Najobičnije bacanje novca u vatru. S jedne strane idu rasterećivati ljude preko poreza, što je sasvim u redu i u biti su mjere još uvijek nedovoljne, a s druge strane idu dijeliti okolo šakom i kapom veliki novac na pojedince, skupine i subjekte koji ništa ne privreduju i koji dobivenim novcem ništa neće vratiti zajednici. Bolja demografija se ne može kupiti. Ne treba ni pokušavati. Ona je danas odraz svega onog što se u prošlosti nije radilo po tom pitanju, a to je bilo veliko ništa pa je tako nerad i nemar i štošta negativno drugo učinilo svoje. Ljudi se sele iz Hrvatske. Sigurno radno mjesto, plaća od koje se može živjeti i priuštiv i plativ krov nad glavom su prvi uvjeti za ostanak u zemlji. Dobro obrazovanje, standard života i sređenost zemlje i opće ozračje u istoj su ostali i još mnogi drugi. Dakle rasterećivanje građana i poduzeća je bilo nužno ali ne možeš s druge strane sada ići trošiti novac koji nemaš na sve i svašta, a da to sve i svašta nema apsolutno smisla i time samo nagrađuješ nerad i time potičeš sve ono što Hrvatskoj zasigurno ne treba a to je klima gdje ljudi misle da za malo ili ništa trebaju dobiti nešto ili puno toga. Ljudi trebaju raditi, doprinositi, zarađivati i moći živjeti od svog rada. Imati građane koji će primati novac ni za što sigurno ne može biti zdrav signal i pravi smjer. Isto vrijedi za financiranje subjekata i skupina koji s tim novcem ništa korisno neće učiniti, neće vratiti uloženo i cijela stvar će biti samo jedan veliki promašaj, paljenje novca. To da su projekcije za 2017. preoptimistične i nerealne, to je se dalo odmah iščitati. Dakle i tu imamo dodatan dokaz nerealnosti i nestručnosti, dakle ne samo po pitanju gdje i kako treba ljude poticati a kako zasigurno ne treba. Ova računica neće dati ploda i pogubna je, jer samo potiče ono što je dovelo do ovoga kako je danas. Politika u RH se jedino treba time baviti kako otvarati radna mjesta i omogućiti ljudima da mogu pristojno živjeti od zarađenog novca. A da bi zarađivali moraju raditi, a ne pretvarati se da rade ili čekati doma da država šalje lovu ni za što.
Mnoge zemlje na jugu Europe, primjerice Španjolska, Italija i Grčka, su prije Hrvatske pokušale financijski popraviti demografski razvitak tj. njegov pad. Te mjere nisu dale ploda, samo je veliki novac otišao u nepovrat. Italija je po tom pitanju bila i je ogledni primjer za sve ostale da se poticanje demografije ne može kupiti ili novcem popraviti. Država se treba uozbiljiti (ljudi koji kroje sudbinu RH danas i sutra) i iskorijeniti sve ono što je negativno i pogubno po cjelinu u društvu, počevši od glave (gdje najviše smrdi) pa prema dolje do samog začelja. Ako imaš državu gdje nema radnih mjesta i gdje od zarade ne možeš živjeti onda možeš trošiti novac koliko hoćeš, taj problem nikad nećeš riješiti. Ali nije sve samo u radnom mjestu i zaradi. Loše obrazovanje, gluho i slijepo pravosuđe (kako kome), nezdravo ozračje u društvu (više oblika), primitivnost i zatucanost, radikalnost, stalne promjene svega i svačega (nestabilnost), loš životni standard, totalna birokratizacija države u svakom segmentu, kriminal, korupcija, nestručnost, nemar itd. itd. Toliko toga prisutnog u RH. To se rješava neovisnim pravosuđem, dobrim obrazovanjem, njegovanjem opće kulture i civiliziranosti unutar društva, stručnim i časnim ljudima na pravim mjestima (ima li ih?), jakim gospodarstvom, s manje ali puno boljim zakonima, zakonima koji se provode na sve i gdje se neki ne izuzimaju od odgovaranja, plaćanja itd. jer mu drugi prljavom rukom pere njegovu prljavu ruku i za to kasira što je ovaj prvi otuđio itd.