Na forumu se rijetko mogu pročitati razmišljanja o kretanju tržišta na duži rok a ako ih i bude izgube se u masi komentara na trenutna kretanja. Nadam se da će bit odaziva.

Volio bi kad bi bilo argumentiranih i bullish i bearish razmišljanja.

—————-

Ako treba sažeti uzrok krize u jednu rečenicu onda je “too much money chasing too few opportunities” po mom mišljenu ta. Jer takvo easy money monetarno okruženje za sobom povlači veću toleranciju rizika što vodi ka lošijoj alokaciji sredstava i lošim investicijama, uz naravno sve veću financijsku polugu koja je posljedica opet tog easy money. Balon cijena nekretnina je rezultat. A u manjoj mjeri i ostalih asset classes. + Uloga sekuritizacije ali to sad za temu nije bitno.

U vrijeme prvih problema sa subprime kreditima i velikih otpisa potraživanja a pogotovo nakon propasti nekih velikih financijskih institucija dolazi do paralize kretanja novčanih tokova među istima. Dolazi faza straha, svaki dan novi dr.Doom predviđa propast kapitalizma, nitko ne zna šta nosi sutra. Cijene dionica (koje nas tu prvenstveno interesiraju) logično padaju. Ako ćemo gledat s matematičke strane gdje je MV=PY (novčana masa X brzina optjecaja novca = cijene X output ili imovina) tada drastično manji V obavezno utječe na smanjenje desne strane jednadžbe.

FED i ECB tada počinju otvarati pipu i povećavati M a koliko mogu pokušavaju utjecati i na V.

Total money supply je od 4 bilijarde (eng. 4 trillions) na početku 2008. godine narastao na 8 bilijardi (8 trillions) sredinom ove godine.

Kulminacija straha bar što se dioničkog tržišta tiče je bila početkom ožujka od kada je S&P narastao cca 50%. Još jednom se potvrdilo da je na dnu i vrhuncu masa uvijek u krivu i da rast kreće kad su najcrnje vijesti a prije nego što krenu prvi znakovi oporavka dionice već odrade najveći (ili veliki) dio rasta. I naši analitičari i portfelji naših fondova su bili više bullish na crobex 5400 u listopadu 2007-e nego u ožujku 2009. na crobexu od 1240 bodova.

Sada isti analitičari koji još 2007. godine nisu vidjeli nikakve probleme, koji su krajem 2008. i početkom 2009. bili maximalno pesimistični, sada lagano počinju govoriti kako je recesija gotova.

Svoje analize temelje na manjkavim podatcima poput rasta BDP-a ( a rijetko se netko zapita u odnosu na što je taj rast a pogotvo kako je financiran), promjena u osobnoj potrošnji (ako ja dignem nenamjenski kredit i potrošim to u roku tjedan dana na robu široke potrošnje dali je to za mene ekonomski dobro?) i slično…

nastavak slijedi

PA kratko i jasno, dugoročno rastemo, poznato je zašto svakome tko imalo kuži investiranje.
Nadam se da se ova smiona i nadasve, argumentirana prognoza neće izgubiti u mnoštvu.. [rolleyes]

Mogla bi se tema zvati i "Već (pre)dugo rastemo…..?"
Čim mi je do zahebancije u pravu si!

Udvostručenje ukupne novčane mase u godinu i pol, iako je vjerojatno većina "nepokretna" mora nositi posljedicu povećanja desne strane jednadžbe – a u praksi su to cijene jer će za output ipak trebati više vremena – čim se kretanje novčanih tokova pomakne s mrtve točke. To se i događa, novac je počeo kolati. "Fiskalni stimulus" je u punom mahu i državna potrošnja drži BDP i diže ga u odnosu na prošli Q. Mnogi ovdje završavaju priču o ovoj recesiji. Znači došla je kriza, naštampali smo državi novaca, ona tim novcima napravila škole i ceste, građevinari dobili posla, ekonomija se pokrenula i problem riješen. Većina ekonomista ovako razmišlja. I možda nešto manji postotak ukupnog pučanstva. To je sigurna garancija će kriza uvijek biti.

Nije tema o inflaciji pa neću ulaziti u to zašto to ne funkcionira ali s obzirom da nikad u prošlosti nije uspjelo a i matematički je neodrživo mislim da nema ni potrebe. Koga zanima više ima na internetu dovoljno.

S obzirom na katastrofalne makroekonomske podatke za Q1 i Q2 u ovoj godini, gotovo je sigurno da će 2010-a nadmašiti te razine i lako je zaključiti kako će većina reagirati na naslove "BDP rastao X,Y%". To što je taj BDP napuhan "fiskalnim stimulusom" a uz to i još uvijek daleko niži od istog razdoblja u 2008oj neće puno zabrinjavati diletantske analitičare po novinama i televizijama.

nastavak slijedi

3/3

Na mikro razini poduzeća su izbacila nešto bolje izvještaje pod utjecajem makro slike, veće državne potrošnje i maksimalnog cost cuttinga za koji više nema puno prostora.

U jednom trenutku neizbježno je ponovno triježnjenje jer se ovaj put mamurluk liječio alkoholom. FED (pa za njim i ostale središnje banke) će morat balansirat između inflacije i W recesije. Moguće i da to izvedu bez velikih bolova ali višak novca uvijek netko plati. Platit će i ovaj put.

Do tog otriježnjenja IMHO dionička tržišta imaju dovoljno vremena da odu iznad intrinzične vrijednosti (I.V.) (pod pretpostavkom da ne prihvatimo efficient market hypothesis i uzmemo da tržišta osciliraju iz podcijenjenih u precijenjena u što osobno vjerujem). Dali je američko tržište već tamo? Ne znam. Za naše tržište mislim da nije. Gledajući fundamentalno subjektivno sam za svoje potrebe tu I.V. postavio na vrijednost crobexa 2600-2800.

Nakon tog proboja I.V. tržište može otići i daleko u drugom smjeru, o tom potom. Nakon toga dolazi triježnjenje i pad ispod I.V. (koja naravno nije konstantna).

Vidim da sam se previše raspisao pa ću skratiti na kraju (da možda netko i pročita) – sve prije napisano navodi me na razmišljanje da je vrlo malo izgledno da smo ušli u dugoročni bull market (kakav je amerika imala od 1982 do 2000) već je puno vjerojatniji scenarij velike volatilnosti (ne mislim na dnevne ili tjedne već više-goišnje oscilacije) sa mini bull i mini bear marketima. Slično kao u 70-im godinama u SAD-u sa kojima današnje razdoblje ima neke bitne makroekonomske sličnosti – recesija, pa stagflacija, povećanje novčane mase, + naftna kriza. (Dow Jones je bio jednak i početkom 70ih i početkom 80ih ali u međuvremenu imao 3 dna i 3 vrha sa najnižnom razinom 577 a najvišom 1051.)

Po toj logici svima koji kuže investiranje je trebalo biti prije 2 godine jasno da padamo?

Što se tiče USA, a time i većine "razvijenog svijeta" a posljedično i onoga u razvoju (prije svega mislim na one koji su razvili određene uspješne strategije, poput Kine npr.) meni se čini neospornim:

– da dugoročno, obzirom da je depresija vjerojatno izbjegnuta mora biti dobro i da je dugoročni smijer, kao i do sada "prirodno: UP".

Depresija je izbjegnuta odnosno uspješno se izbjegava i bude to do kraja provedeno ozbirom na ipak mora se priznati bar mrvicu "iskusnije"/"pametnije" (povijest je učiteljica života…) vodstvo u monetarnoj sferi nego li je to bilo 30-ih godina, naime Bernanke, unatoč kritikama, mora se priznati da je svoj dio posla odradio "vrlo smiono ali ipak promišljeno", problem je da li će i drugu polovicu posla, onu težu!, jednako dobro odraditi – kada bude trebalo pravovremeno povući nazad svu tu upumpanu likvidnost, i nadajmo se koliko toliko razumne poteze fiskalne politike, koji će zajedničkim snagama ipak uspjeti ono što se do sada smatralo nemogućim – umjetno "preokrenuti ciklus".

Potencijalna depresija sa dugoročnijim posljedicama (10-ak godina bijede, i narednih 10-ak godina jadnog oporavka) je, barem tako ja "vjerujem", izbjegnuta. Malo je neobično, znajući da nas povijest uči da je cikluse nemoguće tako drastično okrenuti, i da se svaki takav pokušaj nakon kratkog privida uspjeha pretvori u totalni debakl jer se "naše mjere višestrukom snagom vrate kao bumerang koji nam se obije o glavu", ali ovaj puta… "valjada zato što smo kroz povijest nešto i naučili", vjerujem "da smo" učinili nešto jedinstveno, i Buffett, kao jedan značajan mislilac kojega cijenim, dijeli ovakav optimizam.

Ako je ovo točno, ako se depresija neće ostvariti, tada je ovo očito pretvoreno "u tek normalnu recesiju", a u tom slučaju ona mora završiti kroz razumno vrijeme odnosno vrlo skro obzirom koliko već traje i neke ohrabrujuće podatke iz realnog gospodarstva, odnosno u Americi određeni krugovi koji se bave "proučavanjem gospdarskih cklusa" (npr. ECRI) drže da je do preokreta u ciklusu zapravo nedavno već i došlo ili "se upravo događa" i da se sada zapravo nalazimo na samom, teško vidljivom, početku jednog lagan i "krhkog" uzlaznog dijela ciklusa, slabašnog i sporog vjerojatno ali ipak uzlazlnog. Ipak je ovo bila "velika recesija", i samo pukom srećom velika recesija a ne nešto još i gore i dugoročno katastrafalno (tako ispalo krajnje riskantnom ludošću koju je Bernanke izveo). Zato i ne treba očekivati "snažan oporavak" nego "težak ali ipak postojan".

Nakon što se gospodarstvo ozbiljnije oporavi, dalje bi trebalo ići sve "normalnim tokom", ulazni dio ciklusa završi, pa ponovno recesija, pa oporavak pa recesija… i tako do kraja svijeta :P, ali sa trajno dugoročnim usmjerenjem prema gore! Nikada "normalna recesija" ne može izbrisati sve što se napravilo u uzlaznom dijelu ciklusa, nego predstavlja tek "normalni predah", da se ispušu stvoreni baloni, jer kako kapitalizam nije baš "savršen" uvijek do balona dolazi, uvijek se vođeni prirodom ljudske psihe "prezagrijemo" i trebamo rashlađenje, a to sve prate u određenoj mjeri i tržišta kapitala, kako se izmjenjuju ekspanzije i kontrakcije gospodarstva slično idu i bull i bear marketi, s manjom ili većom korelacijom, određenim vremenksim odmakom… malo više ili malo manje naglašeni obzirom na stanje u realnom gospodarstvu kao podlozi.

Dakle, ako je istina da je depresija izbjegnuta, a vjerujem da jeste: smijer gospdarstva je dugoročno UP (premda možda i početku nešto lakšim korakom), a time i dionica – definitivno. Biti će još bezbroj bull i bear marketa, ali sve u granicama normale, s dugoročno UP usmjerenjem, nema šanse da nam više jedan bear "pobriše cijeloga bika", na dugoročnom grafu će budući medvjedi biti tek "pull-backovi" u dominantnom biku, tako je to uvijek, samo u vrijeme samog medvjeda to zbog brzine događanja izgleda malo zaprepaštujuće ali kada se gleda šira slika – ništa strašno, brzo prođe i nastavak prema gore se nastavlja.

P.S. “Možda se ovako jednom u 80 godina” dogodi “skoro pa depresija”, ali vidimo da i to znamo prebroditi, “preokrenuti”, i to završi kao malo gadnija recesija, malo gadniji bear koji istina čak i “pobriše cijelgo prošlog bika”, ali to je ipak jednom u 80-ak godina, jednom u stoljeću… tko zna kada, ali ne prečesto i ne bi trebalo zabrinjavati 🙂

P.P.S. Što se tiče Hrvatske, ja još uvijek držim da je dno naše krize u 2011., a dionice kako će se kretati ne znam, naime već smo jako podcijenjeni odavno i još uvijek na CROBEX = 2000, tako da… dionice slobodno mogu nastaviti rasti i puno prije oporavka gospodarstva, ali i ne moraju… tko to zna 😛

Ako teži dio posla tek dolazi nije li prerano reći da su problemi (namjerno ne govorim recesija) gotovi? Naštampat 4 triliona (zvuči bolje nego naša riječ bilijarda 🙂 ) je mogao bilo tko.

Ako teži dio posla tek dolazi nije li prerano reći da su problemi (namjerno ne govorim recesija) gotovi? Naštampat 4 triliona (zvuči bolje nego naša riječ bilijarda 🙂 ) je mogao bilo tko.
[/quote]
istina… ostaje nam samo nadati se 🙂 Ja sam po prirodi optimist pa sam skloniji nadati se ugodnom razvoju situacije nego suprotno.

Ako se baš i ne uspije…, velika inflacija im ne gine, ali koliko je to opasno? I da li još nešto osim inflacije ili je to "jedini problem"? Amerikanci bi čak sam sklon vjerovati i "desetljeće inflacije" vjerojatno normalno preživjeli kao što su i do sada takve inflatorne faze, (a dug će im se fino istopiti time… :rotfl:), i dalje će nastaviti "kao najjača gospodarska sila" (ili barem 3., iza EU i Kine hehe).

Tako da, izazov je pred njima, ali pitanje koliko "strašan", vjerojatno ništa ravno onome što se moglo dogoditi (depresija) a vjerojatno izbjegnuto. Inflacija i nije najgora moguća stvar na svijetu, pa čak i dionice mogu imati solidne perfomanse i ostvariti kakav takav i realni prinos – pogotovo neke dionice! Zato možda ne treba samo gledati "na opće kretanje tržišta" nego uzeti u obzir i to da mi svako po na osob prvo treba razmisliti u kakve dionice ulaže, i ako "ostalima ide osrednje" – nama ako smo mudirij možda može ići i odlično, inflacija nije ništa ravno "totalnoj katastrofi" (kakva je depresija) nego je to okruženje u kojem se također može zarađivati, možda ne baš optimalno raspoređeno, puno je manje onih koji će zarađivati, ali bolje i to da ih je malo nego NIMALO.

P.S.

Dionice, kvalitetnih poduzeća, kupljenje po prihvatljivoj cijeni – uvijek su “najbolje sklonište za kapital”, “pa čak i u groznom inflatornom okruženju” kako bi to Buffett rekao. Nekima i nešto “pojačana inflacija” i sasvim odgovara, ako se radi o poduzećima velike vrijednosti brenda (velikih operativnih marži, vrlo jednostavne i kontrolirane strukture troškova proizvodnje a koji i nisu previše ovisni o cijeni nafte/makroekonomiji), proizvoda baš i ne elastične potražnje obzirom na cijenu… oni tada inflatorno okruženje iskorištavaju i za “jače od prosjeka inflacije” podizanje svojih cijena (koje u svemu tome prolazi praktički ne zapaženo), dok im trošak prodane robe sporije raste i posebice zbog ne velikog udjela u cijeni prodaje, velike marže time samo nastavljaju i dalje rasti – a kombinacija bržeg porasta cijene proizvoda od opće inflacije sa povećanjem operativne marže po jedinici proizvodnje… uz nezaustavljiv rast količinske prodaje gonjen snagom brenda… može biti jako dobro :D, makar većina ostalog gospodarstva ne prolazila baš sjajno.

Nije čudo da Buffett oduvijek voli npr. Coca-Colu (i očito će je zauvijek jednako voljeti :D) i da je siguran da je njegov udjel ovdje jedan komad portfelja “sigurno sklonjen” kojemu neće naškoditi bilo kakvo stanje ili promjena stanja u svjetskom i/ili američkom gospodarstvu.

Za dionice je veći problem deflacija, koju su Ameri čini se izbjegli… mislim da takvi strahovi postaju bespredmetni.

Ne može se generalizirati, ali dobar izbor dionica sigurno da može biti najbolje sklonište za kapital u svim makroekonomskim uvjetima, i sigurno bolji od bilo koje alternative bilo koje druge vrste. Na dužoj skali dužnički vrijednosni papiri daju manji prinos nego vlasnički – drugačije ne može biti, drugačije postavljen sustav ne bi bio održiv i urušio bi se na ovaj ili onaj način.

onog trenutka kada s v počne povećavati, tada će se i dio m sterilizirati …

ajmo reći da je to roha dobro odradio kada je sterilizirao dobar dio m bankama, a sada taj isti m oslobađa bankama …

IMHO … znanje, moć i povezanost svijeta su narasli do tih granica da je gotovo nemoguće da nam se dogodi nešto tipa depresije ili sloma svjetskog gospodarstva … krize da, ali slom ne …