Istinito…Slažem se sa svime. Nije bitna samo teorija društva znanja već i praktična djela
Vrlo jednostavno, društvo znanja je društvo u kome se znanje i učenje isplati. Ljudi u takvom društvu uče kontinuirano, prihvaćaju nove tehnologije i vještine jer od toga imaju izravnu financijsku korist. I obrbuto, u društvu neznanja učenje se neisplati, građani ne uče nego očekuju da ih pomogne sustav socijalne pomoći.
Država ne treba određivati što će učiti konobari ili seljaci niti ih tjerati da nešto uče. Država treba stvoriti kvalitetnu obrazovnu infrastrukturu, a oni koji to žele će onda iskoristiti tu infrastrukturu i nešto naučiti. Ako čovijek osjeća da će imati koristi od obrazovanja on će učiti makar mu formalno obrazovanje bilo nedostupno. S druge strane, ako nema koristi od učenja on se neće obrazovati makar mu Harvard bio preko puta ceste. Hrvatski obrazovni sustav je izuzetno nekonkurentan i interes za obrazovanjem u HR će biti sve manje. S druge strane, sve više ljudi će se obrazovati ili vani ili kroz neformalne oblike obrazovanja.
Naravno obrazovanje se treba plaćati, a država ga treba subvencionirati. Dijelom kroz direktno subvencioranje školarina, a dijelom kroz povrat poreza. Na taj način će se ljudi odlučivati za učenje onih vještina za koje misle da će im osigurati posao i primanja.
Hrvatska je društvo znanja točno onoliko koliko su njeni građani zainteresirani za učenje. Ako želimo da budemo društvo znanja u većoj mjeri onda trebamo ulaganje u znanje učiniti isplativijim.
Meni nešto ne štima u Vašem pristupu.
Uzmimo primjer Tehničkih fakulteta (strojarstvo, brodogradnja, elektrotehnika). Postoji velika potražnja za takvim kadrom skoro svuda u svijetu. Postoji potražnja čak i u Hrvatskoj. Ali većina trvtki u HR koja traži takve kadrove je pod nekom vrstom državnih jasli i uvjeti su tamo jako loši, tehnologija loša i sl.
S druge strane npr u Njemačkoj postoji velika potražanja, ali uvjeti su odlični ( i tamo je manjak tog kadra).
Da li to znači da Hrvatska treba školovati ovaj kadar (besplatno?) da bi oni radili za njemačke tvrtke od kojih mi onda ovdje u Hrvatskoj kupujemo proizvode?
Nešto mi u toj jednadžbi ne štima.
Moje su informacije da trenutno nema potražnje za tim kadrom u svijetu. Izvor su mi US, Canada i Njemačka. Znam ljude u US koji imaju Ph.D. u elektronici i robotici i tonu iskustva pa ne mogu naći posao. Ali potražnja će se vjerojatno jako brzo vratiti.
Ne odu svi raditi vani, veći dio ipak ostane. Dakle ipak neke koristi ima. Tehnologija je u skladu sa kvalitetom radne snage koja je dostupna na tržištu. Ako popravimo kvalitet obrazovanja onda će doći i složenije tehnologije i s njima bolje plaćeni poslovi. To je naravno nemoguće sa postojećim profesorskim kadrom. Tržište će odrediti da li su i koji su fakulteti potrebni. Ako ljudi ne budu mogli dobiti posao na nekom faksu prestat će ga upisivati.
Uvjeti na zapadu su dobri ako radiš u procesu dizajna ili istraživanja. Plaće ljudi koji kodiraju ili testiraju obično su manje od medicinske sestre, sigurnost nikakva. Imaš stotine tisuća Kineza, Indijaca i Rusa koji to mogu sasvim dobro raditi. Generalno, od odlaska na zapad profitiraju ljudi koji imaju kreativni potencijal, a takvih baš puno ne izlazi sa hrvatskih fakulteta. Profitiraju i oni koji imaju djecu jer dobivaju bolje obrazovne mogućnosti.
Normalno je da ljudi odlaze i odlazit će još više. Veliki je hendikep provesti čitav život na jednom mjestu. Životno iskustvo se puno brže obogaćuje ako se krećemo i živimo u reznolikim okruženjima. Ja sam radio sa ljudima iz preko 50 zemalja i vjerujem da mi je to jako puno pomoglo. Ljudi postaju sve mobilniji, svijet sve globaliziraniji i potreba za kretanjem sve jača. Hrvatski problem nije što ljudi odlaze, problem je što mladi ljudi ne dolaze da provedu dio života u Hrvatskoj.
Svrha fakulteta nije samo da obrazuju lokalno stanovništvo nego i da privuku mlade ljude izvana. Uz to, važan aspekt je istraživački rad koji kontinuirano ubrizgava svježe ideje neophodne za održavanje konkurentnosti ekonomije. Ako želimo spriječiti negativan tok talenta u konkurentnije ekonomije moramo imati konkurentnije školstvo. To je nemoguće napraviti ako profesorski i istraživački kadar crpimo isključivo iz domaćeg stanovništva. USA ima 75 puta veću populaciju od Hrvatske pa su svi natječaji za profesorska mjesta međunarodni. Zatvaranje i izolacija u bilo kojem segmentu će usporiti razvoj Hrvatske, u školstvu pogotovo.
Nažalost u hrvatskom visokom školstvu se godinama nataložilo toliko akademskog otpada da je bilo kakva reforma malo izvjesna. Stoga ne očekujem nikakve spektakularne pomake.