Čitam ovaj forum već nekoliko dana i čini mi se da je ova tema suštinski potrebna za opuštanje !
[bye]
Meni je ova super:
Purple haze all in my brain
Lately things just dont seem the same
Actin funny, but I dont know why
scuse me while I kiss the sky
Purple haze all around
Dont know if Im comin up or down
Am I happy or in misery?
What ever it is, that girl put a spell on me
Help me
Help me
Oh, no, no
Youre makin me blow my mind…mama
Purple haze, n-no, nooo
Purple haze, no, its painful, baby
Ova me ujutro budi:
(When this began)
I had nothing to say
And I get lost in the nothingness inside of me
(I was confused)
And I let it all out to find
That I’m not the only person with these things in mind
(Inside of me)
But all the vacancy the words revealed
Is the only real thing that I’ve got left to feel
(Nothing to lose)
Just stuck/ hollow and alone
And the fault is my own, and the fault is my own
[Chorus]
I wanna heal, I wanna feel what I thought was never real
I wanna let go of the pain I’ve held so long
(Erase all the pain till it’s gone)
I wanna heal, I wanna feel like I’m close to something real
I wanna find something I’ve wanted all along
Somewhere I belong [bye]
Ova je za dobar san:
So close no matter how far
Couldn’t be much more from the heart
Forever trusting who we are
And nothing else matters
Never opened myself this way
Life is ours, we live it our way
All these words I don’t just say
And nothing else matters
Trust I seek and I find in you
Every day for us something new
Open mind for different view
And nothing else matters
Never cared for what they do
Never cared for what they know
But I know
So close no matter how far
Couldn’t be much more from the heart
Forever trusting who we are
And nothing else matters
Never cared for what they do
Never cared for what they know
But I know
Never opened myself this way
Life is ours, we live it our way
All these words I don’t just say
And nothing else matters
Trust I seek and I find in you
Every day for us something new
Open mind for different view
And nothing else matters
Never cared for what they say
Never cared for games they play
Never cared for what they do
Never cared for what they know
And I know
So close no matter how far
Couldn’t be much more from the heart
Forever trusting who we are
And nothing else matters
[bye]
Od naših ova mi je baš dobra:
I baš me briga ko te noćas vozi kući
Briga me
Iako si i sretna k’o što kažeš
Mada znam da lažeš, sve to ubija me
Brojim hladne jastuke
Moj bijeli labude
I briga me što nisi Mjesec a ni Sunce
Briga me
Al’ nećeš moci preko blata kaljuze
Čista stić’ do moje postelje
Brojim hladne jastuke
Moj bijeli labude, kad me jednom ne bude
Sve će vode, labude, da se razbistre
I bas me briga ko te noćas vozi kući
Briga me
Iako si i sretna k’o sto kažeš
Mada znam da lažeš, sve to ubija me
Brojim hladne jastuke
Moj bijeli labude, kad me jednom ne bude
Sve će vode, labude, da se razbistre
[bye]
TI NE VOLIŠ I NE ŽALIŠ MENE
Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuc u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.
Smiješak ti je mio, ti si mlada,
rijeci moje ni nježne, ni grube.
Kolike si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš? Koje zube?
Prošli su k’o sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjediš na nogama mojim.
Oci su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
al’ ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.
Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruca-
i k’o što smo slucajno se sreli,
rastanak ce biti bez ganuca.
Ti ceš proci putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.
I kad s drugim budeš jedne noci
u ljubavi, stojeci na cesti,
možda i ja onuda cu proci
i ponovo mi ce mo se sresti.
Okrenuvši drugom bliže pleci
ti ceš glavom kimnuti mi lako.
“Dobro vece” tiho ceš mi reci.
“Dobro vece, miss” i ja cu tako.
I ništa nam srca nece ganut,
duše bit ce smirene posvema-
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema.
[bye]
Na cesti Petrovačkoj izbjeglice
i trista djece u kolini.
Nad cestom kruže grabljive ptice,
tuđinski avioni.
Po kamenjaru osniježenom
čelična kiša zvoni…
U snijegu rumena Marija,
mamina kćerka jedina,
bilo joj sedam godina.
Tri dana Grmeč gazila
i posrnula stotinu puta.
Suknju je imala – ni kratku ni dugu,
a prsluk malen, premalen,
a povrh svega kabanica,
beskrajnih rukava, široka, žuta,
od starog očevog kaputa.
Ponekad mala plakala,
nekad se opet smijala
i vesela bila
kad bi je mati tješila:
“Još samo malo, rođena,
pa ćemo vidjeti Petrovac,
a to je varoš golema,
tu ima vatre i hljeba
i kuća – do samog neba”.
Radovala se djevojčica
i vatri, i gradu neviđenom,
a sada leži, sićušna kao ptica,
na cesti Petrovačkoj,
na cesti okrvavljenoj.
Oči gledaju širom,
al sjaja u njima nema,
sa mrtvih usana male
optužba teče nijema:
O, strašna ptico, ti si me ubila,
a šta sam kriva bila!
Sedam sam godina imala,
ni mrava nisam zgazila.
Tako sam malo živjela,
i tako malo vidjela,
a svemu sam se divila.
Bila sam bezbrižni leptir,
a ti me pokosi, ptico,
ti mi ugasi zjene,
polomi ručice moje,
od gladi otežale,
od zime ukočene.
Optužbu vapije dijete,
stisnutih modrih pesti,
u okrvavljenom snijegu,
na Petrovačkoj cesti.
Tuđinski ljudi krvavi,
kuću su našu spalili,
djetinjstvo su mi ukrali,
i mnogo naših ubili.
Tuđinske ptice, čelične nemile,
nad planinom su našom letjele.
Smrači se, rođena goro,
i na sve naše pute,
pošalji sinove svoje,
pošalji vukove ljute,
osveti moje noge izranjene,
i jutra gladna rasplakana,
i ruke modre i smrznute.
Zagrmi, tata, iz velikog topa,
pomlati tuđe gadove,
zabubnjaj, braco, mitraljezom,
mrtva te sestra zove.
Osvetu vapije dijete,
stisnutih smrznutih pesti,
u krvi i snijegu,
na Petrovačkoj cesti…
Odlična !
[bye]
Mlačna noć, u selu lavež, kasan
ćuk il’ onaj kurac, netopir.
Ljubav cvijeća, miris jak i strasan,
slavi tajni pir.
Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan,
kao srebren vir.
Teško oči sklapaju se na san,
s neba rosi mir.
S mrkog tornja bat,
broji pospan sat.
Blaga svjetlost sipi sa visina.
Kroz samoću muk,
sve je tiši huk,
željeznicu guta već daljina.
[bye]
Ja nisam pjesnik,
mirisnih polja
i cvjetnoga maja.
Ja sam pjesnik,
što voli da prca.
Meni inspiracija
dolazi iz
jaja!
[bye]
Alkohol ubija… znamo, o znamo,
Znamo da alkohol škodi,
No rakije, rakije, rakije amo,
Jer utjehe nema u vodi.
[bye]