Financijska poluga (engl. financial leverage, njem. finanzwirtschaftliche Hebelwirkung) se koristi u istraživanju optimalnih odnosa između vlastitog i tuđeg financiranja. Pravilo financijske poluge kaže da se isplati korištenje tuđih izvora financiranja sve dok se poslovanjem ostvaruje stopa rentabilnosti veća od ponderirane kamatne stope po kojoj se plaćaju kamate na tuđi kapital. Rentabilnost vlastitog kapitala pod utjecajem je efekta poluge i ovisi o obujmu tuđeg financiranja.
Efekt poluge kaže da se porastom tuđeg financiranja povećava rentabilnost vlastitog kapitala ako je rentabilnost ukupnog ulaganja veća od kamatne stope na tuđi kapital. Taj pozitivni efekt naziva se i šansa poluge. Smanjenje rentabilnosti ukupnog ulaganja ispod stope troškova korištenja tuđeg kapitala vodi negativnom djelovanju poluge, tj. porastom zaduživanja pada stopa rentabilnosti vlastitog kapitala. U tom slučaju govori se o riziku poluge. Posljedica je rasta kamata na tuđi kapital ili smanjenja rentabilnosti ukupnog ulaganja. Odnos tuđeg i vlastitog kapitala naziva se faktorom financijske poluge.
Zna li netko kako se računa financijska poluga?
Ne uspijevam shvatiti kako je dobiven financial leverage koji se nalazi u financijskim podacima na stranicama poslovnog dnevnika. [undecid]
]Zna li netko kako se računa financijska poluga? Ne uspijevam shvatiti kako je dobiven financial leverage koji se nalazi u financijskim podacima na stranicama poslovnog dnevnika. [/b][undecid]
Trebao bi biti odnos izmedu vlastitog i tudeg kapitala. Kazu da bi financijal laverage trebao biti oko 1 odnosno da bi u poslovanju odnos izmedu vlatitih i tudih izvora financianja trebao biti oko 1. U vlastitim izvorima financiranja odnos dugotrajne i kratkotrajne imovine trebao bi biti 50:50.
Upravo instaliram novo racunalo pa me malo je.u ovi nasi fontovi.
Kao što je rekao vorda, financijaska poluga je odnos između vlastitog i tuđeg financiranja, odnosno između vl, kapitala i dugova. Međutim, ne postoji pravilo koliko bi trebao iznositi, ne postoji neki konzervativno omjer, tipa 50:50 koji bi se smatrao zadovoljavajućim. Poželjnost tog omjera ovisi o industriji u kojoj posluje poduzeće za koje izračunavaš polugu. Ali najviše ovisi o mogućnosti generiranja novčanih tokova u budućnosti. Za brzorastuća poduzeće, ona koja ostvaruju veliki rast dobiti, pogodno je da ima i izvor tuđeg financiranja jer na taj način marginaliziraju iznos kamata koji moraju platiti…
nema tu nikakvih pravila, razlika je ogromna od sektora do sektora, pogledajte si samo koliko bankaraski i financijski sektor koristi polugu tj.koje im je pokriće vl.kapitalom u pasivi…dijametralno suprotno od recimo
tekstilne industrije..
financ.poluga je utoliko isplativa samo ukoliko se profitabilnost tvrtke korištenjem poluge isplati tj.ukoliko je zarada veća od naknade za korištenje tuđih izvora financiranja…pravilo je da dokle god je kapital razmjerno jeftin uvijek je bolje koristiti tuđa sredstva pogotovo za nabavu dugotr.imovine bio to financ.kredit, leasing, emisija komerc.zapisa ili korp.obveznica ili nešro treće…
Ne postoje teoretski dokazi o idealnim odnosima između stavaka aktive i pasive, ali se zato u procjenama solventnosti koriste iskustvene norme. Financijska poluga se ne koristi samo zbog jeftinijeg tuđeg kapitala nego zbog toga jer su tvrtke često prisiljene koristiti tuđe izvore financiranja. Prema tome, idealne odnose između vlastitih i tuđih izvora financiranja najčešće postavljaju kreditori i investitori jer što je stupanj zaduženosti veći, to je i veći rizik ulaganja u to poduzeće. Naravno da ovome treba pristupati različito, ovisno o sektoru pa i samoj tvtki, ali u teoriji to bi bilo otprilike to.
Vorda,
U kojim situacijama ti u svojoj firmi koristiš financijsku polugu ako je uopće ikad koristiš?
….teorija je teorija a praksa je praksa
NETO RENTABILNOST IMOVINE(neto dobit +kamate)/ ukupna imovina
BRUTO RENTABILNOST IMOVINE(dobit prije poreza +kamate)/ ukupna imovina
Kolega Vorda, postoji i alternativno tumačenje koje kaže da je optimalno zaduženje 70:30 , a maksimalno 50:50 /equity/debt).
Ali kod nas postoji par primjera gdje zbog visine WACC-a se zaduženjem čak i do 90% postiže bolja profitabilnost. Možeš zapravo lako pogoditi o kojem se sektoru radi, a jedan drugi mu se upravo priključuje.
Tvrtka koja je orijentirana na profilabilnost kod nas, bez puno razmišljanja će odabrati veliko zaduženje i guess what?!? banke će ih pratiti u tome, jer je odnos koštanja i profita trenutno predobar da bi se takva tržišna prilika propustila.
Naravno radi se o građevinarima i brodarima.
[img]http://www.33smiley.com/smiley/hobbies/12.gif[/img]
a trgovanje dionicama preko margina….ajmo raspravu o investiranju korištenjem financal leverage-a…
kada?
zašto?
kako?
razlozi za i protiv…
pa da sučelimo mišljenja
pri trgovanju derivativima jedino se putem margina u klirinškoj kući i može trgovati, znači opcijama i futuresima trguje se jedino putem poluge
Ne postoje teoretski dokazi o idealnim odnosima između stavaka aktive i pasive, ali se zato u procjenama solventnosti koriste iskustvene norme. Financijska poluga se ne koristi samo zbog jeftinijeg tuđeg kapitala nego zbog toga jer su tvrtke često prisiljene koristiti tuđe izvore financiranja. Prema tome, idealne odnose između vlastitih i tuđih izvora financiranja najčešće postavljaju kreditori i investitori jer što je stupanj zaduženosti veći, to je i veći rizik ulaganja u to poduzeće. Naravno da ovome treba pristupati različito, ovisno o sektoru pa i samoj tvtki, ali u teoriji to bi bilo otprilike to.
To vani zovu "capital structure optimization". Evo jedan resurs iz kojeg se da malo pročačkati na tu temu, uglavnom, kako minimizirati WACC i istovremeno postići što veću vrijednost tvrtke. Što to znači za kreditni rejting itd. itbl. Jedna od pozitivnih stvari vanjskog financiranja je i tzv. "tax shielding". No o svemu tomu više na:
An Analytical Process for Generating the WACC Curve and Locating the Optimal Capital Structure