U Hrvatskoj od 3.000.000 radno sposobnih zaposleno je svega 1.300.000 , a na burzi (navodno nezaposleno) je 250.000.
Nagradno pitanje : šta radi 1.450.000 radno sposobnih ?
Ništa ne rade , ljenčare , ugledali su se u roditelje koji su se uspjeli priključiti na Državne Jasle kroz neku socijalu , izmišljenu mirovinu , benicifirani staž , neku neprofitnu udrugu , neko civilno društvo , neki “antifišizam” , neke Kulturnjake 2016. , neku Kukuri kulum reformu….
…veli mi čovjek da je već 55 godina u penziji…
Dakle odgovor je kristalno jasan i pokazuje da Hrvati ipak nisu neradnici kao što ih se pokušava predstaviti.
Dakle, poslodavac ponudi plaću, ali ne i smještaj. Dok osoba plati smještaj i ne ostane joj očito baš previše. Na more ne može preseliti jer to nije cjelogodišnji posao, nego posao od dva mjeseca. Tako misli 40% ispitanika.
Dok 26 % ne želi raditi zbog potplaćenosti.
Kada zbrojimo ove dvije kategorije to je 66%, dakle 2/3 ne želi raditi u turizmu zbog potplaćenosti.
Znači da nije istina da Hrvati ne žele raditi, nego ne žele da se pojedinci bogate od njihovog rada dok istodobno oni dobivaju crkavicu.
A jeftin smještaj je teško iznajmiti jer se u sezoni iznajmljuje doslovno svaka šupa i to turistima za ne baš mali novac