Serđu Blažiću iz Atomskog Skloništa je onomad od srčane kapi umro najveći mrav u vrtu vidjevši ljude kako besramno lažu i kradu, kad je pred školom čuo psovke gomile đaka i kad je vidio da su sa vrata otjerali starog prosjaka.
Opća recesija, depresija i financijski očaj su posvuda zavladali, ja se eto prisjetio one Jure Stublića iz Filma “Zamisli život u ritmu muzike za ples” i navio do daske onu Tifinu “Padaju zvijezde”, ali taman što sam počeo igrati i vjerovati da postoji nada, umjesto zvijezda su osim banaka počele padati i prve države, i to ne bilo koje, one najnaprednije i najbogatije, Island naprimjer, evo i Grčka i Engleska samo što nisu, pa tko ima novca ako ga nemaju bogati šeici iz raja zvanog Dubai?
Skloništu mrav, a meni je poginula najveća ovca u stadu iako je tisuću puta vidjela kako cestom jure automobili, ne zato što su je drugi lagali da je trava s one druge strane sočnija i bolja iako je iste zelene boje, da je cesta zatvorena i da nema opasnosti, već zbog toga što je u isto uvjerila i samu sebe, pa joj se od pohlepe zamaglilo vid baš u trenutku kad je nailazio veliki kamion. Ovci smo naravno nakon toga ošišali runo, napravili malo sira, i sve meso ispržili i pojeli.
Galeb Olivera Dragojevića je bio bolje sreće i od Blaževićevog mrava i od moje ovce, i dalje slobodno leti prkoseći zimi, buri, znanosti i naučnim podacima.
Već duže vremena u stilu one “Sve ptičice izgore”, očekivao sam da će mu usred klimatskih promjena i globalnog zatopljenja sunce kao Ikaru spržiti krila jer se još nismo stigli ponovo zadužiti i potrošiti nove trilijune dolara na otklanjanje uzroka tog katastrofalnog fenomena kojeg smo sami izazvali, kad ono sve odletjelo s vihorom, sad ga bi, sad ga ne bi više tog globalnog zagrijavanja zahvaljujući hackerima koji su otkrili da je Paintshop u stanju od znanstvenih podataka i grafikona napraviti veće remek djelo od Leonardove Mona Lise.
Kako sam se pomalo zadovoljno počeo hladiti, naslonim prst na miša i dobijem opekotine najgore vrste, atmosfera se ponovo usijala.
Globalno zatopljenje, ClimateGate je dio nepregledne crne rupe od preko kvadriliona financijskih instrumenata derivata, najavljuju da stiže nova, tko zna više koja po redu vrsta subprime šoka, jebo ja takve prijatelje prirode, pa zapalili nas dva puta čovječe…
No stani, čekaj, nije ni tu gotovo, jebo sam ježa u leđa i na ovoj mojoj poljani, tržište je postalo toliko razvijeno da su i financijski instrumenti izrasli u nevjerovatno kompleksne zagonetke, nitko nema pojma gdje se tu sada u ovom sistemu “cap and trade” nalazi agrikultura, koliko su oranice, pašnjaci i šume
zaribali u derivatnu šemu smanjenja zagađenja ugljikom.
Bolje sutra, obećanje, tupom radovanje! Dobijaš ono za šta glasaš!
Svako rješenje, svaka politika, ekonomija, teorija i kandidatura je prazno obećanje bez izgradnje temelja zvanog sloboda baziranog na monetarnoj suverenosti i financijskoj neovisnosti. Evo šta znače, što predstavljaju i kakvo bolje sutra mogu pružiti monetarna suverenost i financijska neovisnost:
.