trazili smo, glasali smo, dobili smo… ima dosta komentara sa takvim misljenjem …. to nije bas tako..
od preuzimanja sveopce krivice za ono sto zgrijesimo kao gradani ove zemlje, bez obzira sto ne postoji nikakav razuman razlog, do sveopce depresije ne dijeli nas puno. to je problem. mi nismo birali “kretenizam” u saboru. “kretenizam” kao sinonim ponasanja, naziv koji sam dodijelila kao posljedicu nedavnih verbalnih dogadanja u sabornici inspiriran je klauskovim clankom.
na parlamentarnim izborima biramo stranke, a ne ljude. a stranke biraju ljude. stranke, tj. vode stranaka biraju vise puta, jedanput kad se sastavljaju izborne liste i drugi put kad se ti ili neki drugi postavljaju na odredena mjesta. sto znaci, bez obzira koliko mi mislili kako ucestvujemo u izboru vlasti nemamo stvarnih prava. jer oni koji zavrse u saboru ne moraju biti oni koje smo vidjeli na listi kad smo glasali. a 15-tog nismo ni gledali.
problem je najocitiji kod velikih stranaka, SDP-a i HDZ-a. po defautu osvajaju puno mjesta u saboru, na koja moraju pometati neke ljude. ti ljudi, bar tako ispada, moraju i nuzno je, zadovoljiti samo jedan kriterij, STRANACKU LOJALNOST. sto znaci da se ne smiju postavljati ljudi za koje nisi siguran da ce dizati ili ne ruku po naredenju svog vozda, bez obzira o cemu se radilo. sto opet znaci, kako postoji velika vjerojatnost kako nece zadovoljiti one druge kriterije koji su nuzni za uspjesan rad sabora, od kojih su najvazniji sposobnost razmisljanja, znanje, naprosto neke opce ljudske vrijednosti. oni koji vrijede nisu slijepi poslosnici. posljedica toga je kvaliteta saborskih zastupnika.
kod manjih stranaka je manji problem, tek nekolicina ljudi, obicno vode stranaka, neka vrsta predsjednistva stranke zavrsi u saboru. time bi se dalo zakljuciti kako smo u saboru dobili ljude koje smo i birali, dakle sami smo si krivi za sve sto oni naprave. no zbog onog gore ispada kako kod svih stranaka “dobitnika” mi uopce ne utjecemo izborima na sastav sabora.
dakle, izborom neke stranke mi ne odredujemo sastav parlamenta. i to je tako.
kako bi sprijecili malverzacije stranackih voda i sacuvali ovu drzavu od “kretenizma”, a time i gladi, nuzno je propisati kriterij, zakon, pravilnik, tko smije, a tko ne biti stavljen na izbornu listu. apsolutno nema smisla pozivati se na moralnost i etiku stranackih vodstava, politicara od zanata. ocito je da su one kao takve odavno smjestene u izumrle vrijednosti nekog drugog drustva, utopistickog.
zakoni, pravilnici, razni propisi izmisljeni su samo zato sto nijedno drustvo ne funkcionira na temelju vrijednosti, nego samo na temelju straha od kazne.
zato smatram kako bi nuzno bilo propisati tko smije na izbornu listu, a tko ne. kriteriji iz mog prijedloga pravilnika su vrlo niski, mozda cak i preniski. ne zaboravite, ti ljudi donose zakone po kojima mi trebamo zivjeti i ustav nase drzave. donose kljucne odluke o kojima ovisi sto cemo jesti i sto cemo sutra raditi. sto je kaznjivo i koliko, a sto ne. traziti pismenost od njih je manje od onog sto bi svatko od nas prizeljkivao za svog sefa. a oni su nasi sefovi jer nam odreduju zivot.
cini mi se kako bi svi zivjeli bolje kad bi zakonom uspjeli sprijeciti bar dio amoralnosti i neetike nasih dragih politickih vozdova i takozvanih politicara, jer ovo sto se svaki dan vidi u saboru, ta sramota u komunikaciji, beskonacno neznanje i neinformiranost, uglavnom je posljedica toga.
napominjem kako se ovdje ne govori o politickoj pripadnosti clanova sabora nego o njihovim opcim vrednotama (ili nevrednotama). politicar je ozbiljan posao i vrlo odgovoran, samo bih zeljela da i oni koji se time bave budu prisiljeni se tako prema svom poslu i odnositi. nista vise.
lunoprof