Krajem 2012 kada je ono uobičajeno vrijeme pred praznike, pripremao sam prezentacije za moje talijanske partnere. Projekte za nadolazeću 2013 godinu. Naime, pripremao sam odgovore na pitanje u što se u Hrvatskoj treba ulagati i što se od strateškog ulaganja može financirati europskim sredstvima na koja Hrvatska ima pravo.
Te godine 2013 Hrvatska se spremala uči u Europsku uniju. Materijal koji sam koristio bio je i više nego kvalitetan. Taj materijal napisan je intersubjektivno i interaktivno, a između ostalog je i financiran veoma kvalitetno.
Od tada pa sve do danas nisam uspio realizirati niti jedan projekt! A Zašto? Možda najbolji odgovor na to pitanje dali su profesori sa Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Bilas, Cota i Franc u svojoj studiji:“Predpristupni fondovi Europske unije i republika Hrvatska“ zapisali su slijedeće:
„U Hrvatskoj nedostaje znanja i informacija o realiziranim projektima, o budućim natječajima i mogućnostima trošenja novca iz EU fondova, iako se približava razdoblje (2012.-2013.) kada se pretpostavlja da će kao članica na raspolaganju imati nekoliko milijardi eura iz tih izvora. …
Ubuduće,sve više novca EU bit će namijenjeno konkretnom gospodarstvu, poduzetnicima, gradovima i općinama.“
Međutim znanja koga ima i na pretek je ono.“Ima li mene tu!“ To političko-koruptivno znanje je upravo ono znanje koje blokira sva europska sredstva, bez obzira što programski jezik nije niti hrvatski, niti talijanski niti bilo koje nacije. On je jednostavno svoj!
@Tornos, nas problem lezi u tome, da mi smatramo da iz EU-fondova treba “izvlaciti” novac. EU-fondovi se u puno zemalja koriste, samo kao dodatna sredstva, ka ispunjavanju zadanih ciljeva. Ako ne znas cilj, onda je svaki pravac, kojim krenes, ispravan (kineska poslovica). Hrvati rado upiru prstom u drzavu i njene institucije, kao da su one jedine, koje sa dobro pripremljenim programima, trebaju aplicirati na EU-fondove. Isto tako ovaj novi ministar Dobrinovic je izgleda jedan od onih solo-igraca, kojem opce dobro nije primarni interes. Ako zelis implementirati alternativne izvore energije (o cijeni da i ne govorim), onda moras imati nekoliko konvencionalnih objekata, koji ti garantiraju da sustav ne kolabira. Dok je Njemacka, koja vec preko tridest godina prakticira najvise ekoloske standarde, prosle godine pustila u pogon dvije elektrane na kameni ugljen mi i dalje filozofiramo o stetnosti. I to obje u gradovima. Jednu u Hamburgu a drugu u Karsruheu. Da pojasnim hrvatskim citateljima, da je Karsruhe u Baden-Württembergu i da su u toj pokrajini Zeleni na vlasti. U Hamburgu su Zeleni partner socijaldemokratima u pokrajinskoj vladi. I dok Njemacka planira jos 13 elektrana na ugljen, jer na plin su neisplative (najnovija plinska elektrana u Irschingu, Bavarska, je zbog neiplativosti konzervirana), kod nas vrli ministar ne zeli ni cuti o ugljenu, kao energentu. Pa dragi ministre, kako ces stabilizirati sustav, ako od Plomina pa sve do Prevlake, nemas niti jedan konvencionalni izvor elektricne energije!? Proslog ljeta sjedim na jednoj terasi u blizini Imotskog i gledam ja krajolik pun mirisnih trava i krasnih vonograda, par minuta kasnije, zagrmi i nestade struje. Pitam konobara kako je to moguce? Konobar mi veli: dragi gospodine, prvo napon nam je oko 180V a trebao bi biti 230V, a ovo sa nestankom struje je sasvim normalna pojava. I kako drzava misli privuci investitore? Zamislite si jedno postojenje koje proizvodi plasticnu galentariju. Ako nestane struje u prozvodnom procesu i kanali se ohlade, mozes baciti stroj u staro zeljezo.
Nasi imaju rjesenje za to. Necemo se bavit proizvodnjom plasticne galanterije.Vrlo jednostavno.