U ovoj zemlji vladaju strani centri moći, transmisija je Rohatinski, HNB je mjenjačnica, a Vlada je digla ruke od monetarnog suvereniteta države. Tako da, sve ovo gore je mlaćenje prazne slame.
Ipak bih malo nadopunio ovu tvrdnju o stranim centrima moći…Mislim da vladaju i s tim se slažem,ali mislim da vladaju jer su dobili poziv iznutra…Strani centri moći su samo iskrostili situaciju…
Oni ljude koji se ponašaju kao naši vlastodršci nazivaju korisnim budalama…iako ih ja ne bih nazvao budalama već smradovima…Ipak mi nismo tamo neka država trećeg svijeta gdje se mogu izvoditi vojne intervencije u svrhu discipliniranja zemalja..ne možeš u Europi direktno intervenirati a uostalom nismo jako bitni u smislu resursa…to znači da smo se mogli skoro pa neometano razvijati…
Neću reći da MMFu,i određenim krugovima u EU nije dobro došlo naše ponašanje već želim reći da smo imali izbor…Dok se nismo zadužili batina kojom su nas mogli šamarati je bila vrlo kratka…
Kao dokaz mojoj tvrdnji navodim primjer Slovenije koja je još manja država od Hrvatske a koja se godinama opirala privatizaciji i tek sada je djelomično pokleknula ali opet iznutra…
Također mi kao dokaz može poslužiti i TDR koji je uspjevao zadržavati multinacionalke koje sam imaju prihod veći nego cijela naša zemlja BDP…znači moglo se da se htjelo..ali onda ne bi bilo brze i easy no brain love na račun uvoznih poslova pa se naša elita ne bi stigla obogatiti
sad su se sjetili valutne klauzule, kad smo debelo zaduženi u stranim valutama, zahvaljujućimeđu među ostalim g. Rohatinskom i njegovim prethodnicima i njihovom pumpanju kune. I sada nam kažu da štednju prebacimo u kune, dok nam je dug u eurima (i švicarcima), a izvozna industrija fizički nepostojeća. onda fino devalvacija i zbogom pajdo, sve na bubanj . no nitko da veli na što se odnose toliki rashodi državnog proračuna.. pa pola proračuna odlazi na usklađivanje ovog onog po standardima EU, naravno potpuno neproduktivno i potpuno kontra- produktivno
Glavni problem monetarne i izvršne vlasti je što im, u ovoj državi, više gotovo nitko ne vjeruje. Mali manji problem im je što nije moguće nešto popraviti za 2-3 godine, kad se je uništavala 20 prethodnih godina. Sumanuto su se potpisivali razno razni liberalizirajući i zadužujući dokumenti. Prodavalo se bez veze. Kao posljedica, danas je Hrvatska deindustrijalizirana, zaglupljena i osiromašena. A strategija razvoja nalazi se u rukama menadžera – Mađara, Italijana, Austrijanaca i Nijemaca, kojima je zadnja briga Hrvatska, a prva im je briga maksimalizacija profita. Na kraju, sad više ne može pomoći ni tečaj kune. Zapravo, više ne mogu pomoći tzv. demokratske mjere. Nekad (davno) znali su pjevati – “ovo nam je naša borba dala”.