„Bankarski sektor dovoljno je kapacitiran za praćenje svih zdravih, održivih i isplativih projekata“, kaže Radaković, a mi dodajemo: nakon što su uništena,oštećena,izbrisana,ect., mnoga poduzeća i/ili su ekonomski isključeni, osiromašeni, ect., mnogi građani.
Ali, Radaković govori o projektima i o bankarskom kapacitetu, a ne o tvrtkama i građanima. Da ne bude zabune i nedoumica, projekti za koje su banke kapacitirani nisu nekakvi projekti tvrtki niti su to projekti građana, nego su to projekti države i javnih poduzeća, na koje se objektivno reduciralo realno gospodarstvo!!!
Dok u teoriji i praksi svi modeli i tehnike planiranja kapaciteta, od CRP tehnike, preko stohastičkih i matematičkih modela do modela simulacija Monte Carlo postoje kako bi spriječili „nastanak problema u planiranju kapaciteta te omogućavanju zadovoljenja tržišnih potreba( svih zainteresiranih tržišnih sudionika-op) na troškovno efikasan način“ ( Dragana Grubišić:“Identificiranje problema u planiranju kapaciteta i njihove posljedice“), pred banaka je jednostavan zadatak.
Planiranje bankarskog kapaciteta je identificiranje „zdravih,održivih i isplativih projekata“ kao što su akvizicije( kupovina HPB-a ) i aranžiranje državnih obveznica, a ponekad i kupovina trezorskih zapisa!!!????