaključuje

Vezano na kamp vrolo zanimljiv link:Vaš link …

Mislim da se tu događaju vrlo mutne stvari za nas dioničare:
Objavljeno: 18.Okt.2012 ob 08:35
Imam sklenjeno kupoprodajno pogodbo za nakupu mobilne hišice, ki se bo postavila na parceli v novem delu, ki se bo urejal pozimi. Pogodbo sem sklenil s podjetjem Agrocetin d.o.o. Trnovi, ki je v lasti lastnika kampa g. Filipoviča. Pogodba torej ni podpisana s Kampom, niti s Finvest Corp. Plačal sem 50 % kupnine na račun podjetja Agrocetin. Bistvena sestavina pogodbe je vrednost in plačilo. Številko parcele mi zagotavlja kamp s potrdilom, ki ga je podpisal g. Tudorović. Pogodbe o najemu parcele in sklenitvi pavšala še nisem dobil, ker pravijo, da še nimajo urejene klasifikacije parcelnih številk. Grem pa za krompirjeve počitnice dol pogledat, kakšna je situacija.
Tudi mene zanimajo vaše izkušnje, ker vseeno gre za lepo investicijo, računam 40.000 eur. Če malo pogledate po spletu, boste ugotovili, da je lastnik v težavah in tudi sam mislim, da bo kamp prej ko slej prodan. Za pogodbe, ki bodo sklenjene s Kampom nimam bojazni, se prenesejo na novega lastnika in s pravnega vidika ni težav.

Lastnosti objave

Odgovori

Citiranje ahac

Prijavi objavo

Citiranje Odgovori Objavljeno: 18.Okt.2012 ob 09:49

Hvala za vse informacije.Na spletu sem ugotovil, da Agrocetin proizvaja
jabolka.Ali si pred vplačilom 50% kupnine imel kaj pomislekov glede
dobave hišice? Jaz se nekoliko bojim, glede na, kot navajaš,finančne
probleme lastnika, da gre kaj narobe.Mislim, da bi bila večja sigurnost, da bi šel nakup preko generalnega uvoznika Adrie za Hrvaško ali Kampa.
Kot sem slišal, obstaja načrt novih parcel, na katerem so parcele
oštevilčene. Prav gotovo pa bi bilo dobro podpisati pogodbo o najemu
parcele z Kampom še preden pride do morebitne spremembe lastništva.

Lastnosti objave

Odgovori

Citiranje sspbklem

Prijavi objavo

Citiranje Odgovori Objavljeno: 18.Okt.2012 ob 10:12

Res, Agrocetin proizvaja jabolka in je v lasti g. Filipovića. Imel sem dvome, vendar druge opcije ni bilo. Sem pa v stiku z Adrio, naročilo je predano, proizvodnja je že v teku. Je pa g. Tudorović zaupanja vredna oseba, glede na izkušnje v preteklosti. Podjetje g. Tudorovića Effectus je tudi generalni uvoznik Adrie za Hrvaško. V zvezi z lastništvom poglejte http://liderpress.hr/tvrtke-i-trzista/poslovna-scena/hoteli-njivice-u-potrazi-za-strateskim-partnerom/ Vsekakor si bom prizadeval skleniti pogodbo o najemu parcele s kampom do konca leta. Nove parcele so res oštevilčene, vendar še ni narejena nova klasifikacija v skladu z evropskimi standardi. Sem optimističen