Zapravo, poanta mog posta je jednostavna:
inizisitanje na pojmu "brodari na ZSE" je i besmisleno i stetno, a (meni osobno) vec i krajnje iritantno.

ZSE je mala burza ka sto je i Hrvatska mala zemlja, pa onda na njoj jednostavno ne postoje "brodari" tj. na ZSE jednostavno NE POSTOJE grupe od baren 2 ili vise brodarskih kompanija koje posluju na iole slicnom trzistu i pod iole slicnim uvjetima.

Sve brodarske kompanije na ZSE su toliko jako i toliko ocito RAZLICITE i po trzistima na kojima posluju i po svojim kapacitetima i po business modelu i po perspektivama razvoja i po bilo cemu drugom (osim po tome sto imaju brodove u moru) da je vec krajnje glupu uporno ih gurati pod neki zajednicki nazivnik "brodari na ZSE" u nekakvoj raspravi koja zeli bit imalo ozbiljna.

Tu foru sa "brodarima na ZSE" uveli su kojekakvi priuceni analiticari kojekakvih fondova i medija po Hrvatskoj, koji su se ocito previse uzivili u filmove sa NYSE i Micheala Douglasa i slicne besmislice, ali su na taj nacin medju ionako ne previse educirane ulagace uveli jos vise konfuzije, magle i dima.

Dakle, na ZSE nema rasprave o "brodarima". More bit rasprave o ATPL, o TNPL, o JDPL, o ULPL itd. itd. ali o svakom od njih pojedincno, jer je guranje svih u istu vricu vec napravilo dovoljno stete i zbrke.

Sto se tice ove teme konkretno:
ako cemo raspravljati o BDI i svjetskim kretanjima dry-bulka, svadji Kine i Brazila itd itd, onda je bitno navesti da sve to ima nekakvog bitnog uticaja samo na ATPL, a na ULPH i na TNPL samo marginalnog uticaja, dok na JDPL i LPLH ili pak BDSS, nema gotovo nikakvog.

Ako se hrvatski mediji ka Poslovni, Business, Jutarnji i sl. previse needucirani i/ili previse lijeni za jasno, precizno i nepretenciozno izrazavanja i iznosenje cinjennica sa ZSE, onda se barem mi na Forumu moremo poceti izrazavati jasno i bez preseravanja ili kvazi-intelekutalne patine.

Na kraju, ISKRENO MOLIM da se ovi moj post ne tumaci odma ka napad na pokretaca teme (Hanger) jer sam uvjeren da je on temu pokrenija u najboljoj namjeri tj. da ucesnicima teme priblizi neke cinjenice i pojmove s kojima mozda nisu bas na cistu.

I ovaj moj post je motiviran istim razlogom.

Na USA burzama proteklog tjedna svim tankerskim kompanijama dionice su dosegle razinu od cca 50% one od prije 5 mjeseci.

S druge strane, dry-bulk kompanije tamo su uglavnom na samo 20-25% vrijednosti u odnosu na razine iz May/June, unatoc snaznom rastu zadnja 2 dana.

To se more lako vidit sa par clickova na Reuters ili Bloomberg ili yahoo finance, ali ipak, ovdi se nekako vise voli pricati iskljucivo o "brodarima", onako bez diskriminacije.

Srica i Bog sto na ZSE nema neke firme koja vuce slepove po Dunavu, jer bi i to upalo u istu vricu kod hrvatskih "analiticara".

@Ashrak

Samo nadmetanje Valea i kineskih čeličani je priča za sebe koja zahtjeva ozbiljniju analizu.

Vale trenutno namjerava smanjiti iskope rude kako bi izjednačili odnose s trenutno oslabljenom potražnjom za ovu sirovinu. Po meni je ovo dugoročno gledajući za njih jedini dobar potez.

Kineskim čeličanama je trenutno zaista voda do grla jer preskupo plaćenu rudaču više ne mogu prodati budući da su cijene čelika previše pale. Dakle kineske čeličane trenutno mogu prodati svoj proizvod (čelik) s gubitkom, te su se odlučili na smanjenje proizvodnje čelika, kako bi stabilizirale padajuće cijene čelika i kako bi u konačnici cijena čelika porasla dovoljno da mogu plasirati proizvod dalje na tržište bez gubitaka. Ovo smanjenje produkcije čelika u Kini dakle nije posljedica jednakog pada potražnje (sa strane krajnjeg korisnika – end usera) za čelikom, već je posljedica pada cijene čelika, kojeg su dobrom mjerom sami inicirali nagomilavanjem sirovine za njegovu proizvodnju (željezne rudače) tijekom 8. i 9. mjeseca.

Radi navedenog sam uvjeren da će se oporavkom cijene čelika postepeno ponovo povećavati njegova proizvodnja što će se odraziti kao oporavak potražnje.

S druge strane Vale svojim potezom sebi čini uslugu za budućnost. Da su nastavili pratiti zbivanja na tržištu bez intervencije, dogodilo bi se gomilanje velikih zaliha (inventories) željezne rudače, koju trenutno nema tko kupiti. Tijekom 1980-1990.g., uslijed slabe potražnje, su upravo te ogromne zalihe sprječavale rast cijena samih sirovina početkom 2000-ih, kada se potražnja zbilja povećala.

Iz tog razloga, kada se potražnja pojača, spot cijene željezne rudače će se također praktički trenutno povećati, što će omogućiti Valeu kvalitetniju poziciju u idućim pregovorima za godišnju ugovornu cijenu. Ako će Vale igrati bezobrazno, mogao bi čak i drastično smanjiti iskope pa umjetno povisiti cijenu željezne rudače, međutim to vjerojatno neće raditi prvenstveno zbog drugih potraživača.

Za početak, ovakav odnos snaga ponude i potražnje će uzrokovati ako ništa drugo stabilizaciju spot cijene sirovine. Kratkoročno to ne mora nužno značiti manje raspoloživog tereta za prijevoz jer se vjerojatno već do sada stvorila određena zaliha koja čeka prijevoz. Dugoročno gledano ovaj potez osigurava povećanje cijene sirovine u doglednoj budućnosti, što znači da se teret neće baš jeftino prevoziti u narednim godinama.

Vale je inače glavni dobavljač rude:
1) Europi (Njemačkoj) – ThyssenKrupp
2) Japanu i J.Koreji – Nippon Steel and Posco
3) Kini – Shanghai Baosteel

Obzirom na očekivanja ekonomske ekspanzije Kine, te procjene njihovih planiranih povećavanja proizvodnih kapaciteta, Vale kao i australski dobavljači planiraju povećanje vlastitih kapaciteta (Vale izravnim kapitalnim ulaganjima, BHP preuzimanjem manjih kompanija). Vale je već odlučio povećati investicije za čak 30% u odnosu na ovogodišnje (preko 14 milijardi $). To valjda nešto govori.

Obavezno pročitati…
Vaš link

Hanger, glede Vale, BHP i Rio tinta i njihovih investicija u povećanje kapaciteta vrijedi reći da se radi o starim planovima bazirani na dvije pretpostavke:

– da će Kina i Indija nastaviti gospodarski rast istim tempo
– da će potražnja za čeličnim proizvodima pa tako i rudači u slijedećim godinama rasti kao 2006 i 2007.g.

Pretpostavke su majke svih zajeba, a pitam se da li su njihove točne. Vidim da nisu budući sada smanjuju proizvodnju, što će vjerovatno značiti da će ti planovi pričekati neka bolja vremena.

Ne radi se ovdje o nekakvim pregovorima i natezanju Brazilaca i Kineza oko cijene rudače već bojim se o smanjenju potražnje za čelikom kao posljedici naglog usporavanja svjetskog gospodarstava.

Kineski rast je zavisan o potražnji tržišta SAD-a i Europe za njihovim proizvodima.

Sve upućuje na to, kako BDI tako i cijene kontenjerskog prijevoza, smanjenje proizvodnje čeličana …

Probaj u svoju sliku uklopiti i ove vijesti …

Vaš link
Vaš link

Pa u tome i fora, postoji više različitih scenarija, pa nek svatko za sebe odabere koji je najrealniji. Ovakva teme donosi informacije pa se ulaganje u dionice ipak razlikuje od ulaganja u kasinu.

6 mjeseci godina
ATPL-R-A -70.74% -77.35%
TNPL-R-A -67.90% -81.58%

Drzi se jedna druge kao pijan plota.

U maloj sam stisci sa vemenom pa dopustite sam par objekcija na pročitano štivo od str.1. Prvo, superciklus nije počeo 2001. godine već negdje u 2Q 2003, po kretanju BDI lako se može provjeriti da je 2002 bila ekstremno loša godina za bulk brodare. Drugo, Bestiale je potpuno u pravu kad upozorava da tržište rasutih i likvidnih tereta nema veze jedno sa drugim, pa je besmisleno uspoređivati TNPL i ATPL.
Vale je ne samo popustio u svojim nerealnim zahtjevima sa kinezima (i službeno je odustao od zahtjeva za 11% povećanje cijene željezne rudače do kraja ožujka 2009.) već je platio i troškove vozarine za neke brodare kad je postalo jasno da kinezi neće popustiti, a Vale objektivno nema supstitut kupca za te količine ako kinezi nastave sa bojkotom brazilaca. Problem zdravih brodara (ATPL, JDPL i TNPL) na zse jest činjenica da su institucionalni investitori, i ne samo oni, zaključili da će neke druge dionice prije doživjeti rally od navedenih pa su "prekrcajem" uništili brodare na zs

Superciklus je počeo 2001. Superciklus ne predstavlja kretanje BDI-a već porast potražnje za svim commoditiesima (i početak porasta njihovih cijena) među kojima i za željeznom rudačom.

Ako želite nešto saznati više o superciklusima i kako se ponašaju svakako pročitati:
Vaš link

Izdvajam interesantnije dijelove iz teksta:

…Even as convinced a believer in the commodity bull cycle as Jim Rogers points out that the shortest boom lasted 15 years, while the longest lasted 23 years. His conclusion is that we have much further to go, but don’t expect a great deal more precision than that. Oh, and don’t forget that we’ll endure some huge corrections along the way…

…Frankly, all future projections are no more than sophisticated guesswork, but what we can assume is that unless the world economy really hits the buffers and we are plunged into a global depression, the relentless demand for industrial materials of all kinds from the likes of China is set to continue…

Na ovoj stranici se također može pročitati nešto o naravi ponašanja superciklusa, njihovim pojavnostima i duljini trajanja:
Vaš link

Da se sažme sve navedeno: superciklusi prema svim analitičarima (koji ovakve pojavnosti proučavaju) u osnovi traju barem 15 godina svaki. Ovaj superciklus će također trajati još sigurno više godina, možda i čitavo iduće desetljeće. Sadašnja situacija svjetske krize je zapravo egzogena sila koja je omela prirodan razvoj BRIC zemalja i u trenutku kada se kriza smiri i apsolvira nastupa prirodni oporavak superciklusa. Kriza dakle suprimira ali ne uništava superciklus. Jedina stvar koja ga može uništiti je scenarij dugogodišnje globalne depresije, dakle nekakav najpesimičniji scenarij.

Svaki drugi scenarij nalaže prije ili kasnije potpuni oporavak (rebound) cijena commoditiesa, pa čak i prije oporavka cjelokupnog tržišta. Ili što neki plastično i figurativno kažu: u sadašnjim vremenima investitor bi se morao prisjetiti da sektor roba (commoditiesa) nikad ne potražuje nekakvu pozajmicu od Feda niti nekakav bailout plan. Po ovom pitanju stvari se rješavaju prirodnim putem.

Ponovit ću bitne podatke:

Kina je do sada uvozila oko 85% željezne rudače iz Australije (40%), Brazila (22%) i Indije (22%), a ostatak iz Južnoafrička rep. (3%), Ukrajine (<2%), Indonezije (<2%), Kanade (<1%), Rusije (<1%)…

Indija je već službeno najavila svoje povlačenje s liste kineskih dobavljača željezne rude zbog vlastitih potreba razvoja, te da se dalje na njih može iz godine u godinu sve manje računati.

Kina mahnito ulaže u vlastite i rudarske proizvodne kapacitete u Južnoafr.Rep. kako bi si osigurala kvalitetan priljev rude u bližoj budućnosti, tako da će planirano 10%-tno povećanje uvoza iz JAR-a nagodinu značiti tek povećanje s 3% na 4% ukupnog uvoza iz te zemlje.

Svi analitičari su uvjereni da je Kina osuđena na daljni uvoz željezne rudače i da je za kineski razvoj u narednim godinama nužan uvoz od barem 50% ukupne vlastite potražnje (neki kažu i 60%), bez obzira na vlastite iskope kada se pokrenu svi planirani kineski rudarski pogoni i izgrade sve planirane kineske čeličane, kako bi se zadovoljila potražnja u njihovom ekonomskom razvoju.

Nagradno pitanje: od koga će Kina uvoziti željeznu rudu ako se Indija povuče iz igre?

Jedino što im preostaje su trenutni glavni dobavljači Brazil i Australija. A Australija još uvijek nema tolike kapacitete da samostalno može zadovoljiti kinesku potražnju u narednim godinama.

S druge strane Vale Kini prodaje tek 22% ukupne željezne rudače koju plasira na svjetsko tržište.

Uzevši sve u jednakost lakše će Vale u narednim godinama pretrpiti gubitak profita od 22%, nego Kina manjak sirovine za oko 40% (gubitkom dobavljača Indija + Brazil). A australske firme (BHP i Rio Tinto) će sigurno u tom scenariju kao svojevrsni monopolisti znati naplatiti svoj proizvod. Takvi su trenutni tržišni odnosi.

Bez obzira na odustajanje Vale-a za povećanjem cijene za ovu godinu vidjet ćemo kako će se odvijati pregovori za 2009. na relaciji Kina-Brazil. Procjene su da daljnjeg povećanja cijene nagodinu ipak neće biti, a najnovije prognoze se vrte od 0% (bez promijene cijena) do smanjenja ugovorne cijene za 20%. Čak ako se dogodi i scenarij da se ugovorna cijena sreže za 20% to i dalje predstavlja daleko veću ugovornu cijenu od one iz 2007, i višestruko veću cijenu od sadašnje spot cijene.

ajde znalci sad ce za koji dan izvjesce pa istresite to sto vam je ostalo…..

Velim vam ja trebali bi se više baviti monetarnim stvarima, u onom trenutku kad se osigura likvidnost i krediti krenu zavrtjet će se sve.

Najnovije vijesti što se tiče pregovora oko ugovorne cijene željezne rudače za 2009.g.
——————————————————————————————————-

Vale – …no start to term price negotiations with steel companies until the global financial crisis eases and normal demand for ore returns.

Stav brazilske kompanije je da trenutno nije problem u cijeni već u potražnji. Obzirom da trenutna svjetska kriza prikriva stvarne razine srednjeročne potražnje kojem bi se opravdala nova ugovorna cijena željezne rudače, Vale ne želi ulaziti u pregovore dok se stvari na tržištu ne iskristaliziraju.

Dakle, osim spuštanja vlastite proizvodnje (iskopa) za oko 10%, ne namjeravaju ući u pregovore s glavnim potraživačima dok se ne pokaže prava volja za potražnjom (tj. uvozom rude).

Trenutno Vale igra na kartu iznimno jakog vlastitog financijskog stanja, gdje raspolaže sredstvima od 15-ak milijardi dolara na računu. U toj situaciji je u mogućnosti lako podnijeti i kratkoročno slabiju zaradu, ako postoje perspektive za veću zaradu kroz iduću godinu. Teško da će im ova pozitivna bilanca donijeti nekakvu blagodat oko ugovornih cijena nagodinu, ali vrlo vjerojatno će i dalje prilično skupo prodavati svoju robu.

U međuvremenu BHP i Rio Tinto razmišljaju o eventualnom 15%-tnom sniženju ugovorne cijene za 2009., uz zadržavanje sadašnje razine produkcije (iskopa). Obzirom da je prethodna ugovorna cijena iznosila rekordno visokih 140us$/t, nova cijena bi bila oko 120us$, što je i dalje povijesno gledajući veoma visoka cijena.

I dalje traju rasprave oko eventualnog BHP-ovog preuzimanja Rio Tinta. Ovim spajanjem (kojem se protive Kinezi, a i druge azijske zemlje uvoznici, a djelomično i predstavnici Europe) bi se stvorila iznimno jaka korporacija koja bi lako mogla imati svojevrstan monopol nad azijskim tržištem, kako po pitanju opskrbe tržišta željeznom rudom, tako i po pitanju postavljanja (možda nerealnih) zahtijeva za određivanjem daljnje ugovorne cijene.