U Slavoniji je uvijek bilo kruha, znači da nisu otišli za kruhom.
ne živi čovjek samo o kruhu
hasanfafer :
Bajka o liscu i kokošima
Jednom davno, u jednom gradu, koji bijaše smješten ispod velikog brda živjeli su sretni ljudi. Bio je to miran i marljiv narod koji je puno radio i zaradio.
Da lijepo i sretno živi.
Brdo je bilo veliko i šumovito. Davalo je kisik gradu, a ljeti hladovinu.
Zimi kad su magle počele igrati skrivača sa Suncem ljudi bi išli na vrh brda da ih obasja Sunce.
Nije im trebalo puno za sreću.
No nakon nekog vremena u grad se doselio Vlastelin koji se naselio na brdu.
Nije mu se sviđala sreća ljudi u gradu, pa je odlučio da naplati svoje brdo.
Stavio je rampu na dnu brda i tražio 200 zlatnika za prolaz na vrh brda.
Ljudi su se bunili, ali zrake Sunca su im bile važnije od zlatnika jer teško je bilo živjeti u sivilu i mraku.
No to vlastelinu HRkljanu nije bilo dovoljno.
Zbog čega bi građani besplatno živjeli u sjeni brda?
I tako vlastelin HRkljan zatraži da svaki građanin koji radi plati 300 zlatnika za hladovinu.
Sad građanima nije već bilo svejedno, jer nisu svi to mogli plaćati.
Ali sreća se zlatom ne može kupiti.
Zbog toga su građani našli novi posao, da bi mogli platiti svoju sreću što žive u tom gradu.
Uzgoj podbrdskih kokoši. Uskoro sretni grad pod brdom dobio je naziv “Kokošarski grad”.
Da bi mogli uzgajati kokoši ljudi su trebali drvo da izgrade kokošinjce.
Već pogađate. Drvo je raslo na brdu, koje je bilo obraslo gustom šumom.
I tako su građani počeli kupovati drvo da stave svoje kokoši pod krov, od jedinog proizvođača vlastelina HRkljana.
Neki građani su se pobunili i smatrali su da ako već plaćaju korištenje brda, da bi drvo trebalo biti besplatno.
Ali njihovi glasovi ubrzo su nestali u kokodakanju kokoši koje su bile neispavane.
Naravno,zlo nikad ne dolazi samo.
Ubrzo se je pojavio Lisac.
Dolazak Hrvata 2