Cijenjeni!
Doista sam ponukan javiti vam se potaknut doista nepromišljenim i neutemeljenim komentarima u vezi odluke Mandatno-imunitetnog povjerenstva Sabora RH i odluke Sabora od 12. siječnja 2008, gdje se u bitnom komentira kako bi puštanje Branimira Glavaša da se brani sa slobode bilo miješanje u sudsku vlast naše države.
Prema Ustavu Republike Hrvatske vlast počiva na tri stupa i dijeli se na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast.
Branimir Glavaš je izabran voljom naroda za saborskog zastupnika. Kad je prošli saziv Sabora donio odluku kojom se Branimiru Glavašu oduzima imunitet, te kad ga je sud nakon toga pritvorio, tada u stvari ne samo da mu je bio oduzet imunitet, već je u praksi i stvarnosti on bio suspendiran kao narodni zastupnik. Poznato je da se saborski zastupnik ne može suspendirati, što znači da iako mu se može oduzeti imunitet, istovremeno mu se mora i dalje osigurati njegov rad kao saborskog zastupnika, jer je svaki saborski zastupnik izabran voljom naroda i nitko nema pravo onemogućiti tom dijelu naroda aktivno sudjelovanje u vlasti preko svog izabranog zastupnika.
To znači da se sud, kada je donio odluku o pritvaranju Glavaša, grubo ogriješio o zakon i najgrublje zloupotrijebio svoje ovlasti, jer je pritvaranjem ne samo suspendirao saborskog zastupnika, već je onemogućio vlast, volju i glas naroda iskazanu putem svog zastupnika.
To nije dopušteno, što znači da posljednja odluka Sabora u vezi Glavaša ne predstavlja tzv. “miješanje u sudsku vlast”, već se upravo suprotno sud najgrublje miješa u zakonodavnu vlast, isto kao i Državno odvjetništvo svojim neodmjerenim pritiskom i više puta ponovljenim zahtjevima za pritvaranje Glavaša.
Glavašu se može oduzeti imunitet, može se i pritvoriti, ali mu se ne može i ne smije onemogućiti rad i djelovanje koje mu je svojom neposrednom voljom povjerio narod, dakle da ga kontinuirano svojom osobom predstavlja i zastupa u Saboru Republike Hrvatske.
Zbog toga vam pišem ovo, te predlažem da tu temu pogledate i iz ovdje opisanog kuta.
– Je li sud nakon što je pritvorio Glavaša, omogućio mu daljnje djelovanje kao saborskog zastupnika?
– Jesu li “jače” odluke i pravo naroda ili suda?
– Smije li se sudska vlast miješati u rad i odluke zakonodavne vlasti i smije li vršiti pritisak na zakonodavnu vlast?
– Je li objektivno i u skladu s općim ljudskim pravima, uz načelo da je svatko nedužan dok mu se pravomoćnom sudskom odlukom ne dokaže krivnja, da izabrani saborski zastupnik (saborski zastupnik = narod!) drži godinama u pritvoru?
Eto, to su teme koje bi valjalo malo ozbiljnije istražiti prije nego što se olako i uz predrasude komentira i izvještava u vezi prava Branimira Glavaša da se brani sa slobode.
Ivica Mršić