Kako bi bilo da autor članka, i “Poslovni.hr” općenito, prestane navijati za državu i njen represivni aparat i da počne navijati za gospodarstvo? Za smanjenje poreza, državnih troškova, poticaja i koječega što guši zdravu ekonomiju i konkurentnost?

Neka pokuša voditi malo poduzeće neko vrijeme pa će mu se začas sve pojasniti.

Socijalna država, porez i represija nemaju opravdanja – oni su zločin.

A za koga bi trebali navijati?Mozda za te poduzetnike koji ne placaju doprinose i place svojim radnicima ili te iste koji prijavljuju radnike na minimalnu placu i tako ih ostecuju jer ce po odlasku u mirovinu imati i minimalnu mirovinu.Ova poduzetnicka pohlepa mora prestati i covjek mora ponovo postati srediste zivotnih dogadjanja.Od kada je PROFIT jedino sto je bitno kod poslodavaca radnici zive sve losije a poslodavci se bahate i traze sve vise.Kada pogledamo njih kako zive sa svojim vilama,skupim autima i jahtama vidimo da im i ne ide tako lose u odnosu na radnike i penzionere koji zive sve losije i kopaju po kantama za smece.

@Posavljak – vidi se da poznaš poduzetništvo i da ne razumiješ da je osnovno i prvo potrebno zaraditi svoju plaću što cca 70% službenika (jasličara) ne ostvaruje pa onda to idemo porezima regulirat na štetu čestitih ljudi koji stvarno rade i plaćaju poreze!

Pitanje poreza uvijek je dvostrano: s jedne strane država bi trebala provoditi takvu fiskalnu politiku kojom bi zadovoljila proračunske potrebe, a s druge strane zadovoljavanje tih potreba ne bi smjelo ići na uštrb egzistencije poduzetnika. Smiješno i tragično mi je čitati o kažnjavanju poreznih dužnika u slučajevima kada firma ne može naplatiti svoja dospjela potraživanja i kad su javna davanja koja terete plaću tako astronomski visoka. Da li je ikad bilo tko od negativno selektiranih političara upitao jednog poduzetnika koji zapošljava npr. 10 ljudi i radi godinama što misli do koje granice ga se može opteretiti i što mu za opstanak tvrtke znači ovoliki, ili onoliki, teret javnih davanja?
Javno pozdravljati uvođenje poreznog reda na Linićev način, a ne sumnjam da je tako i u BiH, mogu samo oni koji se boje vlastite riječi, ili oni koji nikad nisu mislili kako će prikupiti bruto plaće i platiti dobavljače – pa tako iz mjeseca u mjesec. Primjerice, zar nije apsurdno da o kojekakvim nametima na kupovinu auta odlučuju oni koji se veći dio životnog vijeka voze službenim kolima? Kakve veze takvi imaju s stvarnim životom, osim dakako deklarativne?

@ posavljak Poduzetnici o kojima ti govoriš spadaju u jednu malu ali istaknutu grupu politički zaštićenih ljudi koja si može dopustiti takvu bahatost. Ali oni ionako ne posluju na tržišnim principima. Ja govorim o velikoj većini poduzetnika koji pokušavaju poslovati u nemogućem sustavu gdje prvo treba namiriti državu a tek onda sebe i radnike i gdje ih ta država ne štiti ni od čega.

A “mirovinsko” i “zdravstveno” bolje ni ne spominji. To nije “sveti gral” sigurnosti radnika nego bacanje para u bankrotirani sistem financijske solidarnosti koji će uskoro propasti. Radnici su daleko sigurniji kad im poslodavac isplati dogovorenu cijenu rada na crno i sami ulože u privatno osiguranje, ako žele.

Ako treba zaustaviti ičiju pohlepu, onda je to državna pohlepa. Jedino ne znam kako.