Upravo to,
i sam dobro zarađujem, ali u bilo kakvom dijalogu s ljudima sve se na kraju svede na kukanje i spominjanje države, bez obzira na temu! Iako imaš dobru plaću nisi odvojen od svega, u doticaju si i s ljudima i sa sustavom pa naravno da utječe na raspoloženje.
Da ne pričam o visokim porezima i kojekakvim besmislenim davanjima pa iako to možeš platiti ne osjećaš se dobro jer znaš da otkidaš od sebe a ne znaš za što. A to je najbitnija stvar, nije toliko bitno koliki su porezi, bitno da je to transparentno i da narod ima koristi od toga.
Država ne može opstati bez naroda ali narod može i bez države, a kad se država ponaša kao da je obrnuto onda normalno da ne valja i neće valjati dok se to ne promijeni.
Iluzija je da odlaze samo nezaposleni, ili najnize placeni… oldaze i oni, ali i “bolje” placeni(ja znam i jedan par mladih doktora)… odlazi se ne i samo radi novca, nego ucmale, kriminalne atmosfere, gdje se besperspektivnost osjeca svuda. Da se da prilika djeci itd.
Realno, netko tko se mucio s medicinom ili FERom, ne zeli imati placu kao Holdingov smetlar, ili manju od uhljeba. Toga nema nigdje na svijetu.
Tako sam ja u rujnu 2014. krenuo u nove pobijede u Češku Republiku – Prag.
Imao sam dobar posao u HR – komercijalno-tehnički zastupnik njemačke firme, prvi u Hrvatskoj, službeni auto, sve plaćeno….
Prosječni Hrvat bi reko – b.d.la….. i meni se činilo…..tada već u 34. godini života – nije mi do zabave više po svijetu…., ali pun snage, volje za radom i šta vidjeh – neke budućnosti nema, niti za tu firmu u kojoj sam radio, niti za mene. Kolege u susjednim zemljama su uživali (i dalje uživaju) u radu i životu. Djeluju zadovoljno.
Nakon nekog vremena sam vidjeo da je ista ta njemačka firma zaposlila novog čovijeka te nakon godinu i pola zatvorila zastupništvo – 1:0 za mene i moj “nos” ali isto tako još jedan od golova u mrežu Hrvatske države.
Sada sam u Njemačkoj. Ovdje se živi. Nema ničeg više…..Živi se….. Kako god hoćete. Ide te na posao sretni. Odlazite s posla sretni. Idete van na piće sretni. Živite sretno. Nema konstanog pesimizma s jedne strane što novinari ne znaju a na drugu stranu niti nemaju ništa drugo za napisati. Dođem na GO malo u posjetu roditelja, ajde, nije toliko strašno, ali nema dana da neko ne kaže da bi državu trebalo z.p.lit….u najmanju ruku.
Dali da idete van ili ne? Sami procijenite. Ja nisam požalio što sam otišao. Možda se i vratim, ali Hrvatska država mi mora ponuditi nešto što trenuntno sada imam i što se podrazumijeva pod normalno…..život. Normalan život. Sami definirate taj pojam.
Živili.
Autor očito nije dovoljno pratio kad kaze da nitko nije podigao glas..od kulturnjaka do akademske zajednice itd.. na skandaloznu izjavu dotične dame. Naime replicirao joj je poznati sociolog i intelektualac Letica kazavši joj da bi cure trebale uciti strane jezike,ostati u svojoj domovini ali ne udavati se kao ona za 35(!) godina starije kao ta dama.
I sela i gradovi po Gorskom kotaru,Lici,Kordunu,Banovini,Pokuplju,Pounju,Posavini,Moslavini,zaleđu Dalmacije,otocima…
Dobro je da smo legalizirali ta prazna sela i stare kuće.
Ipak ljepše izgledaju prazna legalizirane nego da su prazna i nelegalizirana.
Tako sam ja u rujnu 2014. krenuo u nove pobijede u Češku Republiku – Prag.
Imao sam dobar posao u HR – komercijalno-tehnički zastupnik njemačke firme, prvi u Hrvatskoj, službeni auto, sve plaćeno….
Prosječni Hrvat bi reko – b.d.la….. i meni se činilo…..tada već u 34. godini života – nije mi do zabave više po svijetu…., ali pun snage, volje za radom i šta vidjeh – neke budućnosti nema, niti za tu firmu u kojoj sam radio, niti za mene. Kolege u susjednim zemljama su uživali (i dalje uživaju) u radu i životu. Djeluju zadovoljno.
Nakon nekog vremena sam vidjeo da je ista ta njemačka firma zaposlila novog čovijeka te nakon godinu i pola zatvorila zastupništvo – 1:0 za mene i moj "nos" ali isto tako još jedan od golova u mrežu Hrvatske države.
Sada sam u Njemačkoj. Ovdje se živi. Nema ničeg više…..Živi se….. Kako god hoćete. Ide te na posao sretni. Odlazite s posla sretni. Idete van na piće sretni. Živite sretno. Nema konstanog pesimizma s jedne strane što novinari ne znaju a na drugu stranu niti nemaju ništa drugo za napisati. Dođem na GO malo u posjetu roditelja, ajde, nije toliko strašno, ali nema dana da neko ne kaže da bi državu trebalo z.p.lit….u najmanju ruku.
Dali da idete van ili ne? Sami procijenite. Ja nisam požalio što sam otišao. Možda se i vratim, ali Hrvatska država mi mora ponuditi nešto što trenuntno sada imam i što se podrazumijeva pod normalno…..život. Normalan život. Sami definirate taj pojam.
Živili.
Odlicno si napravio. I ja s burazom odlazim, ali idemo odmah u DE i sad se samo sreduju zadnje stvari. Neka bi nas 2 imali svaki 2 djece, znaci Hrvatska izgubila 6 stanovnika ovako. Hrvatska umire, a osjecaj depresije, ucmalost, kriminala, i besperspektivnosti je opceprisutan.