Ne znam puno o financiranju sporta u Hrvatskoj. Posebno me zanima financiranje sportskih aktivnosti mlađih kategorija. Da li postoji nekakav prihvatljiv model ili je sve ostavljeno roditeljima na teret i prepušteno raznim Mamićima.
Drugo je pitanje financiranje profesionalnih sportskih klubova.
Evo jednog istraživanja iz Češke.
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=6753
Malo o sportu u Hrvatskoj.
http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2006/1704.htm
X. FINANCIRANJE ŠPORTA
Članak 74.
(1) Osnovu financiranja športa čine prihodi koje pravne i fizičke osobe koje obavljaju športsku djelatnost ostvare obavljanjem športske djelatnosti, članarine koju ostvaruju športske udruge, dio prihoda od priređivanja igara na sreću i sredstva kojima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb i država pomažu obavljanje športskih djelatnosti.
(2) Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb utvrđuju javne potrebe u športu i za njihovo ostvarivanje osiguravaju financijska sredstva iz svojih proračuna u skladu s ovim Zakonom.
Članak 75.
(1) Javne potrebe u športu na državnoj razini jesu:
1. poticanje i promicanje športa, osobito športa djece, mladeži, studenata i osoba s invaliditetom,
2. poticanje planiranja i izgradnje športskih građevina,
3. skrb o vrhunskim športašima,
4. djelovanje nacionalnih športskih saveza, Hrvatskoga olimpijskog odbora, Hrvatskoga paraolimpijskog odbora i Hrvatskoga športskog saveza gluhih,
5. djelovanje informacijskog sustava u športu,
6. rad i djelovanje Agencije,
7. dodjeljivanje državne nagrade za šport »Franjo Bučar« i državnih nagrada za vrhunska športska postignuća,
8. međunarodna športska suradnja i međunarodne obveze Republike Hrvatske u športu,
9. znanstveni i razvojni programi u športu.
(2) Programe javnih potreba iz stavka 1. ovoga članka donosi Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, zajedno s državnim proračunom.
(3) Za izvršenje programa javnih potreba iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju se sredstva u državnom proračunu i iz dijela prihoda od priređivanja igara na sreću i nagradnih igara u smislu Zakona o priređivanju igara na sreću i nagradnih igara.
(4) Programe zadovoljavanja javnih potreba iz stavka 1. ovoga članka koji se odnose na djelovanje Hrvatskoga olimpijskog odbora i nacionalnih športskih saveza, organiziranje i provođenje nacionalnih prvenstava i međunarodnih športskih natjecanja reprezentativne razine i skrbi o vrhunskim športašima, predlaže Hrvatski olimpijski odbor koji je odgovoran za izvršenje programa i utrošak financijskih sredstava. O izvršenju programa javnih potreba i utrošku financijskih sredstava Hrvatski olimpijski odbor podnosi izvješće Hrvatskom saboru i ministarstvu u rokovima propisanim u Zakonu o proračunu.
(5) Programe zadovoljavanja javnih potreba iz stavka 1. ovoga članka koji se odnose na djelovanje Hrvatskoga paraolimpijskog odbora i Hrvatskoga športskog saveza gluhih predlažu Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski športski savez gluhih, svaki u svom djelokrugu i odgovorni su za izvršenje programa za koje su sredstva osigurana. Izvješća o izvršenju programa i utrošku financijskih sredstava Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski športski savez gluhih u rokovima i postupku propisanim za donošenje državnog proračuna podnose ministarstvu u rokovima propisanim u Zakonu o proračunu.
(6) Programe za zadovoljavanje javnih potreba iz stavka 1. ovoga članka koji se odnose na financiranje studentskih športskih udruga i Hrvatskoga studentskoga športskog saveza predlaže ministarstvu Hrvatski studenski športski savez u rokovima i postupku donošenja državnog proračuna te je odgovoran za izvršenje programa za koje su sredstva osigurana u državnom proračunu, a izvješća o izvršenju programa i utrošku financijskih sredstava podnosi ministarstvu u rokovima propisanim u Zakonu o proračunu.
(7) Programe za zadovoljavanje javnih potreba iz stavka 1. ovoga članka koji se odnose na financiranje športa djece i mladeži, posebice športske djelatnosti Hrvatskoga školskoga športskog saveza, poticanje planiranja i izgradnje športskih građevina, dodjeljivanje državne nagrade za šport »Franjo Bučar« i državnih nagrada za vrhunska športska postignuća, za međunarodnu športsku suradnju i međunarodne obveze Republike Hrvatske u športu, znanstvene i razvojne programe u športu, djelovanje informaci
Ima i literature.
Prle, imao sam prilike raditi na odgovornim mjestima u amaterskom sportskom kolektivu i iz prve ruke ti mogu reći da se takvi kolektivi najvećim dijelom financiraju iz lokalnih proračuna, a red veličine potpore ovisi od sela do sela, naselja do naselja, grada do grada, uz neizbježne politčke veze tipa “voli li ta lokalna vlast ovaj ili onaj sport, voli li čelnu osobu (čitaj: jeli podoban) kolektiva i sl.” I u većini slučajeva, ta potpora nije dovoljna čak niti za pokrivanje osnovnih troškova natjecanja (čast izuzecima). Druga financijska potpora dolazi od strane gospodarstva, a tu stvari stoje uglavnom na način da “izdašniji” svakako pitaju “a što ja imam od toga?”. Oni manje izdašni su mahom gospodarstvenici koji su zaljubljenici u sport općenito (ili samo neku njegovu granu) ili mu dijete u tom kolektivu trenira i sl. I na kraju, kako Vam se to čini kolega?
Predpostavljao sam da stvari funkcioniraju na način kako navodiš. Kad bi imali kvalitetan odgovor na pitanje:”A šta ja imam od toga”, možda bi se stvari mogle rješavati na bitno drugačiji način. Prvenstveno mislim na porezne olakšice. Možda nekakav model poreznih olakšica za one koji financijski pomažu sportske škole i amateski sport. Da li netko zna kako je to riješeno u nekim drugim državama, npr. Švedskoj, Finskoj ili Njemačkoj?
Profesionalni sport svakako treba odvojiti od svega ostalog i prestati sa financiranjem iz budžeta JLS i države. Možda bi onda ostalo više novaca za klince i amatere.
Prle, imao sam prilike raditi na odgovornim mjestima u amaterskom sportskom kolektivu i iz prve ruke ti mogu reći da se takvi kolektivi najvećim dijelom financiraju iz lokalnih proračuna, a red veličine potpore ovisi od sela do sela, naselja do naselja, grada do grada, uz neizbježne politčke veze tipa “voli li ta lokalna vlast ovaj ili onaj sport, voli li čelnu osobu (čitaj: jeli podoban) kolektiva i sl.” I u većini slučajeva, ta potpora nije dovoljna čak niti za pokrivanje osnovnih troškova natjecanja (čast izuzecima). Druga financijska potpora dolazi od strane gospodarstva, a tu stvari stoje uglavnom na način da “izdašniji” svakako pitaju “a što ja imam od toga?”. Oni manje izdašni su mahom gospodarstvenici koji su zaljubljenici u sport općenito (ili samo neku njegovu granu) ili mu dijete u tom kolektivu trenira i sl. I na kraju, kako Vam se to čini kolega?
Vjerujem da ste ovo već pročitali. Nije o mladima i amaterima, no ima veze s temom.
http://www.poslovni.hr/63307.aspx
Inače, vezano uz ovu temu, želio bi reći koliko to zapravo košta, tek toliko da oni koji nisu unutra dobiju bar približnu “sliku” kojeg reda veličine su troškovi. Pretpostavimo da govorimo o amaterskom, npr. nogometnom klubu koji se natječe na županijskoj razini. Takav klub, najčešće ima 3 do 5 omladinskih pogona. Recimo ima ih 3. Osim omladinskih pogona ima i seniorski. Sveukupno 4 pogona (bez veterana, oni se zabavljaju svojim parama i uz pokoju pivu) [smiley]
Najmlađi klinci se takmiče recimo u ligi sa 10 ekipa. To je 9 gostujućih i 9 domaćih tekmi. Na gostovanje odeš busom koji košta (unutar Županije, dakle uglavnom kratka putovanja) između 800 i 1000kn. Dakle, prijevoz na gostovanja za njih ukupno iznose cca. 8000kn.
Na domaćoj utakmici, platiš suca, čija taksa za ove najmlađe iznosi 50kn, na to dodaš porez na dobit, mirovinska davanja i putni trošak i eto ti već recimo 200kn. 9 tekmi po 200kn=1800kn.
Djeci na gostovanju kupiš kakav sendvič i sok i evo ti još 9x po dvjesto i koju kunu, dakle cca. 2000kn.
Kad si doma, kroz utakmicu podijeliš cedevitu, radensku ili neki sok i evo ti još 9x pedesetak kn, cca. 400kn.
Zbrojimo to i dobijemo 12200kn.
To be continued… samo da se vratim iz trgovine (nestalo mi pive, ja sam od onih veterana) [smiley]
Uff, tolko sam ispisao, a obrisalo mi post. Sad ću biti kraći. Pionirsku i juniorsku selekciju promatrajmo zajedno jer su najčešće takmičenja organizirana tako da zajedno idu na tekme. Liga broji 14 ekipa, što znači za prijevoz 13x1000kn=13000kn (nešto je skuplje od one cijene navedene u prijašnjem postu jer treba veći bus angažiran mnogo više vremena).
Djeci kupiš sendvič i sok da nešto i jedu jer su cijeli dan od kuće, 13 (gostovanja) x 35 (djece) x 15kn je u grubo 7000kn.
Domaća tekma: za pionire sudac 100kn+putni trošak+porez na dobit, mirovinsko…uglavnom, cca 250knx13, zbrojeno iznosi 3250kn.
Za juniore značajno skuplje, takse: sudac 200kn, pomoćnici 2x150kn, delegat 200kn, doktor 100-200kn. U grubo oko 1000kn. Dodaš porez, mirovinsko i putni trošak, dođe “brat bratu” oko 1500knx13=19500kn.
Malo soka ili cedevite da počastiš kad si doma, 13x pedesetak kuna, cca. 600kn.
Zbrojimo to – 42750kn
Eto, 55000kn za najosnovnije natjecanje. Uff, zaboravih još i kotizacije za natjecanje, dodaš poneku prijateljsku ili kup utakmicu i evo te već na 65000kn.
Ostatak slijedi…
Zboravih reći, još uvijek se radi samo o omladinskim pogonima i to računica za one skromnije klubove koji tih pogona imaju samo 3, a poželjno je te pogone “razdijeliti” na svaka 2 godišta, čime bi za kvalitetniju selekciju i rad imao predtakmičare, mlađe pionire, starije pionire, kadete i juniore. Znači 5 selekcija.