Kod toga je ključna organizacija rada koja je i u Mirafioriju i u Kragujevcu izazivala velike probleme sa sindikatima. Naime, Fiat traži uvođenje zapadne (američke) organizacije od 4 dana u tjednu po 10 sati a ne 5 po 8. To ide samo po sebi u SAD ali ne i u Evropi. Ali eto u Kragujevcu je ipak krenulo. Inače Fiat ima velia “okapankja” zbog preseljenja proizvodnje u Srbiju jer je Fiat ionako slabo iskorišten. No plaće srpskih radnika su 1/3 talijanskih i nešto više od polovine poljskih. To naravno bitno utječe na cijenu koštanja proizvodnje. Kao je dobro primijetio Aldo Chinetti: “I salari in Serbia sono geomericamente piu bassi” (plaće u Srbiji su geometrijski niže, misleći pritom na geometrijsku progresiju).

U svakom slučaju, ova proizvodnja je bitna za reindustrijalizaciju Srbije i nadajmo se da će i sadašnja i buduće srpske vlade učiniti sve da ju održe i razviju. Možda se uključi i poneka firmica iz Hrvatske kao kooperant!

Ovo je odličan potez Srbije. Bolje ulagati u autoindustriju nego u autoceste. Fiat 500 je prava mala bombica i njegovo glavno tržište i je USA a tu je fiat preko Cryslera jaki. Fiat 500 Abarth je prava sminkerska pila 200KS . Uz ovih 2600 radnika još se zaposli barem 5000 kooperanata u dodatnim industrijskim firmama.

Ma sto ce Hrvatskoj industrija? Ma to je sve prljavo, zeleni… (ironija).
Naravno, industrija dodaje izvoz, daje dobre poslove za cijelu godinu, place, razvija se znanje, kooperanti dobivaju posao… multiplikator je velik u smislu zapsoljavanja i stvaranja nove vrijednosti.

Hrvatska je potpuno propala. Njeni industrijski kapaciteti su se raspali, a novi nikad nisu razvijeni. I male zemlje izvoze i po 10x vise nego mi. Opet se vracamo na ono sto su jucer rekli Njemci… predugo cekanje dozvola, enormni porezi i dadzbine, sporost svega, pravna nesigurnost… no to nam govore svi vec jako dugo.

Ocito ovdje ne trebamo nikakve investicije, pa mozemo zivjeti u siromastvu i amen.