Kad dođe zainteresirani djelatnik pitati za posao, ja prvo gledam – da li je
normalan – u smislu, duševne bolesti, ili bilo kakve socijalne poremećenosti…
U budućnosti, takvi prikriveni sociopat ili introvertirani individualista, može
u kolektivu napraviti više stranja- nego izobrazba ili polukvalifikacija
za posao…ili neki drugi obrazovni nedostatak , koji je lako učenjem nadoknaditi..
Imala sam dosta slučajeva duševnih bolesti kod djelatnika, posebno raznih oblika prikrivenih – manično-depresivnih prihoza, depresija, ili drugih čudesa koja prate naše akademske izgubljene članove zajednice …..da mi je to najbitnije…..
Detektirati problem -odmah!…….
Npr. postavljene vrijednosti i kriteriji takvih osoba , toliko se u frustrurirajućim poslovnim situacijama mijenjaju, da je bitno- pogotovo,
ako radno mjesto podrazumijeva rad sa ljudima, da osoba ima sklonosti
realnoj percepciji, snagu samokontrole i ostale osobine koje joj pomažu
da nastale probleme i posao odradi kvalitetno….

…svaki djelatnik, ako se i ne zna prikladno obući za posao, ubrzo- gledajući
druge u kolektivu , ispravi pogreške i prihvati načela prikladnog odijevanja..
A ako su previše otkačeni , onda ih moraš pozvati na razgovor, i nekako u celofanu ih zamoliš da odjeća bude što jednostavnija i udobnija, primjerena poslu…ne previše golotinje../ ionak nose kute/
Naše magistre svakak se oblače..nose minice, na zadovoljstvo muških pacijenata,
svaki čas mijenjaju frizure,i uglavnom izgledaju pristojno i normalno…
A ako od sebe rade kamikaze ili pokazuju previše golotinje, ili se otkače
s neobičnim frizurama..treba malo pričekati…možda ih prođe eksperimentiranje…
Osobno podržavam inovacije u tom smislu i natjecanje između djelatnica , koje
se trude zadobiti glavnu poziciju, naj-naj ..naj..bolje…u svemu…